Sto šezdeset knjiga književnika Dragomira Radovanovića

LESKOVAC

DRAGOMIR S. RADOVANOVIĆ
„PRIČA ZA ROMAN, A ROMAN ZA PRIČU“,
Beograd, 2018.

 

Kada buduće generacije budu analizirale duhovni domet književnog stvaralaštva Leskovca i Srbije prvo što će im se nametnut pitanje odakle ovoliko energije, stvaralačkog naboja, velikog književnog poriva, prof. dr Dragomiru Radovanoviću, koji nastavlja da obogaćuje kulturnu baštinu leskovačkog kraja i Srbije različitim žanrovima spisateljskog rada. To njemu postaje imperativ življenja, potvrda postojanja da iznedri novu knjigu, u ovom slučaju kratak roman, koji je samim svojim naslovom ostavio poruku da je saopštena priča kao sama po sebi roman, ali i da se roman može shvatiti kao životna priča od velikog značaja. Jer, kako kaže Gete „ Velika je razlika u tome čitamo li zbog uživanja i razonode ili zbog saznanja i pouke.“ Po našem mišljenju ova knjiga profesora Radovanovića u izdanju Srpske duhovne akademije u Paraćinu i Književne zajednice Udruženja književnika Srbije Pomoravskog okruga u Jagodini, je više rezultat njegove opsesije da nam ukaže na pojave koje mogu biti zanimljive samo na prvi pogled, a u stvari sadrže ukazivanje na devijantnost u društvu, koja predstavlja i autorovu najžešću osudu, pritajenu kritiku koja razara dušu, izaziva gubljenje daha da se prihvati takva realnost, pa čak i mogućnost njenog delimičnog, a kamoli potpunog ostvarenja. Svoju sposobnost da se uhvati u koštac sa još težim, ili podjednako teškim deformacijama u društvenom ponašanju, istakao je on u već u nekoliko knjiga koje se odnose na druge sfere života i delatnosti, beskompromisno, ogorčeno, inkvizitorski, bez imalo pokušaja da bilo kakve devijacije opravda, već da na njih ukaže kao veliko zlo, nezamislivo u ovom periodu razvoja civilizacije. Jer, kako je rekao Jovan Dučić „ Sve knjige na svetu trebalo bi da budu knjige utehe, toliko ima nesrećnih na svetu“. Zato pisac ove knjige nije želeo da ona bude uteha ili pouka, niti bilo kakav erotski izazov, već dramatična životna priča neuke seljančice, siromašne čobanice, koja je svoj životni kredo gradila na prodaji svoga tela, obuzeta željom da u životu postigne sve na tako bizaran i neprihvatljiv način, sračunato do krika da li je sve to moguće, nije li preterano lako, jednostavno, do osećaja gadljivosti i neodobravanja. A onda se postavlja još jezivije pitanje o moralnom padu celog društva , o gubljenju dostojanstva pripadnika bilo koje profesije. Jer, ako su spremni da ugled profesora, stručaka, direktora vremešnih godina unište pružajući više nego što se može zamisliti radi zadovoljenja svojih niskih strasti, onda se postavlja pitanje ko je više zakoračio u sferu bluda, prevare i perverzije, tako jednostavno, bez griže savesti, skoro svakodnevno ili kad god mu se pruži prilika oni ili čobanica koja postaje na kraju „ugledan“ stručnjak, bez blama i kompromitacije i mirno završava kao starica koja je ostvarila sve svoje snove na isti način, od srednje škole do fakulteta i počinje da se brine o sudbini svoje ćerke mireći se sa tim da je mlađi suprug zapostavlja. Piščeva imaginacija tako postaje zov za pomoć, za reagovanje, za bunt protiv i bilo kakve pomisli da to može da opstane kao karakteristika društva. Zato je i izbegao da prikazuje burne erotske scene, već da nas upozori da ova jednostavna milozvučna priča ne sme da postane sastavni deo našeg razmišljanja o mogućnosti njenog stvarnog dešavanja. Nema tu ljubavi, kao najvećeg božjeg dara za čoveka, nema vernosti, poštovanja sopstvenog integriteta, to je usud, razvrat, nepoštenje, koristoljublje, to je primer moderne starlete, koja je zamenila nekadašnju kurtizanu. Zato sasvim jasno u pogovoru knjige naš poznati književnik Miroslav Dimitrijević poručuje: „Dragonir Radovanović je kao intelektualac, književnik i mislilac, kroz ovaj roman implicitno otvorio filozofsko i etičko, a vrlo značajno pitanje seksualnog podmićivanja“, bez obzira da li se radi o ženi ili muškarcu. Iako moramo biti svesni da se takvo ponašanje ne može iskoreniti moramo zahvaliti piscu što nas je na jednostavan, čitljiv i prijemčiv način upozorio da ono postoji i da ga moramo kao čitaoci, ali i članovi moderne društvene zajednice osuditi.

Prof. dr Živan Stojković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*