O zlostavljanju i zlostavljačima

LESKOVAC

Feministički kulturni centar BeFem Beograd je na trećem osmomartovskom događaju “Bring the Noize” dodelio priznanja pojedinkama i organizacijama za izuzetan doprinos u prethodnoj godini. Među nagrađenima je i Leskovčanka Ivana Trajković. Nje se, sigurno, sećate sa stranica Nove Naše reči, više puta smo pisali o njenoj tužbi za mobing protiv tadašnjeg direktora Agencije za lokalni ekonomski razvoj, slučaja koji je na sudu dobila.

-Ovo je moje prvo feminističko priznanje za doprinos zajednici u kojoj živim, pod nazivom “Moja hrabra borba”, koje podrazumeva borbu protiv najveće pošasti koja može da vas zadesi na poslu, tj. zlostavljanja na radu, ili popularno nazvane mobing, a koja ima za cilj da vam uništi dostojanstvo, lični integritet, zdravlje, egzistenciju, osećaj da ste ljudsko biće,- kaže Ivana Trajković.

– Vođena sopstvenim iskustvom, jer sam i sama bila izložena zlostavljanju na radu, prethodnih godinu dana pomažem svima onima koji prolaze kroz psihozlostavljački vrtlog, sarađujem sa raznim organizacijama, stojim na raspolaganju, i rado se odazivam pozivu svakog onog kome je neophodna pomoć te vrste.

Živimo u vremenu narcisoidne kulture, gde nam se kao suštinska vrednost nameće sebičluk, sopstveni interes, odsustvo empatije i saosećajnosti, zanemarivanje tuđih potreba, gaženje preko „mrtvih“, ne bi li se ostvario cilj. Slobodno mogu reći da živimo u vremenu epidemije narcisoidnih psihopata, koji nas, na žalost, razaraju u svim sferama naših života. Moram da napomenem, prema statističkim podacima, 80% psihozlostavljača čine muškarci, a 20 % su žene, što nam jasno govori da su žene te koje su mnogo izloženije raznim brutalnim torturama od strane psihozlostavljača. Svedoci smo da narcisoida i ma svuda oko nas, što „otkrivenih“ koji se prepoznaju na „prvu reč“, što „prikrivenih“ koji se teže prepoznaju.

Srećemo ih svakodnevno, na ulici, na poslu, privatno, na emotivnom polju, a najviše ih ima na javnoj sceni, među političarima, tzv. šou biznismenima, rukovodiocima, glumcima… Naravno, kad to kažem, ne mislim da su sve osobe na javnoj sceni sa tim obeležjima, ali znam da ih ima. I smatram da bi trebalo više da se bavimo psihozlostavljačima, u suprotnom – uništiće svet.

NNR:–  Ko su,zapravo, psihozlostavljači, moberi?

Trajković : – Istraživanja pokazuju da psihozlostavljače, tj. mobere, karakterišu narcisoidnost i egocentričnost. To su mahom infantilne ličnosti, manje sposobne, sa smanjenim kapacitetom za empatiju, ali „moćni“, koji svoju inferiornost leče „proganjanjem“ drugih ljudi. I, shodno tim karakterisikama, najčešće ih ima u onim firmama gde vlada autoritarni stil rukovođenja. Narcisoidi moberi služe se raznim tehnikama manipulacije, koji svoje žrtve koriste najčešće kao sredstvo za ostvarenje sopstvenih ciljeva. Od zadovoljenja lične sujete, do guranja žrtve u vatru zarad sopstvene odbrane, sve u cilju da se žrtva psihički uništi, jer mu to mogućava da se oseća vrednijim nego što jeste. Mobera narcisoid a karakteriše socijalna osakaćenost čiji uzrok datira još iz ranog detinjstva. Ukoliko nije bilo topline u roditeljskom domu, on to sada prenosi i na socijalne odnose. Dakle, ukoliko nema istinske ljubavi prema ljudima, nema ni kredibiliteta, a ni dugoročnog uspeha, ne samo na poslu, već na svim poljima.

NNR: – Ko su njihove žrtve?

Trajković : – Žrtve mobera najčešće su poštenjaci, empatični, jako kreativni i savesni ljudi, oni koji imaju različita shvatanja, osobe sa invaliditetom, stariji radnici koji su pred penzijom ili mlađi ljudi koji žele malo više samostalnosti u radu. Mobing se ispoljava kroz 5 kategorija, a postoji 45 aktivnosti. Dva vida mobinga sa kojima su se osobe sa kojima sam komunicirala najčešće susretale su „sindrom praznog stola“- zaposleni se ignoriše, ne dodeljuju mu se radni zadaci, vrši se izolacija zaposlenog; i „sindrom punog stola“- zaposleni se pretrpava poslom koji ne stiže da obavi, uskraćuju mu se Zakonom zagarantovana prava.

Apel za pomoć najviše traže žene, imam priliku da u zatvorenom krugu razgovaram sa njima, međutim, usled nedostatka podrške i straha od osude okoline, a pre svega gubitka posla, priča se tu završava.

Naravno, ima i muškaraca koji su izloženi psihičkoj torturi, od kojih je jedan trenutno u sudskom procesu, koji ja pomno pratim.

NNR: – Kakve posledice ostavlja ponašanje narcisoida mobera na žrtvu?

Trajković : – Posledice mobinga po zdravlje žrtve mogu biti katastrofalne, kako za njeno zdavlje tako i za njen radni  status, pošto u većini slučajeva žrtve mobinga ostaju bez posla, što je dodatna viktimizacija žrtve. Usled dugotrajne izloženosti stresu i pretrpljenog straha žrtve psihozlostavljača najčešće zapadaju u depresiju, muče muku sa autoimunim bolestima, bolest štitne žlezde, povišeni krvni pritisak, srčane tegobe, a nekad mobing može biti i fatalan, naime, istraživanja pokazuju da se svaka 100. žrtva pronalazi  spas u samoubistvu.

NNR: – Kako se zaštititi , da li postoji idealan recept?

Trajković : – Psihozlostvaljači predstavljaju veliku opasnost po društvo uopšte. Ukoliko dođe do eskalacije konflikta na poslu, neophodno je da se žrtva brani svim raspoloživim sredstvima, predviđenim Zakonom. Ukoliko se to dešava na emotivnom planu, treba što pre izaći iz takvog odnosa, jer ne zaslužujemo ništa manje od zdravog i zrelog odnosa, ispunjenog razumevanjem i poštovanjem. Neophodno je da konstantno radimo na osnaživanju sopstvene ličnosti i nikako ne dozvolimo da budemo žrtve, jer psihozlostavljači obično i traže inferiorne i servilne osobe, odnosno znaju koga mogu da ugnjetavaju a koga treba da se klone.

ANTRFILE

-Ovo priznanje poklanjam svim ženama, koje se hrabro, 24 sata, sedam dana u nedelji , bore na svim poljima. Brinuti o svojoj deci, biti dobra majka, supruga, devojka, domaćica, biti uspešna u svom poslu, dakle, biti žena je ozbiljan posao, mada priznajem da ni muškarcima nije lako. Znam da kao pojedinke, odnosno pojedinci, ne možemo promeniti svet, ali svojim primerom možemo dati doprinos i pokazati na koji način možemo to da uradimo. Ako svako od nas prepozna psihozlostavljača, javno ga etiketira i svesno ga ogoli u njegovom okruženju, sigurna sam da će se na taj način smanjiti ko zna koliki broj potencijalnih žrtava. Ja sam svoju bitku dobila, i ne razmišljam više o tome, ali razmišljam o svim ljudima koji su izloženi psihološkoj torturi, i osećam obavezu da učinim sve kako nikad ne bi došli u situaciju da se suočavaju sa takvom nevoljom.

Ljiljana Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*