Razgovarao: Ivan Spirić
Džo Pruet u sferi stripova je od 1989. godine. Živi i radi u Atlanti, SAD, kao strip autor, urednik i izdavač. Za najprestižniju strip nagradu u Americi, Ajznerovu nagradu, bio JE nominovan šest puta, a jednom ju je i dobio. Radio je za najveće izdavače u Americi (Marvel, DC…), jedan je od osnivača izdavačke kuće AfterShock Comics. U sklopu 28. Balkanske smotre mladih strip autora boravio je u Leskovcu i priredio izložbu savremenog američkog stripa.
– Za Leskovačku školu stripa sam saznao kada mi je Marko Stojanović poslao neke priče za objavljivanje, koje sam ja kao izdavač i objavio. To je bilo pre desetak godina – priseća se Džo Pruet.
– Marko me već nekoliko godina zvao da dođem, ali jednostavno nisam mogao da nađem vremena za to, iako volim da putujem. Konačno sam ove godine odlučio da dođem, želeo sam da vidim kako ovde izgleda strip, da upoznam mlade talente sa kojima radim. Sam put je bio prava avantura. Leteo sam od Atlante do Pariza, zatim od Pariza do Beograda, pa odatle do Leskovca. Od trenutka kada sam izašao iz svoje kuće u Atlanti do hotela u Leskovcu je prošlo 24 časa, toliko nisam spavao. Kada sam došao Leskovac nisam odmah otišao na spavanje, nego na večeru, popričao sa nekim ljudima i, konačno, posle 30 sati sam otišao na spavanje. I sve je bilo u redu, nije bilo ni problema zbog vremenske razlike, ujutru sam bio kao nov – ističe on.
Koliko ste znali o Leskovcu, mestu gde dolazite?
– Prva stvar koju sam video da je Leskovac relativno daleko na jugu u odnosu na prestonicu Srbije. Shvatio sam i da ću imati priliku da proputujem celu zemlju. Ja i volim da, kada idem u neku državu, vidim gradove koji nisu prestonice. Prvo što sam pročitao o Leskovcu je da su ljudi vrlo gostoprimljivi i u to sam se uverio. Sledeće je da je hrana dobra, u šta sam se takođe uverio, jeo sam baš dosta. Ja sam bio u Hrvatskoj, tako da sam saznao koliko se u ovom regionu jede meso, a ja sam vegeterijanac. To me je uplašilo, ali se ispostavilo da ovde i vegetarijanci mogu dobro da prođu. Posebno mi se dopada što ovde povrće ima prirodni ukus, za razliku od onog kod nas u Americi – kaže autor.
U Leskovcu ste kao autor izložbe „Savremeni američki strip: Pogled“. Koliko je teško prirediti tako nešto? U Americi ima puno autora, da li je bilo prostora za sve njih, koji su uslovi bili da neki autor bude predstavljen?
– Gledao sam obuhvatim autore koji pripadaju potpuno različitim crtačkim stilovima i žanrovima, da obuhvatim mejnstrim autore, poput onih iz Marvela i DC-ja, ali i nezavisne strip-autore, da bi se predstavila sva ta šarenolikost i šta sve može da se predstavi u stripu. Mnogim autorima koji su prezentovani sam bio scenarista, drugima sam bio izdavač, trećima urednik… Dugo sam u stripu, otprilike 35-36 godina i znam brojne autore, a lično poznajem sve autore koji su izloženi u Leskovcu. To su ljudi u čijim radovima najviše uživam, ali i u tome da sarađujem sa njima. Međutim, nije bilo lako naći čisto američke autore. Mnogi crtači sa kojima sarađujem su iz Južne Amerike ili Evrope, posebno iz istočne Evrope, što je bio dodatni razlog da dođem ovde, da bolje upoznam lokalne crtače i njihov rad i da ih možda dovedem u SAD – kaže Džo.
U Srbiji strip autori ne mogu da žive od svog rada, osim ako nisu vezani za nekog velikog izdavača u SAD, Belgiji, Francuskoj… Kakva je situacija u Americi, koliko strip autora nekog srednjeg ranga mogu da žive od rada na stripovima, s obzirom da najviša klasa sigurno može da živi od toga?
– Neki mogu, ali ne svi. Kada god neko nov ulazi u svet stripa, ja mu savetujem da ne napušta trenutni posao koji ima, jer će mu biti potreban. Ne moraš da budeš u Marvelu ili DC-ju, možeš da radiš za Image Comics, pa i za nezavisne izdavače. Važno je da imaš dobar i uspešan strip i moći ćeš da uspešno živiš od toga. Međutim, jako je teško upasti u 10% onih koji dobro zarađuju. Postoje načini da se zaobiđu veliki izdavači, a to je da se krene sa kikstarterom… Ja sam tako prošlog septembra pokrenuo jedan vrlo uspešan kikstarter koji je trajao mesec dana. Oglasiš preko interneta da skupljaš pare da izdaš strip. Pokažeš probne table, pa oni koju su zainteresovani da to vide pomažu finansijski, koliko ko može… Dakle, ideja je da se direktno dođe do čitalaca – savetuje mlađe stvaraoce.
Da li ste sarađivali i sa drugim autorima iz Srbije, sem Marka, koga smo pomenuli na početku razgovora?
– Da. Sarađivao sam sa Mirkom Čolakom. Pre 20 godina sam objavio prvi ili drugi njegov strip u SAD. Nedavno sam sarađivao i sa Stevanom Subićem, koji je radio Betmena…
Da li neko od autora iz Srbije može da „prođe“ na američkom tržištu, a da ne bude samo neko ko crta po narudžbini?
– Može. Ne samo crtači, nego i scenaristi. Tako je, uostalom, bilo sa Markom Stojanovićem. Pored toga, ja sa nekim autorima iz Hrvatske, poput Darka Macana, koji je takođe scenarista, sarađujem već 30 godina. Dakle, itekako mogu da prođu i scenaristi sa ovih prostora. Da li će to biti komercijalno uspešno ili ne, zavisi od niza drugih faktora, ali autori odavde, barem što se mene tiče, imaju jednake šanse kao i američki autori – kaže Pruet.
Strip autori vole da dođu u Leskovac na Balkansku smotru stripa zbog druženja sa kolegama. Leo Pilipović je rekao da uvek ovde napuni baterije, jer shvati da nema samo on probleme, nego i masa drugih ljudi se susreće sa istim stripovskim problemima. Koliko ste imali prilike da u Leskovcu pričate sa strip autorima o realnim problemima s kojima se susreću u svom radu?
– Pričao sam sa više umetnika odavde, iako se ne sećam imena svih. Nisam pričao o toliko o teškoćama, koliko o mogućoj saradnji. Inače, život je takav. I meni se dešava da imam godine kada živim super, ali dođu i godine kada se finansijski mučim. Takav je život kada ste u svetu stripa. Ovde sam video nekoliko mladih autora koji su izuzetno talentovani i koje želim da dovedem na američko tržište. Pričao sam i sa veteranima ovdašnje strip scene, među kojima bih istakao Vladimira Krstića Lacija iz Niša, kao izuzetnog umetnika čijim sam radovima oduševljen.
Proveli ste u Leskovcu nekoliko dana. Pomenuli smo festival, druženje, hranu, posetili ste Caričin grad… Šta mislite, čega ćete se prvo setiti vezano za boravak ovde, kroz nekih 5-6 ili više godina?
– Dve stvari mi se, barem za sada, čine kao najjači utisak. Prva je to koliko ljudi, koji su u svetu stripa ovde, vole da se, uprkos izazovima, time bave i nastavljaju da to rade. Druga stvar se tiče građana Leskovca, veoma su fini i prijateljski nastrojeni prema meni, kao prema strancu. Nedavno smo bili i pratili nastup muzičke grupe iz Rusije „Bis-quit“. Mene su od samog koncerta više zanimali ljudi, publika. Ono što me je oduševilo jeste to da, od male devojčice koja igra, do starijih ljudi koju tapšu, nekoliko generacija na istom mestu zajedno sluša muziku. I ta generacijska različitost na jednom mestu je nešto što baš ne može često da se vidi u SAD-u. Mislim i da imate najlepše žene na svetu, ali to nemojte reći mojoj ženi, jer mi neće dozvoliti da ponovo dođem – u šaljivom tonu završava Džo Pruet.
Leave a Reply