Moj drug otac u komunističkoj okupaciji (7)

LESKOVAC

  U oktobru 1944. snašla nas je prava - ratna napast. Tako je u novinama pisalo za vaške – ratna napast.    
  • Vaške su, rekla je baba –doneli “šumci.’’ Došli su iz šume i doneli nam – vaške, gnjide i stenice! Imali su ih tokom svih ratnih godina i zato su vaške ugojene, a stenice velike kao skakavci! I sad moramo da očistimo tu gamad. Do poslednje gnjide!
    Kada je baba to rekla otac je zatvorio prozor, stavio prst na usta i zacmoktao:
    • Ne da – OČISTIMO! Nikoga mi nećemo da OČISTIMO! Ako neko čuje da tako govoriš – može pogrešno da shvati! Mi ČISTIMO neprijatelje, a vaške trebimo iz kose, tamanimo češljevima i kuvamo veš sa prljavim sapunom i vešplavom!
      A možemo da koristimo i ceđ! To je korisno, a ne košta ništa. Tako i na higijeni možemo da uštedimo..
      Onda je objasnio – ceđ od pepela je prirodni sapun. Pravi se od drvenog pepela. Pepeo prosejemo kroz sito, sipemo u kantu sa kišnicom koja ništa ne košta, posle sedam dana procedimo kroz krpu i vodu koristimo za pranje veša, sudove i kosu. Mogu se dodati kopriva, breza, kamilica i ruzmarin – to su lekovite biljke, daju miris i dobro deluju na kosu. Naučnici su dokazali da se pepeo može koristiti u bašti kao đubrivo za biljke i kao zaštita protiv puževa, insekata i raznih štetočina.
      A pokazalo se da češljevi nisu bili dovoljni da potamanimo tu ratnu napast, kako u novinama piše i na kursevima higijene kažu za šugu, odnosno da očistimo tu gamad koju su nam doneli šumci kada su ušli u grad, kako je govorila baba Leposava. Umesto toga ošišali su nas – do “gole kože“, glave su nam namazali gasom i sa tako ošišanim glavama išli smo u školu.
    • Cela škola smrdi na gas! – govorili su učitelji, ali važno je da uništimo vaške!
      U toj akciji da se zaštitimo od ratne napasti baba je imala svoj metod – stojeći kraj šporeta isturala je glavu i dok je gustom stranom češlja prolazila kroz kosu vaške su zajedno sa gnjidama padale i pucketale na užarenoj ringli…
      Sa vaškama došla je i – šuga! “Nema kuće u kojoj nije jedno ili više čeljadi obolelo od ove napasti. Nepodnošljivi svrab i češanje su svuda prisutni – bili su naslovi naslovi dugih tekstova u novinama. Javio se i stručni saradnik. On je u do detelja čitaocima objasnio da ovu bolest “izaziva sitna, jedva vidljiva životinjica, slična krlji, koja svojim pipcima rije u koži kao krtica i pravi uzane kanale. U njima živi, hrani se i leže jaja iz kojih se ispile mlade životinjice.Na taj način se ta životinjica vrlo brzo množi i širi po celom telu i izaziva jak svrab..”
  • Pa, hoće li svemu ovome jednom doći kraj! Uzviknula je baba kada su novine javile da su vaške i šuga sestre koje prate jedna drugu i da je to je zato što ne posvećujemo dovoljno pažnje – higijeni!..
  • Hoće, uzviknuo je otac koji kao da je jedva čekao da baba kaže – kada će svemu tome doći kraj! Da bi iskorenili šugu i vaške moraćemo da posvetimo veću pažnju – ličnoj i društvenoj higijeni. I nastavio: – Naša Partija nas uči da je u zdravom telu zdrav duh! Zato ćemo mi za ličnu higijenu koristiti vodu iz bunara. Leti ćemo se kupati u koritu u metlama iza kuće, a vodu ćemo zagrevati na suncu. Zimi vodu zagrevamo na šporetu i kupaćemo se u lavoru.
    I otac je iza kredenca izvukao veliki bakarni lavor koji ponekad tokom zime, kada je napolju veliki mraz ili pada sneg koristimo za male noćne nužde!
    • Iza kuće, nastavio je, napravićemo novi nužnik. Staru rupu ćemo zatrpati jer je pretesna i plitka. To je razlog što moramo često da zovemo Vlajka, zvanog Fekalija koji je pre rata čistio – nužnike, a sada je opštinski sanitetski organ za čišćenje septičkih jama. Njemu vlasnici poljoprivrednog zemljišta plaćaju da fekalije istovaruje na njihovim njivama i koriste ih – kao stajsko đubrivo. A to je korupcija i nedopustivo da u našem zdravom socijalističkom društvu neko prodaje fekalije! U gradu ima preko hiljadu kuća, pa vi sad vidite koliko opštinski sanitetski organ za čišćenje nužnika zarađuje. Na opštinskim šinskim kolima Vlajko stavlja gvozdene buriće, razvlači gumeno crevo od pumpe do higijenskog čvora iza kuće i dok se gvozdeni burići pune – ceo komšiluk, a često i ljudi iz susednih ulica do kojih dopire smrad, znaju kod koga to Vlajko čisti nužnik. Ali, mora se priznati – to što on sada koristi pumpu na klip – predstavlja veliki napredak za higijenu u Trećem reonu. Ako se prisetimo – Vlajkov pomoćnik Žika Duvalo je do oslobođenja to radio – ručno. Za pražnjenje nužnika koristio je – gvozdenu kofu sa visokom drškom. Kofu je izvlačio gvozdenom kukom i sadržaj praznio u burićima na šinskim kolima. Da bi se zaštitio od smrada Žika Duvalo je na lice stavljao mokru krpu.
      Vlajko mu je stalno obećavao da će na revers uzeti vojnu gas masku koju će Žika Duvalo koristiti kao vojnici na vojnoj vežbi. To obećanje nikada nije ostvario jer u gradu nema vojnog magacina, a nema ni vojske. Ubrzo se pokazalo da to nije ni bilo potrebno, jer je za potrebe službe koja brine o društvenoj higijeni u Trećem reonu nabavljena pumpa na klip sa gumenom crpaljkom.
    Majka širom otvorenih očiju i bez reči gleda kako otac ide po sobi, podiže ruku sa uprčenim kažiprstom u plafon i kaže:
    -Zato ćemo mi iskopati rupu metar sa metar ipo široku i dva metra duboku.
  • To će biti dovoljno, rekao je dva dana kasnije i Vlajko Fekalija koga je otac pozvao da kao stručno lice proveri da li će ove dimenzije higijenskog čvora iza kuće biti dovoljne, a da zatim i lično nadgleda radove na izgradnji nužnika.. Novu rupu kopali smo mesec dana – svi ukućani, računajući i babu Leposavu koja je povremeno silazila i lopatom iz rupe izbacivala komade stvrdnute zemlje. Jer, zemlja gde smo kopali bila je tvrda spečena ilovača i svaki udarac trnokopom i motikom odzvanjao je ulicom. Posle mesec dana otac je sišao u rupu. Podigao je ruke iznad glave i pošto ni prstima nije mogao da dohvati ivice rekao je da je dosta duboka i da će trajati najmanje deset godina. Tada je na ram od uspravljenih ukrštenih bukovih greda zakovao čamove daske ostavivši otvor za vrata i rekao:
  • Ovo je poljski nužnik i radiće kao i do sada na – klek! Mi nismo kao onaj “špekulant zlata“ Blagoja Džindža koji je, umesto da kleči, na rupu u svom klozetu stavio kožnu fotelju!
    Na zidu okrenutom prema dvorištu Mice Opajdare ostavio je pravougani otvor – za svetlo i provetravanje, rekao je! Vazduh mora da ima mesto gde će nesmetano prolaziti i stvarati promaju i tako pročišćavati higijenski prostor. A baba se nasmejala i rekla da je taj svetlarnik na zidu ostavio da bi dok boravi u higijenskom čvoru gledao šta u susednom dvorištu radi Mica Opajdara!

( Nastaviće se )

Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*