Milenković: INSTITUT DOKAZUJE DA JE UGRAĐEN ASFALT U DOGOVORENOJ KOLIČINI

 

LESKOVAC

Direktor Javnog preduzeća  „Urbanizam i izgradnja“ Milenko Milenković za Novu Našu reč

·         Bulevar Nikole Pašića je jedan od prioriteta. Već imamo odobrena sredstva i ove godine krećemo da rušimo trasu bulevara. Imovinsko – pravni odnosi su rešeni, grad je isplatio 90 miliona za rešavanje imovine.

·         Nijednu investiciju, koju sprovodimo, ne naručujemo mi. Mi smo samo posrednici u tom poslu, bukvalno inženjerska kuća koju grad po Zakonu o komunalnim delatnostima neposredno zadužuje da obavlja nadzor, izrađuje projekte i rukovodi samom investicijom.

·         Naš krajnji proizvod je projekat, planski dokument i vršenje stručnog nadzora i rukovođenje investicijom. I sve to od grada naplaćujemo u skladu sa cenovnikom, a sam cenovnik ima 125 stavki

NNR: Šta se promenilo u nadležnostima gradske Direkcije procesom transformacije koji je izvršen početkom ove godine?

Milenković: Ta odluka dovela je do određenih promena u nadležnostima Direkcije. Mi više nemamo budžet koji smo imali. Budžet JP „Urbanizam i izgradnja“, nakon promena, je budžet koji sadrži zarade zaposlenih i troškove samog preduzeća, dok smo ranije imali kompletne investicije u samom programu javnog preduzeća. Takođe, u kompletu kod tih promena koje su vezane za Direkciju, ali su vezane i za grad, izvršili smo preraspodelu i jasno definisali poslove kroz gradsku odluku o obavljanju komunalnih delatnosti i mi smo ispred grada zaduženi za obavljanje sledećih delatnosti: planiranje i izgradnja, znači izrada planskih dokumenata, upravljanje putevima, upravljanje javnom rasvetom, administracija GIS sistema i uređenje zemljišta. Ono što se dešavalo do sada, investicije i budžetiranje samih investicija i rukovođenje, nadzor i tenderi, podeljeni su na dva dela. Budžetski i investicije se nalaze u Gradskoj upravi i ugovore sada ne potpisuje Direkcija sa izvođačem radova, već potpisuje Gradska uprava. Mi smo tu nadzorni organ, projektna kuća za potrebe grada. Takođe, radimo deo investicija i sprovođenje tenderskih postupaka.

NNR: To praktično znači da za svaki posao, vi treba da tražite saglasnost od grada što se tiče plaćanja?

Milenković: Tako je, apsolutno. Nijednu investiciju koju sprovodimo ne naručujemo mi, mi smo samo posrednici u tom poslu, bukvalno inženjerska kuća koju grad po Zakonu o komunalnim delatnostima neposredno zadužuje da obavlja nadzor, izrađuje projekte i rukovodi samom investicijom.

NNR: Kad smo već kod ulica, činjenica je da se u Leskovcu, iako je već novembar, i dalje radi na dovođenju u red ulica koje su iskopane zbog drugih radova, tipa promena vodovodnih cevi i ostalo. Koliko ulica se trenutno radi i da li je to u skladu sa pravilima struke? Novembar je obično nekakav kraj građevinske sezone. Koliko će taj asfalt biti funkcionalan ukoliko bude niskih temperatura?

Milenković: U klasičnom smislu građevinska sezona, onako kako je mi računamo traje od 15. marta do 15. novembra. Međutim, unazad desetak godina to kao kategorija ne postoji. Radi se uvek onoliko koliko vremenski uslovi dozvoljavaju. Građevinari godinu definitivno završavaju oko Svetog Nikole, što je neka praksa, s tim što kada imamo padavine, kada imamo nepovoljnu temperaturu za izvođenje određene vrste radova, ti radovi se ne obavljaju. Radovi uvek moraju da se obave u kvalitetu koji je predviđen strukom i postoje načini i mehanizmi kojim se to dokazuje. Nećemo da radimo ništa na silu, radićemo kada vremenski uslovi dozvole za određenu vrstu radova.

TEMPERATURA

NNR: Koja je optimalna temperatura na kojoj može da se asfaltira?

Milenković: Od količine asfalta i transportne daljine zavisi i koja temperatura treba da bude. Idemo od slučaja do slučaja sa procenama. Sve iznad pet stepeni je korektno, ukoliko je transportna daljina dobra. O tome vodimo računa i, na kraju krajeva, ne postoji način da se ovo ne uradi kvalitetno, jer ono što radimo i leti i zimi podleže istom sistemu kontrole. Dakle, institut mora da dokaže da je ugrađeni asfalt u kvalitetu, koji je ugovoren.

NNR: O kom institutu govorimo?

Milenković: Više instituta. Praksa je da kada ugradimo asfalt, radimo uzorkovanje tamo gde nadležni organi kažu. Izvođač radova, da bi mu bilo plaćeno, mora da donese dokaz o kvalitetu asfalta. Ima više, i državnih i privatnih instituta, to su specijalizovane kuće, a od pre dve godine imamo nezavisan ugovor, gde mi kao kuća koja naručuje poslove naknadno proveravamo i taj izveštaj instituta.

NNR: U koliko ulica se, trenutno, radi u Leskovcu?

Milenković: Što se tiče niskogradnje, trenutno imamo negde blizu deset gradilišta u različitim fazama. Poslednje što smo pokrenuli je na Svetoilijskoj ulici, što je najozbiljniji poduhvat u pogledu periodičnog održavanja. Radimo dve saobraćajnice u Zloćudovu, radimo ulicu u Bobištu, deo putnog pravca Miroševce  – Slavujevce, radimo jedan parking prostor u centru grada, u radovima smo na Hisaru, ulica Vojina Petrovića, gde imamo jedno ozbiljno gradilište sa dosta betonskih radova, i mislim da ćemo uspeti da to okončamo pre zime i da naredne godine uradimo asfaltiranje te ulice.

INVESTICIJE ILI ODRŽAVANJA?

NNR: Kako se tretiraju ovi poslovi, kao investicioni ili kao održavanje?

Milenković: Ti poslovi su poslovi na održavanju. Oni, kao takvi, idu i sa budžetske kategorije, kao poslovi na održavanju. Dakle, radi se o periodičnom održavanju u skladu sa Zakonom o putevima. Sva rešenja, dozvole koje pribavljamo, rade se po tom zakonu. Mi smo pre par godina, s obzirom da je bilo mnogo problema oko održavanja saobraćajnica, usvojili novi sistem održavanja gde smo u skladu sa Zakonom o održavanju puteva podelili održavanje na redovno, a to je krpljenje udarnih rupa i brederisanje, odnosno pošljunčavanje neasfaltiranih puteva na teritoriji grada gde smo mi upravljači, i na pojedinačne, projektne kompletne rekonstrukcije saobraćajnica, ali u skladu sa Zakonom o putevima. Otprilike je to okvir u kome se ove godine krećemo. Za krpljenje udarnih rupa i redovno održavanje imamo izdvojeno 30 miliona dinara i ugovor je skoro u potpunosti realizovan. Trenutno radimo na zatvaranju u Guberevcu i blizu smo da realizujemo sva sredstva koja su nam ove godine na raspolaganju. Što se tiče samog periodičnog održavanja, tu su sredstva oko 120 miliona dinara i to je, što se nas tiče, prava stvar, jer tu probleme rešavamo trajno, odnosno na duži vremenski period. Tu idemo najpre sa kompletnom rekonstrukcijom saobraćajnica koje su u jako lošem stanju, jako su frekventne i gde mi i inače, kroz redovno održavanje, trošimo mnogo para. Takve su bile ulice 28. mart, Mlinska, Svetoilijska… Mi smo pre tri godine napravili jedan duži spisak saobraćajnica za koje smatramo da su potrebne za sam grad, kao i putnih pravaca od grada do naseljenih mesta i po tom spisku idemo. Mi smo, što se tog programa periodičnog održavanja tiče, ove godine napravili iskorak i išli smo i prema Ministarstvu privrede za određene putne pravce i to je iznos sredstava, koji je u tim zajedničkim projektima u pitanju, od blizu 120 miliona dinara. Radi se o putnim pravcima Leskovac – Bogojevce, 6,6 km puta koji krpimo tri puta godišnje. Pre toga smo, po istom programu iz gradskih para, rekonstruisali ulicu Žikice Jovanovića Španca i tenderski postupak je za to u toku, kao i za put između Jajine i Bunuškog Čifluka. Očekujemo, da sa Ministarstvom privrede u narednom periodu, završimo deonicu puta između Miroševca i Slavujevca. Sve to je ukupno oko 120 miliona, a sredstva su 50 %  Ministarstvo, a 50% grad Leskovac. Znači, mi imamo 120 miliona direktno iz gradskog budžeta, plus ovo što dobijamo u zajedničkim projektima sa Ministarstvom privrede. Dva su odobrena, očekujemo da i treći bude odobren i tu se radi i o ozbiljnoj kilometraži, oko 10 kilometara puta treba da bude rekonstruisano.

NNR: Za koje ste puteve i ulice, vi nadležni na teritoriji grada? Postoji i ono za šta je nadležno Republičko preduzeće za puteve.

Milenković: Obično, za svu izgradnju u Leskovcu, smatra se da je u nadležnosti Direkcije. Međutim, grad je jasno definisao šta je čija obaveza. Što se tiče samih puteva, mi imamo, na nivou republike, državne puteve koji su na upravljanju JP “Puteva Srbije”, a to je na teritoriji Grada Leskovca preko 200 kilometara. Radi se o putnim pravcima koji su najfrekventniji, gde Grad Leskovac može, zajedno sa “Putevima Srbije”, donekle da investira kroz zajedničku izgradnju. Što se tiče puteva koji su direktno u nadležnosti grada, oni su, po Odluci o putevima, podeljeni na dva upravljača. Jedan je JP „Urbanizam i izgradnja“. Mi upravljamo sa otprilike 500 kilometara puteva u gradu i van grada. Ti putevi su nama na letnjem i zimskom održavanju kao zaduženje, a ostatak, znači putevi na teritorijama mesnih zajednica, gde je upravljač mesna zajednica, su u približnoj kilometraži. Na tim putevima, održavanje od ove godine, počeli smo da ugovaramo mi, a do sada je to bilo na teret mesne zajednice, naravno, uz to, da ga grad finansira i u jednom i u drugom slučaju.

PUTEVI

NNR: Šta se trenutno radi na putevima, koji su u nadležnosti mesnih zajednica?

Milenković: Što se tiče tih puteva, praksa je da investiciju radimo mi, jer mesna zajednica nema kapaciteta za sve te poslove. Od ove godine, kao novinu, pošto se trudimo da svake godine unapredimo sistem komunalnog održavanja, da bi bilo što manje problema na putevima, stvarno je jako velika kilometraža puteva kojim grad Leskovac raspolaže. Na primer, niška Direkcija raspolaže sa istim brojem kilometara puteva kao i leskovačka, a budžet im je tri puta veći, čega svi moramo da budemo svesni. Radi se uglavnom o održavanju puteva koji nemaju asfaltirani zastor, odnosno pošljunčavanju istih, izradi putnih kanala, potkresivanju granja. Ove godine, da bi bili racionalniji i brži, dostavili smo kao jedan tenderski postupak, jednu investiciju gde smo ugovorili poslove za čitavu teritoriju grada, ali i za puteve kojima upravlja mesna zajednica. Do sada smo završili severni i istočni deo grada i uskoro se selimo za Grdelicu i Vučje, kako bi taj posao, pre zime, okončali.

NNR: Da li ima problema sa tim putevima koje ste pomenuli, ako se radi o putevima koji nisu asfaltirani, zbog imovinskih odnosa, promene pravaca puteva, kako meštani obično rade i ostalo…

Milenković: Problema na izgradnji uvek ima. Potenciram da je to Zakon o putevima, koji definiše da se u trenutku održavanja puteva, ne gleda imovina, nego se radi o faktičkom stanju. Tamo, gde su neophodne intervencije, sarađujemo sa meštanima, ukoliko žele da problem bude rešen, a uglavnom ugrađujemo šljunak, tucanik, propuste, rešavamo odvodnjavanje. Za to sve, nije nam neophodna nikakva dozvola, to su tekuća održavanja na tim putevima.

NNR: Da li su vaša nadležnost i atarski putevi?

Milenković: Atarski putevi su u nadležnosti Uprave za poljoprivredu.

PLANOVI

NNR: Šta planirate za sledeću godinu? To verovatno zavisi i od budžeta, čiji se nacrt tek radi?

Milenković: Što se nas tiče, mi svake godine, u saradnji sa mesnim zajednicama, i u gradu i na selu, sakupljamo njihove zahteve i formiramo spisak onoga što treba uraditi. Taj spisak se proverava sa aspekta mogućnosti dobijanja građevisnkih dozvola, da li je to, što je potrebno uraditi, uopšte moguće realizovati u narednoj godini. Nakon toga, određuju se stvari koje se rade, to je na gradu, i kao krajnji rezultat je usvajanje programa na skupštini, a nakon toga je naše da to realizujemo. Inače, potrebe su jako velike, teritorija je ogromna, a budžet je skroman. Ali, gledamo da optimalno iskoristimo sredstva koja su nam na raspolaganju. Što se tiče nas, smatramo da pored tih projekata koje radimo sa Ministarstvom privrede, tih desetak kilometara, da ćemo dosta raditi i na realizaciji projekta Bulevara Nikole Pašića, to je jedan od prioriteta. Već imamo odobrena sredstva i ove godine krećemo da rušimo trasu bulevara. Imovinsko – pravni odnosi su rešeni, grad je isplatio 90 miliona za rešavanje imovine. Mi ćemo se sad baviti uređenjem zemljišta, oko pet miliona dinara je izdvojeno za tu svrhu. Projektno – tehničku dokumentaciju smo priveli kraju, čekamo odgovor ministarstva, da li ćemo ići na građevinsku dozvolu ili ćemo ići po Zakonu o putevima, te dve stvari definisaće način finansiranja. Ja se nadam da ćemo više znati kod usvajanja budžeta grada i pre svega republičkog budžeta, jer je to po najnovijoj uredbi državni put. Mi smo spremni da sufinansiramo izgradnju toga, ali bi trebalo da većinu poslova nose republički organi. Ima interesovanja i sa njihove strane, bilo je razgovora i sa nadležnim ministarstvom i sa „Putevima Srbije“, i mislim da ćemo u nekakvu realizaciju, barem dela te, po nama, najbitnije saobraćajnice, ući naredne godine. Takođe, konstantno radimo, što se tiče periodičnog održavanja puteva, što se tiče gradskih saobraćajnica, i to će biti naš predlog, da ulice Ivana Milutinovića i Dimitrija Tucovića budu u programu periodičnog održavanja iduće godine. S obzirom, da smo sve ove bitne saobraćajnice, koje su poverene na upravljanje našoj kući završili, ostaju te ulice. Van Leskovca verovatno ćemo nešto raditi u Grdeličkom kraju, ali to će biiti definisano planom i programom. Očekujemo da sredstva, koja izdvaja grad, budu u nekom istom nivou, 120 miliona za periodična održavanja, a takođe, određena sredstva će verovatno biti izdvojena i za visokogradnju. Imamo u planu neke stvari, ali sad je rano o tome govoriti, zato što će ishod na konkursima odrediti šta budžetiramo kod grada, a šta će biti zajednička investicija. Za nekih mesec i po dana imaćemo detaljnije podatke.

NNR: Šta je novi način organizovanja doneo urbanizmu? Da li imate više ljudi, stručnije ljude, nego što ste imali kao Direkcija?

Milenković: Ovo što danas JP „Urbanizam“  jeste, posledica je promene zakonske regulative još od 2013. godine. Ona je počela sa ukidanjem naplate za gradsko građevinsko zemljište, koje je bilo osnovni prihod ranije Direkcije. Dalje, sa ukidanjem mogućnosti da Direkcija, kao javno preduzeće, radi eksproprijaciju, gde mi to ne možemo da radimo već tri godine. Mi samo dostavimo određenu dokumentaciju za eksproprijaciju. Zatim, do samog načina finansiranja, mi smo bili direktno korisnik budžeta. Sada, novac za zarade i poslovanje samog preduzeća, imamo preko ugovora. To je taj završni akt preduzeća koji je došao. Radnika imamo manje, imamo ih 60, što je definisano gradskom odlukom i uglavnom struktura je takva da možemo da obavljamo svoju delatnost. Preko 50 lica, direktno rade na realizaciji investicije, od toga sigurno 45 inženjera sa različitim licencama. Ostalo je režija i rukovodstvo. Kad smo formirali Direkciju, išli smo sa idejom da budemo sposobni da realizujemo ugovore sa gradom, a to podrazumeva da smo sposobni da izradimo projektno – tehničku dokumentaciju, plansku dokumentaciju, da sprovedemo investiciju do kraja, jer mi se sad finansiramo od realizacije onoga što uradimo. Dakle, ono koliko izvedemo, toliko naplaćujemo i svoje usluge i to je razlika.

NNR: Jesu li svih ovih 60 zaposlenih na neodređeno ili su tu i ovi koji su angažovani na određeno?

Milenković: Mi smo sad u broju 60, s tim što imamo 58 na neodređeno, uključujući i mene i par ljudi na zamenama. Neki ljudi imenovani su na druge funkcije. Uglavnom smo u broju koji je grad definisao i velika većina radi direktno na slučajevima. To ranije nije bio slučaj. Bilo nas je 110, ali smo imali Odeljenje za građevinsko zemljište za neke druge nadležnosti, npr. oko obračuna i naplate mesta za kioske… To više u Direkciji ne postoji, mi smo sad čisto inženjerska firma, naš krajnji proizvod je projekat, planski dokument i vršenje stručnog nadzora i rukovođenje investicijom. I sve to od grada naplaćujemo u skladu sa cenovnikom, a sam cenovnik ima 125 stavki. Gledali smo da pokrijemo sve ono što smo ranije radili. Što se nas tiče, mi smo u tom delu ispunili ono što smo zacrtali. Očekujemo da dalje radimo još bolje, jer je ova godina bila prelazna. Morale su i gradske institucije da se naviknu na novi sistem rada, ali mislim da to nije rezultiralo time da smo manje radili ove godine. Mislim da je nivo onoga što smo realizovali na terenu, isti kao i prošle godine.

Razgovarala Ljiljana Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*