Mali, nevidljivi, a veliki ljudi

LESKOVAC

Franjo Feldhamer je bio profesor nemačkog jezika i književnosti. Rođen je u Bosni, u vreme kad je ona pripadala Monarhiji, otac Austrijanac, majka Bosanka. Osnovno školovanje završio u Bosni, jezik i književnost studirao u Beču. Između dva rata, vlasti Kraljevine Jugoslavije rasporedile ga na poslove učitelja u Bojniku. Tu ga je zatekao Drugi svetski rat. Vojne okupacione vlasti su ga odmah pronašle, nemačkog oficira koji je sa patrolom došao da ga poseti sačekao je ispred svog učiteljskog stana u školi, i tokom razgovora nije prestajao da cepa drva. Odbio je ponuđeno mesto visokopozicioniranog prevodioca, i bilo kakvu saradnju sa nemačkim vojnim i civilnim vlastima.
Posle rata, predavao je nemački jezik u nekim leskovačkim osnovnim i srednjim školama, najduže u tekstilnoj. Šezdesetih godina prošlog veka, tokom najbržeg razvoja “ZDRAVLjA” i povezivanja ove fabrike sa nemačkim proizvođačima lekova, ( a i zbog tada obaveznih DIN – Deutsche Industrishe Normen – standarda, ono što su danas ISO standardi) Božidar Đorđević Kukar zapošljava Franju Feldhamera kao prevodioca. Franjo je upamćen po “nemačkom” karakteru: savršeno tačan i izuzetno radišan.
Čitavog života bavio se fotografijom, imao silna zvanja domaćeg i internacionalnog majstora fotografije. Većina fotografija Leskovca i njegove okoline koje se nalaze na razglednicama tog doba su njegovih ruku delo. Kao i fotografije koje su korišćene za svrhe Sajma tekstila i tekstilnih mašina, kao i fotografije koje su korišćene za promociju brojnih preduzeća leskovačke privrede i industrije. Njegove fotografije, koje su krasile radne i druge prostore leskovačkih fabrika, uništene su u tranziciji. Umro je tiho, zaboravljen, tako da mi nije poznata sudbina ogromne arhive njegovih filmova – negativa i pozitiva – za koje znam da su postojali.
Raspolagao je, i odlično umeo da je upotrebi, sjajnom fotografskom tehnikom, koja je i u današnjim uslovima više nego respektabilna. Poznato mi je da je posedovao skupoceni komplet “Lajke” (fotoaparat “Leica”) sa većim brojem izmenljivih objektiva “Planar” (“Zeis”) . Jedan, na primer, UV filter za ove objektive koštao je u ekvivalentu današnjih 800-900 evra. Zatim još skupoceniji fotoaparat “Haselblad” koji NASA i danas koristi u kosmičkom programu, i tzv “pločaš” Linhof, koji je koristio specijalne filmove visoke rezolucije formata 13h18 cm.
Poznato mi je da su njegove fotografije objavljivali veliki svetski fotografski žurnali, i da su bile komentarisane na visokim školama koje su se bavile fotografijom kao umetnošću, ili su školovale snimatelje za potrebe filmske, televizijske i novinske industrije.
Ovo je moj dug prema nevidljivim ljudima koji su bili nešto i živeli u Leskovcu. Hvala na čitanju, pažnji i strpljenju.

Upoznat sa ovim tekstom, prof. Vjačeslav Nešić uputio je sledeću sugestiju:
-Koliko ja znam, a mislim da je tačno, gospodin Feldhamer je završio i pravni fakultet.

Nikola Milićević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*