Porodična tradicija: Deda, sin i unuk – metalostrugari

VLASOTINCE

Mnogo je zanata u poslednjim godinama praktično nestalo, jer dobar deo mladih želi da dođe do lakšeg posla, a naročito sada kada ima i onih koji su do uhlebljenja došli a da ništa ne rade. Najvažnije da su izabrali pravu stranu, odnosno vladajuću stranku i za njih nema problema. No, nažalost, po njih i tome ima kraja. I tek onda nastanu problemi za sve one koji su hteli do ,,leba i pogače a da ne rade”.
Takvih problema nema u vlasotinačkoj porodici Ilić, gde se zanatski posao metalostrugara prenosi od generacije na generaciju. Otac Stanomir u poslu je bio 43 godine, i sada kao penzioner je na poslu kada zatreba. A ono zatreba često i Nole je gotovo svakodnevno u radnji i za strugom, a sin Saša već preko dve decenije je u ovom poslu. Da se taj niz tradicije nastavlja potrudio se i Veljko, sin Saše, odnosno unuk Noleta koji svakodnevno sa ocem i dedom u radionici a od jeseni kao brucoš počeće da studira na Mašinskom fakultetu u Nišu.

  • Radio sam, na početku, desetak godina u poznatoj društvenoj firmi ,,Miloš Dimanić” iz Vlasotinca, gde sam mnogo toga naučio u poslu od vrsnih metalostrugara i bravara. U isto vreme posle radnog vremena počeo sam 1982.godine da radim privatno neke poslove. Tadašnja naša firma bila je veoma jaka, imalo se mnogo posla i dobro se zarađivalo. Radeći u ,,Milošu Dimaniću” u meni se javila želja da osnujem svoju privatnu firmu, da bih se osmelio da to i učinim i da 1990.godine osnujem metalostrugarsku radnju ,,Nole”. Naravno da nije bilo lako u početku, ali ja se nisam predavao nijednog trenutka i evo u ovom poslu sam i danas posle pune tri decenije rada – kaže nam, Stanomir Ilić, osnivač metalostrugraske firme ,,Nole”.
    Pošto ste preko četiri decenije u poslovima zanata metalostrugara, možete li nam reći kada je bilo bolje ?
  • Bolje u ovom poslu nikad nije bilo i nikad ga neće ni biti. Mušterija traži da mu se odradi posao, najčešće da to bude odmah, kvalitetno i što po nižoj ceni. Nekako mi se čini da je bilo nešto, ipak, lakše ranijih godina a ovo sve što se, u poslednje vreme, dešava radi se pod nekim teretom i prisutnom nervozom. Ranijih godina imali smo puno posla sa društvenim firmama i sve se tada odvijalo u granicama obostrane korektnosti. Doduše, i danas ima posla ali nema interesovanja mladih za zanimanje metalostrugara. I ne samo za ovo zanimanje, već je evidentan nedostatak kvalitetnih majstora za mnogo druga zanimanja.
    Koja je osnovna delatnost vaše firme i odakle sve dobijate porudžbine za izradu potrebne opreme za vaše naručioce poslova ?
  • Tu je širok spektar raznih poslova, ali u prvom redu je obrada kamenorezačkih mašina, ciglarske opreme, kao i mnogi drugi poslovi iz metalskog kompleksa, kao što je izrada raznih vrsta dizalica zatim građevinske i transportne liftove. Radimo u Srbiji, kao i sa mnogima iz okruženja naše zemlje, sada trenutno imamo ugovorene poslove za pojedine firme iz Crne Gore i Makedonije
    Očigledno posla imate puno ?
  • Ma, rekao sam već da posla ima puno i može dobro da se zaradi ali nema ko da radi. Nema majstora, onih koji znaju i umeju da urade posao na pravi način. Zbog toga sam ja ovde vrlo često kako bi sin mogao da u punoj meri obavi preuzete poslove za svoje klijente. Eto, u radionici je i unuk, ali on će od ove jeseni na Mašinskom fakultetu. Vidi se, dete interesuje posao, što me posebno raduje.
    Sada radite bez opterećenja, jer ste penzioner. No, da vas pitamo, kako ste zadovoljni visinom penzije na koju ste stekli pravo posle više od četiri decenije radnog staža ?
  • Penzija je toliko dobra, da je za konopče. Posle 43 godine rada, upisanog u radnoj knjižici, meni država daje milostinju, a ne penziju, u iznosu nešto više od 25 hiljade dinara. Mislim da vam je sve jasno šta sam hteo da vam kažem na tu temu – kaže nam majstor Nole, koga svi znaju u ovom kraju, čovek koji je svoj radni vek proveo pored struga, a i sada je skoro svakodnevno u radionici, sada sina firme Saše.
    Pitamo Sašu, sadašnjeg vlasnika firme ,,Metalac – Nole”, da li je samo došlo u firmi do promene u nazivu imena i da li se ova firma i dalje odlikuje dobrom poslovnom politikom ?
  • Kao što vidite u nazivu ,,Metalac – Nole” ima ime mog oca, što znači da smo zadržali sve ono što je firmu krasilo u pozitivnom smislu rad i poslovnost koju je predhodnih godina vodio moj otac, što i nije bitno toliko, jer moja želja i mojih radnika je da firma ide uzlaznom linijom rada i poslovanja, pri tom poštujći sve pozitvne postulate ozbiljnog privatnog preuzetništva – veli Saša, vlasnik sadašnje firme ,,Metalac – Nole”.
    Da li ima problema u obezbeđivanju posla pošto je došlo, očigledno, da neke firme ne rade, zbog opasnosti koju nosi pandemija korone virusa ?
  • Ima, kako da nema. Evo već je pola godine kako sve nas muči problem pandemije. U pojedinim trenucima u nekim privrednim subjektima došlo je do prekida i smanjenja obima poslova. To se odrazilo na celokupnu privredu i imaće određenih problema u poslovanju pojedinih privrednih preduzeća. Mi smo radili onoliko koliko smo mogli i koliko je bilo zahteva pojedinih firmi. Sigurno bi bilo daleko bolje da nije bilo ovih problema. Ne vredi kukakti i žaliti se, već se mora raditi i kad nema pravog privrednog ambijenta u okruženju – kaže nam na kraju razgovora, Saša Ilić.

FUDBAL, LOV, RIBOLOV….

Ume i zna Saša da se relaksira u vremenu kada nije za strugom i na radnom mestu u radionici.

– Volim fudbal sa drugarima da igram, uz to i član sam KMF ,,Rosulja” koji je u kupu Srbije ove godine napravio sjajne rezultate. To je ekipa vrsnih znalaca malog fudbala, a naročito smo jaki i, mislim, u tom delu i najbolji, kada se završi utakmica i bude razloga za slavlje. Idem redovno u lov i ribolov da se oporavim i odmorim od stresnog posla u radionici – veli Saša.

Tekst i foto: Vlastimir Stamenković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*