Nedostaje sistemska podrška

LESKOVAC


… Iako postoje primeri dobre prakse, gde su lokalne samouprave svesne problema i ulažu napor u pružanju institucionale podrške kako bi se ove žene osnažile, ipak sistemska podrška najčešće nedostaje i potrebno je uložiti mnogo više sredstava i napora kako bi se podigla svest o njihovom nepovoljnom statusu i stvaranju prilika da ranjive grupe unaprede svoju poziciju, posebno kada su u pitanju žene sa sela.- kaže Olivera Kostić u razgovoru koji je, na temu “Položaj žena 50+”, vodila sa novinarima Nove Naše reči.


NNR: – Da li se i na koji način program EU PRO bavio problemima žena koje su u kategoriji 50+?

Kostić: – Putem razvojnog programa EU PRO, Evropska unija u saradnji sa Vladom Srbije je podržala celokupni društveni ekonomski razvoj na velikoj teritoriji od 99 lokalnih samouprava. Fokus tokom našeg sada već trogodišnjeg rada je bio na podršci projektima za unapređenje
konkurentnosti preduzeća, poboljšanje poslovnog okruženja kao i jačanje socijalne kohezije i inkluzije.
Upravo u okviru aktivnosti usmerenih na unapređenje socijalne inkluzije najviše je pažnje usmereno na podršku ranjivim grupama stanovništva, među kojima su i žene. Ova podrška je bila fokusirana na socijalno, ekonomsko kao i psihološko osnaživanje svih žena bez obzira
na godine starosti, sa specijalnim osvrtom na socijalnu inkluziju žena koje žive u seoskim sredinama, Romkinja, žena sa invaliditetom, a među njima je bilo i žena starijih od 50 godina života.

NNR: – Da li imate primire podrške osnaživanju žena iz ove kategorije kroz projekte koje ste podržali?

Kostić: – U okviru EU PRO programa, EU je sa preko 100.000 evra podržala šest projekata koji su doprineli boljem položaju žena u Vranju, Lebanu, Boru, Babušnici i Dimitrovgradu i Priboju. Na ovaj način više od 90 žena je steklo različita znanja i veštine da se bave poljoprivrednom
proizvodnjom, izradom suvenira a kroz neke projekte je nabavljena i oprema kako bi one i započele svoj rad. Među ove 93 žene više od 50 posto su žene starije od 50 godina, tačnije njih 49.
Kada govorimo o projektima koji su sprovodeni u Jablaničkom i Pčinjskom okrugu, istakla bih projekat koji je u Lebanu sprovelo Udruženje žena “Ruža” kako bi osnažilo žene iz seoskih područja da se bave organskom poljoprivrednom proizvodnjom. Deset žena, od koji četiri starije od 50 godina su prvo imale priliku da kroz obuke steknu znanja iz ove oblasti, te su se onda neke od njih uključile u nov način poljoprivredne proizvodnje sa smanjenom ili bez upotrebe hemijskih sredstava, posadile povrtarske kulture i stvorile uslove da se na održiv način bave poljoprivrednom proizvodnjom u planinskim selima, a neke su počele da se bave sakupljanjem šumskih plodova.
Udruženje je uz podršku EU nabavilo opremu za sušenje i pakovanje voća i povrća, što je stvorilo mogućnost da ovih deset žena dodatno poveća svoje prihode, time što će umesto sirovih proizvoda, tržitu ponuditi gotove i poluproizvode koji imaju višu cenu. To je i rezultiralo
povećanjem njihovih prihoda od prodaje tucane paprike za 50 % u odnosu na prethodne godine. One su svoje proizvode plasirale pojedinačno, na lokalnom tržištu.
U Pčinjskom okrugu, Udruženje multiple skleroze iz Vranja je uz podršku pruženu preko programa EU PRO nabavilo mašinu za štampu na tekstilu i osnovalo je socijalno preduzeće, što je doprinelo ne samo ekonomskom osnaživanju žena koje imaju multiplu sklerozu, već i boljem
psihofizičkom stanju. Osam žena, od kojih su dve starije od 50 godina, je bilo uključeno u radionice gde su stekle nove veštine koje im stvaraju mogućnosti za dodatne izvore prihoda – četiri su prošle obuke za korišćenje tehnika za dekupaž slikanje na drvetu, platnu, staklu, a
četiri žene su stekle znanje o dizajnu na tekstilu.
Važno je istaći da, uz ekonomsku stranu projekta, on je značajno doprineo unapređenju socijalne inkluzije osoba sa invaliditetom, kroz njihovo aktivno učešće u društvu i bolju socijalizaciju, a precizan rad dekupaž tehnikama doprinosi i očuvanju njihovog zdravlja kroz
vežbanje i očuvanje fine motorike.
Nakon osnivanja socijalnog preduzeća njih tri, a jedna žena iznad 50 godina su dobile povremeno plaćen posao. Udruženje je od tada ugovorilo prvi posao i štampalo majice i platnene torbe za Odbor za ljudska prava iz Vranja.

NNR: – Kakvo je vaše iskustvo, koliko su lokalne samouprave svesne problema, naročito ekonomskih i nevidljivosti u javnom prostoru, žena iz ove kategorije?

Kostić: – EU PRO je realizovao ove projekte kroz aktivnosti unapređenja socijalne kohezije i inkluzije i svi navedeni projekti su sprovedeni sa organizacijama civilnog društva. Uvek ovakve projektne inicijative šire svest o značaju unapređenja položaja žena na lokalu i podstiču razumevanje o tome koliko je važno da se ova ciljna grupa ekonomski osnažuje kroz različite obuke, radionice i kupovinu opreme za rad.
Iako postoje primeri dobre prakse, gde su lokalne samouprave svesne problema i ulažu napor u pružanju institucionale podrške kako bi se ove žene osnažile, ipak sistemska podrška najčešće nedostaje i potrebno je uložiti mnogo više sredstava i napora kako bi se podigla svest o njihovom nepovoljnom statusu i stvaranju prilika da ranjive grupe unaprede svoju poziciju, posebno kada su u pitanju žene sa sela.

ekipa NNR

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*