Razočarani donor Slobodan Pešić

VLASOTINCE

 Kada su na 161. derbiju  Super lige Srbije između dva večita rivala Partizana i Crvene Zvezde igrači izneli na centar poziv donorima organa da se uključe u ovu humanu akciju, Slobodanu Pešiću iz Vlasotinca  pojavile su se suze u očima, pojavila se nada da se nešto može uraditi po tom veoma osetljivom pitanju, gde se brojem registrovanih  donora  naša zemlja ne može podičiti, jer se  nalazi na poslednjem mestu.
   - Zahvalan sam najpre nedeljniku Nova Naša Reč,  i portalu Jugpres iz Leskovca, što su prvi i to odmah posle novogodišnjih praznika januara 2018. godine, a potom i Večernjim Novostima dve nedelje kasnije objavili moj poziv, moj vapaj ljudima dobre volje da postanu potencijalni donori svojih organa koji mogu nekoga i nečiju porodicu i prijatelje da učine srećnim, tako što će im donirani organi produžiti život. Fudbaleri Partizana i Crvene Zvezde učinili su veliku stvar činjenicom da su nedavno,  pre derbija izneli na centar i pokazali transparent poziva donorima. Raduje me aplauz i podrška ovoj humanoj misiji preko 25.000 prisutnih gledalaca, ali bio bih najsrećniji na svetu kada bi to iznedrilo nove donore kojih je premalo u našoj Srbiji, - kaže nam Slobodan Pešić, penzioner i registrovani donor svih svojih organa vlasotinčanin, sa kojim smo razgovorali u njegovom porodičnom domu uz prisustvo supruge Divne, koja je takođe penzionerka sa više nego skromnom penzijom.    
  Izgleda da ste i dalje skeptični kada  su u pitanju donori u našoj zemlji ?
  - Šta vredi da budem optimista kada situacija na terenu kazuje surovu istinu. Nema pravih afirmativnih akcija od šire društvene zajednice. Izgleda da je ova priča poslednja rupa na svirali i da je malo onih koji žele da daju pravu dimenziju donorostvu.
  Bili ste, koliko znamo, gosti kod Miomira Marića na Hepi televizji ?
  - Da, bio sam gost po pozivu, i iz studija izašao duboko razočaran. Marić je više gledao u moju torbu, šta sam mu doneo, nego li što je posvetio  pažnju tome za šta sam putovao 300 kilometara. Još kad sam rekao da se na pojedinim televizijama više pažnje posvećuje rijaliti programima, kao da sam ga u srce pogodio. Rekao da je njima važniji rijaliti program, jer od njega žive, i imam utisak da je skratio vreme mog gostovanja. Kao gost u programu  je bio i prof. dr Vladimir Đukić, koji je stručno i afirmativno govorio o potrebi doniranja organa, jer se bolesnima mogu zameniti čak osam organa od potencijalnog donora.
 Šta je bilo na lokalu. Da li ste tu nešto pokušavali ?
 - Jesam, kako da nisam. Pisao sam  ministru zdravlja Lončaru, kao i predsedniku vlasotinačke opštine Zoranu Todoroviću, ali odgovara nije bilo. Obraćao sam se još na neke adrese, sve sa željom da se društvena zajednica uključi, ali ništa nije vredelo.  Nisam tražio nikakvu pomoć za sebe, ali želeo sam da država i naša  lokalna samouprava pokrene u okviru svojih mogućnosti akciju afirmacije ovog humanog posla. I, to me čini duboko nesrećnim, što mnogi beže od ove teme, a nikad se ne zna kome i kad sve može da zatreba ovakva vrsta pomoći.
 Sa suprugom ste penzioneri, i uživate sada svoje penzionerske dane, kako se obično kaže. Pa, kako uživate te penzionerske dane ?
 - To samo mi znamo i ne žalimo se. Naša zajednička penzija je ispod trideset hiljada dinara, pa vidite kako nam može biti, kada nam uveliko govore da sada živimo u zlatnom doba, a kakvo li je samo ono drugo vreme, kad nije zlatno. Lako je govoriti lepe priče, ali stvarnost je svakako mnogo drugojačija i ni malo prijatna.
    Šta bi ste sada poručili javnosti posle očiglednog razočarenja u pojedine državne instistucije i pojedince u državi ?
    - Ja sam svoje rekao, a to je da sam svojevoljno postao donor svih svojih organa i pridružio se grupi humanih ljudi, poput onih koji su, koliko sam saznao vlasnici donorske kartice, a to su naši poznati glumci,  pokojni Bata Živojinović i Milorad Mandić Manda, kao i Dragan Bjelogrlić i Radoš Bajić. Mora mnogo više da se radi na afirmaciji  pravih vrednosti donora, a ti ljudi od države mogli bi biti sagledani, bar da ne čekaju mesecima za neke preglede u državnim ustanovama. Ovako kako se sada radi i čini u vezi donorstva u našoj zemlji čini mi se da ćemo i dalje biti poslednji po broju donora u Evropi, a to nije dobro. I zato se nadam da će posle derbija, gde su fudbaleri naša dva fudbalska velikana Partizan i Crvena Zvezda izneli transparent pred veliki broj gledalaca na stadionu i pred još većim brojem televizijskih gledalaca, da se, najzad, nešto preduzima  po tom izuzetno osetljivom  pitanju,  - rekao nam je na kraju razgovora vlasotinčanin Slobodan Pešić, donor svih svojih organa,  iako je invalid sa telesnim oštećenjima. 

Za okvir
PODRŠKA
Pored svoje porodice Slobodan ima podršku svojih prijatelja i pojedinih uglednih profesora.
– U kontaktu sam i imam podršku prf. dr Steve Ilića koji je sada penzioner, a bio je vrhunski kardiolog, i svetski priznato ime i profesor na niškom Medicinskom fakultetu. Tu je i već spomenuti prof. dr Vladimir Đukić, prf. dr. Miljko Ristić, primarijus dr. Zoran Stojiljković, dr. Momčilo Božilović, dr Branislav Bidžić, dr Miodrag Tasić i moj veliki prijatelj Božidar Kocić, diplomirani agronom, a želim da pomenem i Srđana Stanišića koji znao i umeo da elektronskom poštom pošalje u svet moju borbu za donorima. Sve su to divni ljudi i moji iskreni prijatelji i moja najveća ljudska podrška, – želi posebno da apostrofira Slobodan Pešić sve one koji su mu do sada bili najveća i istinska podrška.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*