Ljudi i sokaci starog Leskovca : ULICA KRALjICE MARIJE ( sada ulica Pana Đukića )

LESKOVAC

Borivoje Đikić, šumarski inženjer, žena Rada iz Vučje, sin Živojin – Žiža sedeli su u stambenu zgradu u koju je i sg Šumsko gazdinstvo.
Žiža ostade star momak i uopšte nije teo da se ženi. Kad napuni 45 godine njegov brat od čiču Milan, zubar i njegovi prijatelji nađoše mu devojku – niku komšiku da se oženi s nju.
,,Prvo smo razgovarali s nju. I ona oće – pa neće, nećka se, pa oće pa se pa popišmani i – neće. I na kraj –pristade. Oće da se uda za Žižu.
Pa smo onda razgovarali i s njega! Tman pristane pa odustane! I jedva smo ga nagovorili da se oženi s tuj komšiku, kaže Mimi, Žižin brat od čiču. I toj je potrajalo dosta vreme – prvo dok smo nagovarali nju i dok ona pristade, pa posle potraja i vreme, možda još i poduže – dok smo njega nagovorili. I kad naposletku Žiža pristade da se oženi mi ko navodadžije otidosmo u kafanu u edno selo blizu Leskovac da toj i proslavimo!
I kad se vrnumo pitamo ga:
– A, bre, Žižo – koje beše! Kam gu devojka!
A on vika:
– Aaa – ona se udala! Nee tela da čeka! Našla drugoga i udala se!

Na sam početak Ulice Učitelja Milenkovića – Mančićevi. Samo gi put odvaja od reku! Mančićevi – trgovci i industrijalci -porodica koja je obeležila prošli vek u Leskovac. Bila su tri brata i sve tri jetrve su – Mice!
Spira Stamenković – Mančić, žena Aleksandra – Cana od kokoč, deca Kostadinka – Dina, Katarina – Kaja, Gavrilo – Gavra, Svetozar – Zare, Božidar, Antanas – Tasa, Vasilije – Cile i Petar.
Gavrilo, industrujalac, žena Milica – Mica,sestra na Peru i Đoku Kukara, deca Miodrag, Gradimir, Mirjana, udata za Mile Zuckića, Vlastimir – Vlasta i Roksanda, zvana Cica udata za doktora Žarka Mičića.
Božidar Stamenković Mančić, stočni trgovac, prva žena Dragica, sin Velimir, druga žena Milica – Mica, deca Tomislav, Dragan, zvani Kurka, Slobodan i Borivoje. Tomislav, žena Bosanka, ćerka na popa u Grdelicu, njen brat je Marislav – Macko, sudija, ćerka Bojana. Dragan Kurke, žena Svetlana, sestra na Zvonka Malo – Babića, deca Vukica, Milica i Božidar. Slobodan, žena Snežana, ćerka na Mile Šumku ( Mile je radio kao šegrt kod obućara Šumku i po toj ga zovu Mile Šumka. Mile Šumka je iz Bojadžisko sokače u ulicu Stepe Stepanovića ispred Sirćino sokače odma preko put Branka Bojadžiju ..). Slobodan i Snežana, deca Nevena i Bojan. Nevena, muž Ivan Ilić, deca Milica i Milan. Bojan Stamenković Mančić, žena Katarina, sin Marko, druga mu žena Irena, deca Vasilije i Ilija.

Borivoje Stamenković Mančić, žena Ljupka iz Kraljevo, sin Đorđe, druga mu žena Milena, deca Vladimir, Iva i Ana.
Slobodan Stamenković Mančiće bio je bankar. Mnogo je voleo pozorište i četeres godine je bija glumac amater – to je njemu bio životni san …

SLIKA –ULICA UČITELjA MILENKOVIĆA

Preko put Đikići – Dragi Pavlović, šuster, zvani Crnogorac i Dragi Beograđanin, mondenski obućar. Imao je radnju u centru Leskovca i – pravija je mondenske cipele, žena Vida zvana Pavlova, deca Jelena, Cana i Branko -Backo. Dragi Monden je Vidu oženija u Beograd i tuj Vidu Pavlovu je doveo u Leskovac. Vida je bila isto obućar, ali – rihter! Krojila je cipele i drugu obuću.
Backo, zvani Crnogorac jedno vreme radio je u Parizu i kad se vrnu dotera neki auto – krntiju. Mnogo je voleo da čita i kupovao je knjige i naposletku je imao veliku kolekciju knjiga – ko u biblioteku! I na kraj je knjige koje je nekada kupovao – prodavao… …
Dragi Beograđanin i sin mu Backo su u istu – 44- tu godinu života umrli od proširenih vena u jednjaku.
,,I pošto je bolovao od iste bolesti kao i otac Backo nije smeo da pije. Ali, iako to nije smeo – poče da pije i pio je samo špricer.
,,A znaš šta je Backo radio? Na svaki sat uđe u kafanu. Konobar ga još od šank vidi kako ulazi i bez pitanja – sipe mu špricar u čašu. Backo popije špricer, ostavi praznu čašu na šank i izađe iz kafanu. Pa ga nema, nema ga, edn sat ga nema …I posle edn sat – te ti ga pa Backo – ulegne u kafanu, konobar mu već sipaja špricar u čašu, Backo popije špricer i – iskoči iz kafanu … I sigurno je imao maršutu – ide od kafanu do kafanu i takoj sve u krug – ulegne u kafanu, konobar ga vidi još od šank, sipe mu špricer, Backo ga popije i iskoči iz kafanu. I dok mi sedimo i večeramo – za toj vreme Branko dođe tri put – najmanje! Na nekolko mesta si je kružio.. od kafanu do kafanu… Pilo mu se … i pio je … I zato je umro u 44 – tu godinu kao i tatko mu Dragi Beograđanin – u istu godinu života i od istu bolest su umreli …Tu je potvrđeno nasleđe…”
Vida Pavlova je dugo živela. Posle je otišla kod ćerku Canu u Beograd, a onda kod unuku, Caninu ćerku u selo Globoder kod Kruševac. Tamo je i umrla, a onda je unuka prenela u Leskovac i sahranila na Svetoilijskom groblju.

Do Dragi Pavlovića Crnogorca bila je baba Zagorka. A onda su Štrbanovi – na tom mestu sada je Higijenski zavod.
Boža Jovanović Štrban je bija ženski frizer i često je govorio:
– Samoća je robija na slobodu. Svaka kuka vuče – ni jedna ne gura napred. Čovek je provrten i može mnogo da protera imovinu.. da pije, da ede. Ja sam posle rata radio u štampariju, imaja sam karton i na njega je bilo napisano:
– Vreme je novac! Ne oklevaj. Starost te čeka!

Štrbanovi. Bio je Vasiljko Jovanović, zvani Štrban, piljar ( umro 1922. godine), žena Kata od Kulinsku familiju u Sveto Ilijsku ulicu, deca – Đoka Jovanović, kafedžija, zatim Gina, udata za Dušana Ilića Dilku, kafedžiju, onda Vladimir Štrban – bio je prvo rihter ( krojio cipele ), posle se ,,prešaltovao” za piljara i najposle je bija kasapin i ćevapdžija. Četvrto dete Na Vasiljka je Borislav, ćevapdžija, žena Draga Vlasotinka, po Boru je Zorka, udata za Slavka Karulovića, bakalina u Grdelicu ( umrla je 1939. godine ) i Ruža, majka na Slobodana Crnoga, šofera …

( Nastaviće se )
Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*