MOBING I KAKO GA DOKAZATI

 

 

LESKOVAC

 

Mobing,  u osnovi,  ima za cilj da zaposlenog,  koji je mobingovan,  natera da sam da otkaz ugovora o radu ili da poslodavac stvori pretpostavke da on može da mu otkaže ugovor o radu, kaže za Novu Našu reč sudija Višeg suda u Leskovcu Nikola Pešić

 

  • U dokazivanju mobinga svedoci imaju posrednu ulogu

 

 

Od dvadeset jednog slučaja tužbi za mobing pred Višim sudom u Leskovcu od maja 2014. godine do sada sudija Nikola Pešić je sudio u ukupno sedam. Iz njegovog iskustva, kaže, u dokazivanju mobinga se pozivaju i svedoci koji, u nekim slučajevima, samo posredno mogu da svedoče jer se ovakvo ponašanje najčešće odvija izmedju mobera i mobingovanog, bez svedoka.

Pešić nije želeo da ulazi u to da li optuženi za mobing  može da vrši pritisak na  eventualne svedoke, ali ne isključuje takve slučajeve. “Sigurno da nije jednostavno da se svedoči protiv nekoga ko će vam i dalje biti šef”, smatra Pešić.

 

DIREKTNI ODNOSI: Na pitanje Nove Naše reči na koji način je uopšte moguće dokazati mobing pred sudom Pešić kaže da je “teško dokazivanje mobinga zato što su takva ponašanja, po pravilu, u odnosima direktnim između mobingovanog lica i pretpostavljenog starešine. Mada, mobing može da vrši i bilo koji zaposleni prema drugom zaposlenom”.

“Zakonodavac je imao u vidu tu činjenicu da je to teško dokazivo upravo zbog ovih okolnosti, jer se to radi u četiri oka ili to čini pretpostavljeni koji je, po prirodi funkcije, jači u odnosu na mobingovanog. On zato i može da vrši mobing. Zakonodavac je u jednoj od odredaba propisao da, ako tužilac, dakle  mobingovano lice, učini verovatnim da je mobingovan, teret dokazivanja prelazi na poslodavca, odnosno na onoga ko vrši mobing”, objašnjava Pešić.

“Zašto je mnogo važno pitanje tereta dokazivanja? Zato što, prema zakonu koji reguliše pitanje mobinga Zakonu  o sprečavanju zlostavljanja na radnom mestu, za njega važe opšta pravila iz parničnog postupka, sem za ono što je baš regulisano tim zakonom. Ovaj zakon je relativno kratak i mali broj pitanja je uredio. Sve ostalo praktično, što se postupka tiče, regulisao je opšti propis Zakon o parničnom postupku, koji kaže da je teret dokazivanja na stranci koja tvrdi da neka činjenica postoji i ako je ne dokaže izgubiće spor bez obzira da li je realno u pravu ili nije. Zakonodavac je u ovom zakonu napravio ustupak mobingovanom licu tako što, ako učini verovatnim da je mobingovan, onda teret dokazivanja prelazi na poslodavca. Praktično, poslodavac mora da dokazuje da ne vrši mobing. Znači, da to njegovo ponašanje koje zaposleni doživljava kao mobing, u stvari to nije i da je, da tako kažemo ,normalno, uobičajeno’”, obrazlaže Pešić odredbe ovog zakona.

Kako dodaje “ima još jedna stvar koja proističe iz same definicije šta se smatra mobingom. Mobing nije sam sebi svrha, niti ima za cilj zaštitu od šikaniranja. Ta zaštita može da se ostvari i drugim sredstvima u pravnom poretku. Ali, ovde mobing u osnovi ima za cilj da zaposlenog, koji je mobingovan, natera da sam da otkaz ugovora o radu ili da poslodavac stvori pretpostavke da on može da mu otkaže ugovor o radu”.

U jednom broju predmeta se, kaže sudija Pešić, “javlja tvrdnja da taj koji mobinguje primenjuje onaj čuveni sindrom praznog stola”.

“Dođete na posao i nema radnih zadataka. A na kraju meseca vršimo analizu ko je šta uradio; ja kao poslodavac prozivam zaposlenog da ništa nije uradio ovog meseca. Da, ali kako da uradi kada mu poslodavac ne daje ništa da radi”, pita sudija.

Međutim, njegovo iskustvo u ovim slučajevima, kaže, govori i nešto drugo: “Na osnovu onoga što vidimo i što se u tužbama iznosi, na žalost, veliki broj onih koji traže zaštitu po osnovu  mobinga, imaju subjektivni doživljaj da su mobingovani. A u suštini se radi o nekim drugim stvarima koje ne mogu da se podvedi pod mobing. Ili su to klasični odnosi netrpeljivosti na radnom mestu šef-izvršilac. I naročito pri tome žena prema – ženi. Zanimljivo je da veoma često ti odnosi unutar istih polova budu predmet postupka. Zato kažem, ovaj zakon je specifičan i treba ga posmatrati sa ovog aspekta, da to neko ponašanje koje iritira zaposlenog nije jednostavno, da tako kažem, golo šikaniranje, nego mora da ima za cilj ovo krajnje, da se stvore uslovi da poslodavac može da mu da otkaz ili da ga toliko pritisne da ovaj, zato što ne može da izdrži pritisak, sam da otkaz ugovora o radu.”

sudske-spise-2

PRITISAK AMBICIJE: Pitamo ga da li se u praksi sretao sa slučajevima da se seksualno uznemiravanje pretvori u mobing?

“Do sada ne”, kaže i vraća se na prethodni zaključak: “Ali, imao sam slučaj odnosa šefica – pretpostavljena i tu je zanimljivo kako žena može postupak pretpostavljene da doživi kao pritisak, kao omaložavanje. A kada pogledate suštinu i kada otvorite ceo slučaj, vidi se da je, recimo, iza toga bila ambicija šefice da uredi po svaku cenu rad u instituciji gde je postavljena. I s druge strane ,subjektivni doživljaj’ te žene, koja je pokušala da ostvari zaštitu od mobinga, da je ona meta. U stvari, radilo se o jednoj preteranoj ambiciji šefice da instituciju učini efikasnijom, boljom, da bi napravila sopstvenu promociju”, smatra Pešić.

Kaže da do sada, prema njegovim saznanjima, nije bilo slučajeva da onaj ko je tužio za mobing povuče tužbu: “Ja nisam imao takav slučaj. Niti imam saznanja od ostalih kolega, jer mi obično pričamo o tim slučajevima, da se tužbe za mobing povlače. Obično se tu napravi nepomirljiv odnos na relaciji mobingovani i mober, uslovno rečeno. I tu retko kad može da se dođe u situaciju da se odnosi toliko izglade da se tužba povuče. Mada, uvek postoji ta mogućnost, ali do sada je nismo imali i ne verujem, gledajući tvrdnje iz tužbi i izjašnjenje tužene strane, jer se pred sud dolazi kad se odnosi zategnu do pucanja. I onda se tu teško taj odnos miri ili se spušta netrpeljivost.”

 

U leskovačkom Višem sudu je bilo slučajeva spajanja dve tužbe za mobing, a Pešić kaže da  su to “opšta pravila”.

“Nisu ona vezana za Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, proističu iz opštih pravila i postupaka gde, kad imate u sporu istovetna lica, racionalno i ekonomično je da spojite postupanje po više tužbi u jedan postupak. Ide brže, sve imate na jednom mestu i onda, čak, može da bude potpunija slika. Može da se desi da postupa dvoje sudija u sporu između istih lica, povodom iste stvari, pa da jedan zaključuje jedno, a drugi drugo. Ovo je racionalno iz hiljadu razloga, ali i zbog primene prava. Znači, dobiješ jedinstven postupak koji je jeftiniji, brži i efikasniji”, objašnjava Pešić.

 

ODLUKA SE NE KONTROLIŠE: Sud nema uvid u to da li su osobe koje su tužile za mobing  kada izgube prosec, dobijale otkaz.

“Mi nemamo mogućnost da ostvarimo uvid u tako nešto, ali jedno treba da se ima u vidu kad je u pitanju ovaj zakon. Sva prava iz radnog odnosa, kad su narušena, za njih postoji sistemska i opšta zaštita, koja je postojala i dosad, po pravilima za vođenje radnih sporova. Vi protiv svake odluke poslodavca, po opštim pravilima iz Zakona o radu, možete da vodite spor pred sudom. A u ovom postupku ne može da se vrši kontrola već donetih sudskih odluka, jer bi se onda narušio pravni sistem iz temelja i onda to ne bi ličilo ni na šta. Ovde se radi o specifičnim ponašanjima na relaciji zaposleni – poslodavac, gde poslodavac donosi odluke koje zaposleni može da pobije pred sudom, o ponašanju koje mora da bude kontinuirano, da se ponavlja. Nije dovoljan jedan slučaj, eksces ili ne znam šta, nego treba da se ponavlja ponašanje koje zaposleni smatra mobingom u dužem vremenskom periodu, koje vređa njegovo dostojanstvo i moral, njegovu profesionalnu osposobljenost i stručnost i sve to, opet, ima za cilj ovo o čemu smo već govorili”.

Slučajevi mobinga imaju element hitnosti, ali ima slučajeva koji se rešavaju dve godine, pa sudiju Pešića pitamo zašto se to dešava, da li je u pitanju zatrpanost predmetima ili postoje pritisci da se neki slučajevi odugovlače?

“Nema pritiska na sudiju koji primenjuje zakon, zato što vi kada dobijete predmet morate da ga zakažete, morate da ga presudite, morate da se pozovete na pravni propis kada presuđujete”, kaže Pešić.

 

 

 

sudske-spise

SPOROST

 

Sudija Pešić objašnjava dužinu postupaka u slučajevima tužbi za mobing  time što “sada po svim sporovima postupamo svi”: “Zato što Viši sud ima ogroman priliv predmeta i,  jednostavno,  ne stižemo da radimo onim tempom i dinamikom kojom smo radili predhodnih par godina”.

Kako objašnjava, zbog izmene zakonodavnog okvira mnoge nadležnosti su vraćene ovom sudu, pogotovu u parnici.

“I sada smo mi zatrpani do te mere da, evo, sudije krivičari moraju da,  zbog zatrpanosti brojem parničkih predmeta postupaju u parničnoj materiji! Pokušava se, naravno, sa lakšim predmetima. Jer, ipak, nije baš jednostavno kad sudija menja materiju, potrebno je neko iskustvo i vreme u toj materiji da bi mogao da se uhvati u koštac sa složenijim predmetima”.

 

Pešić kaže i  da će “sporost biti sve veća i veća” zato što je nadležnost  suda proširena.

“Ove godine je broj predmeta primljenih  u radnu službu u odnosu na prošlu godinu više nego duplo veći! A mi čak imamo smanjenje broja sudija u odnosu na ranije vreme, pa smo bili i jedan od efikasnijih sudova u Srbiji. Sada će već kod svih viših sudova, ne samo kod nas, zbog izmene zakona biti ovaj problem “, ukazuje Pešić: “Mi imamo te predmete koji su po zakonu hitni. Imamo i drugi stepen izvršenja, koji smo tek od ove godine dobili, gde je postupanje takođe hitno i gde nam se rokovi računaju čak u radne dane ili mesec. A imamo i predmete iz oblasti porodičnih odnosa, koji su već hitni. Imamo predmete smetanje poseda, što je po zakonu takođe hitno. Imamo još jedan broj iz vanparnične materije, gde je postupanje hitno.

Sudija Pešić ocenjuje da će problem u brzini postupanja doneti upravo to što su postoji više materija koje su zakonski hitne: “I onda moramo da se držimo nekakvog redosleda prijema, pa će biti kašnjenja u postupanju”.

 

sudske-spise-1

 

 

 

 

 

 

 

Ekipa Nove Naše reči

Ovaj tekst je proizveden u okviru granta koji finansira Evropska unija, dodeljenog u okviru Medijskog programa 2014. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost medija koji objavljuje tekst  -Nove Naše reči  i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

Projekat se realizuje u okviru programa podrške: „U vašem Ffokusu“ koji izvode Nezavisno udruženje novinara Srbije, Poslovno udruženje Lokal pres i Toplički centar za demokratiju i ljudska prava, u okviru Medijskog programa 2014.

zakraj

 

 

1 Comment

  1. Kolegenica na poslu me zlostavlja.Govori ruzno o meni neprofesionalno se ponasa ne zeli nikakvu komunikacuju kad pridjem prekriva se jer joj smeta mlj miris..siri glasine i neistine o meni ja vec imađ dijagnozu anksioznosti f441 a ponasam se potpuno profesionalno i poslovno cutim.Kome da se obratim jer mi je čjudsko dostojanstvo duboko povredjeno.Radim u koreanskoj fabrici gde tesko da mogu da potratim pomoc.Yura Nis

2 Trackbacks / Pingbacks

  1. Mobing i kako ga dokazati - Tanjug INFO
  2. Kako se nositi sa mobingom - Moja Beogradska

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*