Ko sve učestvuje u upravljanju sistemom bezbednosti Srbije?

LESKOVAC

Postojanje i funkcionisanje sistema nacionalne bezbednosti zemlje, pretpostavlja prethodno konstituisanje okvira u kojem sistem treba da implementira funkciju zbog koje je i stvoren. Kao što je u prethodnom delu rada i rečeno, okvir koji je ključan, determinisan je pravnim aktima različitog zahvata i važnosti. Takođe, u objašnjavanju strukturalnog aspekta sistema, istaknuto je da postoje upravljačke i izvršne institucije, sa svojim nadležnostima i sektorima delovanja.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, a u cilju da priča o sistemu nacionalne bezbednosti počne na metodološki i logički prihvatljiv način, u narednim redovima biće prikazane nadležnosti upravljačkih instanci zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, onako kako je to propisano Ustavom Republike Srbije iz 2006. godine.

Izvor: pixabay.com

Narodna skupština

Narodna skupština Republike Srbije je najviše predstavničko i zakonodavno telo u zemlji. Čine je narodni poslanici (njih 250), koji su birani od strane građana, na parlamentarnim izborima. Mandat poslanika traje četiri godine, sem u slučaju raspisivanja i realizacije vanrednih parlamentarnih izbora. Značaj parlamenta se ogleda, sem zbog predstavničke i zakonodavne uloge koju uživa, i u tome što postojanje skupštinske većine stranke ili koalicije stranaka, predstavlja preduslov za formiranje Vlade. U parlamentarnim demokratijama, nije neosnovano reći da skupština predstavlja najvažniji politički organ u zemlji. Međutim, u zemljama sa fragilnom demokratskom tradicijom, to nije tako, te se politička moć pozicionira kod pojedinaca ili grupa na nekim drugim mestima u hijerarhiji vlasti, zavisno od njihove političke i finansijske moći. Kako bilo, nesporno je da najviši izvor prava u srpskom političkom sistemu, skupštini daje neke vrlo važne ingerencije.

Pa tako, na osnovu Ustava Republike Srbije iz 2006. godine, Narodna skupština:

1. donosi i menja Ustav,

2. odlučuje o promeni granice Republike Srbije,

3. raspisuje republički referendum,

4. potvrđuje međunarodne ugovore kad je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja,

5. odlučuje o ratu i miru i proglašava ratno i vanredno stanje,

6. nadzire rad službi bezbednosti,

7. donosi zakone i druge opšte akte iz nadležnosti Republike Srbije,

8. daje prethodnu saglasnost na statut autonomne pokrajine,

9. usvaja strategiju odbrane,

10. usvaja plan razvoja i prostorni plan,

11. usvaja budžet i završni račun Republike Srbije, na predlog Vlade,

12. daje amnestiju za krivična dela.

U okviru svojih izbornih prava, Narodna skupština:

1. bira Vladu, nadzire njen rad i odlučuje o prestanku mandata Vlade i ministara,

2. bira i razrešava sudije Ustavnog suda,

3. bira predsednika Vrhovnog kasacionog suda, predsednike sudova, Republičkog javnog tužioca, javne tužioce, sudije i zamenike javnih tužilaca, u skladu sa Ustavom,

4. bira i razrešava guvernera Narodne banke Srbije i nadzire njegov rad,

5. bira i razrešava Zaštitnika građana, i nadzire njegov rad,

6. bira i razrešava i druge funkcionere određene zakonom.

Na osnovu slova Ustava, Parlamentu je dato pravo da usvaja zakone koje predlažu narodni poslanik, Vlada, skupština autonomne pokrajine ili najmanje 30. 000 birača (Zaštitnik građana i Narodna banka Srbije imaju pravo predlaganja zakona iz svoje nadležnosti).

U celom tom procesu od početka inicijative do same primene zakona, evidentno je da je skupština opskrbljena pravom da u velikoj meri utiče kako na samu zakonodavnu inicijativu, a naročito, na raspravu i usvajanje zakona i drugih propisa, dok je faza izvršenja, logično, prepuštena instancama izvršne vlasti.

Kada neposredno govorimo o sistemu bezbednosti, važni su stavovi koji govore da je u nadležnosti Parlamenta proglašenje ratnog i vanrednog stanja, kontrola službi bezbednosti kao i usvajanje strategije odbrane. Valja istaći da je stvar ustavne nedorečenosti činjenica da se apostrofira značaj usvajanja strategije odbrane, dok nema reči o strategiji nacionalne bezbednosti, kao strateškom dokumentu višeg nivoa opštosti. Ipak, to ne sprečava skupštinu da periodično raspravlja i usvaja i strategiju nacionalne bezbednosti, kao što je bio slučaj  2009. i 2019. godine, iako je to, strogo analitički, protivustavno.

Zarad adekvatnijeg nadzora nad organima bezbednosti, a naročito obaveštajnim i bezbednosnim službama, u Skupštini se formira poseban Odbor za kontrolu službi bezbednosti, pred kojim, u zakonski regulisanim situacijama, račune polažu direktori obaveštajnih i bezbednosnih službi Srbije.

Sve u svemu, pravom donošenja zakona, kao i usvajanjem budžeta, i strategijsko-doktriniranih dokumenata, skupštini su date značajne poluge moći u cilju upravljanja, ali i nadzora nad sistemom nacionalne bezbednosti Srbije. Naravno, kako uvek postoji razlika između formalnim aktima predviđene i realno ostvarene potencije ka određenom delovanju, tako je i stvarna moć Narodne skupštine u zemljama sa “diskutabilnom” demokratskom tradicijom, vrlo često uzurpirana podređenošću najvišeg predstavničkog dela drugim instancama vlasti, a naročito, organima izvršne vlasti.

Izvor: pixabay.com

Vlada Republike Srbije

Postojanje skupštinske većine, stvara pretpostavku da članovi date (datih) političke partije formiraju Vladu – kolektivni egzekutivni organ, koji u političkom poretku naše zemlje, ima najznačajnije nadležnosti u upravljanju čitavim društvenim sistemom. Ključni položaj Vlade u sistemu izvršne vlasti Srbije je nedvosmisleno potvrđen članom 122 Ustava, koji kaže “da je Vlada nosilac izvršne vlasti u Republici Srbiji”. Dakle, najviši pravni akt navodi Vladu kao organ koji ima važnije mesto u poretku od institucije Predsednika Republike. Dalje, Ustav reguliše i nadležnosti Vlade.

Pa tako, u delokrugu njenih aktivnosti je da:

1. utvrđuje i vodi politiku,

2. izvršava zakone i druge opšte akte Narodne skupštine,

3. donosi uredbe i druge opšte akte radi izvršavanja zakona,

4. predlaže Narodnoj skupštini zakone i druge opšte akte i daje o njima mišljenje kad ih podnese drugi predlagač,

5. usmerava i usklađuje rad organa državne uprave i vrši nadzor nad njihovim radom,

6. vrši i druge poslove određene Ustavom i zakonom.

Vlada je odgovorna Narodnoj skupštini za politiku Republike Srbije, za izvršavanje zakona i drugih opštih akata Narodne skupštine i za rad organa državne uprave. Vladu čine predsednik Vlade, jedan ili više potpredsednika i ministri. Predsednik Vlade vodi i usmerava rad Vlade, stara se o ujednačenom političkom delovanju Vlade, usklađuje rad članova Vlade i predstavlja Vladu. Ministri su za svoj rad i za stanje u oblasti iz delokruga ministarstva odgovorni predsedniku Vlade, Vladi i Narodnoj skupštini. Kandidata za predsednika Vlade Narodnoj skupštini predlaže predsednik Republike, pošto sasluša mišljenje predstavnika izabranih izbornih lista. Kandidat za predsednika Vlade Narodnoj skupštini iznosi program Vlade i predlaže njen sastav. Narodna skupština istovremeno glasa o programu Vlade i izboru predsednika i članova Vlade. Vlada je izabrana ako je za njen izbor glasala većina od ukupnog broja narodnih poslanika.

Kako Vlada predstavlja najviši upravljački organ u zemlji, njene nadležnosti u sistemu bezbednosti su velike. Pored izvršavanja zakona koje usvoji skupština, Vlada donosi podzakonska akta kako bi operacionalizovala navedene zakone. Dalje, Vlada ima veliku ulogu u fazi iniciranja zakona, te se javlja kao predlagač različitih pravnih akata, budžeta, kao i strategijsko-doktriniranih dokumenata. Članovi Vlade (premijer i resorni ministri) su integralni deo Saveta za nacionalnu bezbednost (o čemu će biti reči nešto kasnije), te kao takvi, svoju ingerenciju u pogledu regulisanja pitanja od nacionalne bezbednosti, dodatno proširuju. Naravno, značaj Vlade u upravljanju sistemom nacionalne bezbednosti se dodatno šire, ukoliko govorimo o pojedinačnim nadležnostima ministra odbrane, ministra unutrašnjih poslova, ministra pravde i tome slično, ali smatram da za taksativno nabrajanje svih zakonskih odredbi, ovde jednostavno nema mesta.

Na kraju krajeva, kada govorimo o ključnoj ulozi Vlade, dovoljno je reći da su samim pravom usmeravanja i vođenja državne politike, Vladi dati značajni mehanizmi u kreiranju društvene stvarnosti u totalitetu, uključujući tu i pitanja bezbednosti.

Izvor: pixabay.com

Predsednik Republike Srbije

U pravno-političkom sistemu Srbije, predviđeno je da nosioci izvršne vlasti budu Vlada i Predsednik Republike. Princip bicefalne egzekutive je zadovoljen i distribucijom nadležnosti kolektivnog (Vlada) i inokosnog (Predsednik) organa državne uprave.

Prema slovu Ustava, članom 111, predviđeno je da Predsednik Republike izražava državno jedinstvo Srbije.

Predsednik Republike se bira  na neposrednim izborima, tajnim glasanjem, u skladu sa zakonom.

Izbore za predsednika Republike raspisuje predsednik Narodne skupštine 90 dana pre isteka mandata predsednika Republike, tako da se izbori okončaju u narednih 60 dana, u skladu sa zakonom. Mandat predsednika Republike traje pet godina i počinje da teče od dana polaganja zakletve pred Narodnom skupštinom. Ako mandat predsednika Republike ističe za vreme ratnog ili vanrednog stanja, produžava se, tako da traje do isteka tri meseca od dana prestanka ratnog, odnosno vanrednog stanja. Niko ne može više od dva puta da bude biran za predsednika Republike. Mandat predsednika Republike prestaje istekom vremena na koje je izabran, ostavkom ili razrešenjem. Predsednik Republike podnosi ostavku predsedniku Narodne skupštine.

Član 112 Ustava predviđa da su nadležnosti Predsednika Republike da:

1. predstavlja Republiku Srbiju u zemlji i inostranstvu,

2. ukazom proglašava zakone, u skladu s Ustavom,

3. predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade, pošto sasluša mišljenje predstavnika izabranih izbornih lista,

4. predlaže Narodnoj skupštini nosioce funkcija, u skladu sa Ustavom i zakonom,

5. postavlja i opoziva ukazom ambasadore Republike Srbije na osnovu predloga Vlade,

6. prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika,

7. daje pomilovanja i odlikovanja,

8. vrši i druge poslove određene Ustavom.

Predsednik Republike, u skladu sa zakonom, komanduje Vojskom i postavlja, unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije.

Predsednik Republike je dužan da najkasnije u roku od 15 dana od dana izglasavanja zakona, odnosno najkasnije u roku od sedam dana ako je zakon donet po hitnom postupku, donese ukaz o proglašenju zakona ili da zakon, uz pismeno obrazloženje, vrati Narodnoj skupštini, na ponovno odlučivanje. Ako Narodna skupština odluči da ponovo glasa o zakonu koji je predsednik Republike vratio na odlučivanje, zakon se izglasava većinom od ukupnog broja poslanika.

Predsednik Republike je dužan da proglasi ponovno izglasani zakon. Ako predsednik Republike ne donese ukaz o proglašenju zakona u Ustavom predviđenom roku, ukaz donosi predsednik Narodne skupštine.

Kada govorimo neposredno o sistemu bezbednosti, svakako je najveća ingerencija predsednika u tome što je vrhovni komandant vojske, zbog prirode ustrojstva u svakoj vojsci, koje podrazumeva jednostarešinstvo i subordinaciju. Dalje, predsednik, na predlog ministra odbrane, postavlja ili razrešava načelnika generalštaba (i oficire koji imaju čin generala) , kao i direktore Vojno-obaveštajne agencije i Vojno-bezbednosne agencije (ako se radi o vojnim licima). Predsednik Republike predsedava i Savetom za nacionalnu bezbednost, u okviru kojeg se njegova realna moć dodatno širi, zbog činjenice da sekretara Saveta imenuje sam predsednik.

Mimo navedenih aspekata delovanja, nesporna je činjenica da je u ovoj, kao i u gotovo svim drugim oblastima, uloga predsednika Republike, po Ustavu, slabija u odnosu na egzekutivnog parnjaka (Vladu), te da on, mahom, ima protokolarnu ulogu. Naravno, kako je već istaknuto, to u praksi vrlo često nije slučaj, tako da Veberov “harizmatski vođa” doživi praktičnu validaciju u liku “oca nacije”, koji za sebe prigrabi i poslove koji su van njegovih ustavnih i zakonskih nadležnosti.

Tome smo svedočili više puta, i to ne samo u prošlosti.

Izvor: pixabay.com

Sudovi

Pravosudne instance imaju značajnu ulogu u sistemu bezbednosti, jer treba da nadziru poštovanje pozitivnih pravnih akata, te da njihovo kršenje na osnovu zakona, sankcioniše. Kako je sistem nacionalne bezbednosti specifičan po tome što inkorporira čitavu oružanu silu države, kao i instance koje imaju najveću operativnu moć u zemlji, njihov adekvatan nadzor nije pitanje voljnog momenta, već obaveze.

Pozicija sudske vlasti u našem sistemu je, u Ustavu, regulisan članom 142. U njemu se navodi da je sudska vlast jedinstvena na teritoriji Srbije. Sudovi su samostalni i nezavisni u svom radu i sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, kada je to predviđeno zakonom, opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava i potvrđenih međunarodnih ugovora. Raspravljanje pred sudom je javno i može se ograničiti samo u skladu s Ustavom. U suđenju učestvuju sudije i sudije porotnici, na način utvrđen zakonom. Zakonom se može propisati da u određenim sudovima i u određenim stvarima sude samo sudije. Sud sudi u veću, a zakonom se može predvideti da u određenim stvarima sudi sudija pojedinac.

Tužilaštva i sudovi imaju vitalnu ulogu u zaštiti prava građana, koja mogu biti ugrožena delovanjem policije, vojske, kao i obaveštajnih i bezbednosnih službi.

Pitanje potpune nezavisnosti i nepristrasnosti sudova je pitanje koje se vrlo često postavlja, i na koje, nažalost, možemo dati vrlo konkretan i direktan odgovor – oni to nisu u meri u kojoj bi trebalo da budu. Razloge zbog čega je to tako, nije potrebno detaljnije elaborirati, ako pođemo od elementarne pretpostavke da svi dobro razumemo stvarnost u kojoj živimo. Naravno, to ne znači da ne treba insistirati na načelima Ustava i zakona, jer, samim tim što svet nije ispravan, ne znači da ne treba pokušati sve moguće da se te nepravilnosti otklone.

Izvor: pixabay.com

U nastavku rada, istaknuću ulogu koju imaju i neke druge upravljačke institucije sistema, za koje je zajedničko to što nisu ustavna kategorija, već se formiraju na osnovu predmetnih zakona, što nikako ne znači da je njihov značaj trivijalnog karaktera.

Nastaviće se…

Aleksandar Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*