Sve veći broj mesta u Srbiji tokom letnjih meseci suočava se sa problemima u vodosnabdevanju, a ovogodišnji podaci pokazuju da zvanična slika koju predstavljaju lokalne samouprave ne odgovara u potpunosti stanju na terenu, upozorava inicijativa Pravo na vodu.
Ta inicijativa već treću godinu zaredom prati stanje vodosnabdevanja tokom leta, kada su pritisci na vodna dobra najveći. Prema prijavama građana prikupljenim od juna do avgusta 2026. godine, na adresu Prava na vodu stigle su 293 prijave iz 87 opština, koje se odnose na čak 162 različita mesta u Srbiji.
Kao najčešći uzrok problema građani su navodili sušu i presušivanje izvora, što je navedeno u 77,8 odsto prijava. U 15,4 odsto slučajeva problem su bili radovi ili kvarovi na vodovodnoj mreži, dok u 6,8 odsto prijava građani nisu dobili objašnjenje zbog čega voda nestaje.
Iz inicijative ukazuju da prijave građana istovremeno ukazuju na brojne dugogodišnje probleme u sistemima vodosnabdevanja – od dotrajale distributivne mreže i nedostatka primarnog vodovoda, do drastičnog pada nivoa podzemnih voda u individualnim bunarima tokom leta.
Jedan od komentara građana iz okoline Beograda, kako navode iz Prava na vodu, oslikava svakodnevicu ljudi koji tokom najtoplijeg dela godine žive sa restrikcijama:
„U 2026. godini restrikcija vode nije normalna stvar. To je život nedostojan čoveka. Najviše boli to što se čovek vremenom navikne na nešto na šta nikada ne bi smeo da se navikne. Naviknemo se da proveravamo česmu čim uđemo u kuću. Naviknemo se da punimo kante i flaše čim voda dođe. Naviknemo se da pitamo komšiju koji ima bunar da li možemo da uzmemo vodu. Naviknemo se čak i da pet članova porodice koristi WC pre nego što potrošimo jednu kantu vode da ga isperemo. Ne tražimo luksuz. Ne tražimo bazene niti da zalivamo travnjake. Tražimo da kada dete, radnik ili stariji čovek tokom najvećih letnjih vrućina otvori česmu, ima vodu da se napije, istušira i ode normalno u WC.“
U Pravu na vodu ocenjuju da problem nije samo u dotrajalosti postojećih sistema, već i u promenjenim klimatskim uslovima u kojima oni funkcionišu.
Srbija se nalazi u regionu koji se zagreva brže od globalnog proseka, dok klimatske promene donose sve češće i duže periode suše, visoke temperature i ekstremne padavine. Takve padavine, kako navode, ne mogu same po sebi da nadoknade dugotrajne periode nedostatka vode.
„Vode u Srbiji još uvek ima, ali je sve jasnije da neće biti dostupna u istoj količini, na istim mestima i u isto vreme kao danas“, upozoravaju iz inicijative.
Zbog toga se, prema njihovoj oceni, problem vodosnabdevanja više ne može rešavati samo interventnim cisternama i povremenim sanacijama kvarova. Potrebna je dugoročna politika prilagođavanja klimatskim promenama koja bi obuhvatila zaštitu izvorišta, ulaganje u infrastrukturu i racionalnije upravljanje vodnim resursima.
Istovremeno, potrebe za vodom rastu u različitim oblastima – od poljoprivrede i energetike do industrije i novih tehnoloških sektora. U Pravu na vodu posebno ukazuju i na moguće potrebe velikih sistema povezanih sa informacionim tehnologijama i data centrima, ukoliko budu izgrađeni kako je najavljeno. Dodatno, potrebno je voditi računa o raspoloživosti vode za potrebe gašenja požara.
Iz inicijative zato upozoravaju da je neophodno utvrditi jasnu politiku prioriteta u korišćenju vode, zaštiti izvorišta i raspodeli dostupnih vodnih dobara, kako najveći teret nestašica ne bi ponovo pao na građane i lokalne zajednice.
„Adaptacija na klimatske promene u oblasti voda hitno je pitanje javnog interesa“, navode iz Prava na vodu, uz ocenu da je potrebno istovremeno smanjivati gubitke u vodovodnim mrežama, štititi izvore i podzemne vode, ulagati u infrastrukturu i planirati buduće potrebe.
Cilj takvog pristupa, kako ističu, mora biti očuvanje prava građana na bezbednu i dostupnu pijaću vodu, koje ne sme biti ugroženo ni klimatskom ni institucionalnom krizom.
Leave a Reply