Trenkina kafana

LESKOVAC

Po nji pamtimo vreme koje ni ostaviše da gi ne zabravimo. Uz uspomene na nji su i sećanja na čuveni leskovački vašari kad u Leskovac bude više onija što su došli na vašar da prodavav koju ti ne robu nego leskovčani što gi ima – kad gi vašari nema. Oni su s kuću sedeli u Nemanjinu ulicu, al svi gi pamtiv po kafanu u glavnu čaršiju – u ulicu Kralja Alekasandra. Svi koji u Leskovac dođev el s voz, el s kola volovska, el pa s avtobus el pa onakoj – peške, i da nećev – prođev pored njihovu kafanu. A kad već prođev greota je da ne svrnev. A kako i da ne svrnev kad u tuj kafanu nema koje nema za edenje i pijenje… Toj neje imalo čoveka koj nee svrnuja u njihovu kafanu. I uvek vrije od gosti.

Čak je i profesor Spira Keckarević kad su đaci na času nemirni znao da kaže: Tišina! Pa, nije vam bre ovo – TRENKINA KAFANA!
Gorča Trenka, kd dođe iz Manojlovce kupi pola kafanu u ulicu Kralja Aleksandra i kuću od nikoga Turčina u Nemanjinu ulicu – tuj je čuvaja i točija vino i rakiju i nosija na gosti u kafanu. Drugu polovinu kafane kupi sin mu Toza i od tg je poznata kao Trenkina kafana. Bila je u Panađurište i gledala na Vašarište i železničku stanicu. Trenkina kafana beleg je na vreme u koje je bila. Obeležila je mesto kude je izgrađena i gosti koji su dođuvali da edev i pijev, il pa samo da sediv i gledav koj dođuje i slušav koje se priča.
Trenkina kafana je bila golema – sam objekat zahvatao je 442 kvadrata i tuj se podrazumeva – kafana kude sediv gosti, velika sala, mala sala, kafanske sobe za prenoćište, kujne ss golemi šporeti i kafanske štale – kasnije prepravene u vunovlačare. Avlija od sedam ara imala je dve goleme, široke i visoke kapije – edna prema ulicu Kralja Aleksandra i na tuj kapiju ulazile su čeze i fijakeri, i druga kapija prema Nemanjinu ulicu – na tuj kapiju su ulazila volovska i konjska kola. Jer, kude Trenkini je sve bilo golemo – golema kafana, golema avlija i goleme kapije. A u kafanu – dugčki zidovi i visoki plafoni. Kd kafana treba da se kreči – poređav se tri astala edn na drugi i žena na Tozu trenku Ljuba, ćerka na Gorču bačovandžiju iz Čivlk, ukači se od astal na astal pa na treći astal i tkoj stoji na tri astala i kreči kafanski plafon. Jer, Ljuba Trenkina je sve rabotila, a muž vu Toza Trenka bija je – mislioc! Toza je bija visok i suv čovek – na njega obavezno brkovi i šešir – elegancija! Bija je golem gurman, al malo je jea – što fruštukuje – ne ruča, što ruča – ne večera! A žena mu Ljuba sve što on ne izede – ona izede i smelja u stomak ko mlin! Ona je mogla sve da ede. Onoj što Toza Trenka ne možeda izede ona ga sobere i tkoj i po tri jela turi na gamilu u panicu – i izede!
Ljuba Trenkina je živela 94 godine i nikad nee bolovala.. Toza Trenka žive 93 i stalno poboljevaše. Svaku godinu mu sinovi, snaje i unuci celivav ruku – će umre pa da gim oprosti! I tkoj mu celivaše ruku sve dok mu se i unuk Toza ne oženi i dobi dve ćerke – tek tada 1976. godine umre Toza Trenka. I kd umre – saraniše ga po opštinske knjige kako je bija zapisan. Jer, Toza je u Manojlovce imaja crkveno prezime Stanković, a u Leskovac je imaja gradsko – državno prezime Cakić. Ljuba je bila ćerka na Gorču Ristića, šustera i bačovandžiju u Čivlk, ćerke mu – Darinka, odata u Ristićevi, Ljubinka odata za Tozu Trenku, Mica, odata za Boru Soću i Dobrunka – Dobra se prvo odade za Gute, a ondk se preodade za Milutina Džindžu.
Gorčin sin Blagoja Cakić Trenka držaja je kafanu „Crna Trava“ u ulicu Kralja Aleksandra 54. Radeja je i živeja – na obraz i ugled. U kafanu „Crna Trava“ najviše su dođuvali Crnotravci – pečalbari. Kd pođev u pečalbu i dom kd se iz pečalbu vrćav – obavezno dođev kude Blagoju Trenku. Pozadi kafanu bila je štala i Crnotravci, pre nego će se vrnev iz pečalbu javiv doma kd će budev u Leskovac i žene u petak doterev po pe šes konja – Crnotravci u subotu na pijac kupiv džakovi žito i koju ti ne drugu robu, natovariv na konji i otkarav u Crnu travu.
U kafanu na Blagoju Trenku pravili su se doručci i gozbe – dns na doručak vika ovaj čarširlija – zanatlija el trgovac, sutra pa onaj i tkoj svaki dn – praviv se đuveči i obavezno pita gologlavka – najlepša gradska pita napravena u golemu tepsiju ss sukane kore pa naredene na sprat da pita gologlavka bude visoka i ko gibanica. Uz pitu gologlavku pravila se i pita vijanica – isključivo ss praziluk. Leto kd je gologlavka se pravi ss sirenje i jajca, a zima kd je ss sirenje, praziluk i spržu. Uz astal po sedam – osam duše sediv i uvek, leto li je zima li je uz đuveč i pitu gologlavku popijev po sedam – osam kila vino. Đuveč kd se ede – toj se ne sipuje u tanjiri, nego se tanjiri turiv ispred gosti – da si gi ima, a oni si kusav i mackav direk iz siniju – po blago gim tkoj. A sinija – ovolka, ne mož gu ss oči obzađeš, a u njuma đuveč ss razna mesa i koi ti ne zarzevati. Oni kusav, edev, kusav – edev. Kd u siniju ostane smo moča (saft) oni uznev lebac vruć i mek ko duša i mackav moču i dok mackav i edev – onaj moča gim se cedi niz prsti, a oni ss svem lebac i prsti oblizujev i vikav:

Of! Of! Ooo-fff! Ruke mu se pozlatile na onoga što napravi ovkv đuveč ss ovakvu moču! Što je leepooo!
I ide šala i smejanje.
Nova godina kd se čeka – gosti u kafanu kude Blagoju Trenku sediv do 12 sata, ondak si otidnev doma, spijev do pred jutro i u šes sata eve gi pa u kafanu – na grejanu rakiju! U toj vreme dođev i gočobije – i ondak oni čukav u bubnjevi i sviriv u trube i klarineti – gosti pijev grejanu rakiju – ss med isključivo!

S. Dimitrijević

1 Trackback / Pingback

  1. Trenkina kafana - JUGPRESS

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*