LESKOVAC
Koj zna Žiku Patašona taj zna i za Čivlk i fudbalski klub „Sloga“ u Čivlk. A koj zna „Slogu“ taj zna i Žiku Patašona. Toj ko da je jedno – isto mu dođe. Jer Živadin - Žika je ceo svoj sportski život posvetio ovom nekada veoma uspešnom fudbalskom klubu i uopšte sportu u Leskovcu. On neje igraja fudbal, al da njega neje bilo ne bi ni klub “Sloga“ bija. On je brinuo za dresovi, za kopačke, da l gi na kopače imaju svi kramponi, za štucne, da se održavaju treninzi, da se ugovaraju i igraju utakmice, uvek je tuj ako treba da se podigne moral na igrači kad se izgubi utakmica… A bija je visok, I ubav. I uvek nasmejan.
U Žikinu familiju samo je on bija – Patašon. A posle pa eve i sg njegovi potomci vikav po njigov nadimak – Patašonovi.
- Taj nadimak je došo po meni – kaže Žika. Još kao dečko od petnaes godine mnogo sam voleo da gledam filmovi. A ja sam odrastao - suv i visok! Oduvek sam takav bija – suv i visok! U toj vreme dominirali su filmski glumci Pat i Patašon. Ceo grad je uživao u njihovi filmovi. To je dugo vreme bila divota i uživanje i pre i posle rata da ideš u bioskop kod “Slavuja“ i da gledaš Pata i Patašona . Ja sam redovno išao u bioskop kod “Salavuja“. I da ga niki drugi nema od gledaoci – ja sam uvek tuj - da gledam Pata i Patašona. I Dragi Slavuj mi je i dao nadimak –Pat. Ti si isti – Pat! I moji Čivlačani počeše i oni takoj da me vikav- Pat! Al, toj gim mnogo nezgodno bilo da kažev i počeše vikav : - Pat- Pat – Patašon! I naposletku pređe u stalno na – Patašon. Takoj je i ostalo i do dan danas me vikav - Žika Patašon.
-Mi smo, kaže, u Čivlk došli iz Pečenjevce još 1922. godine. Ja sam tada bio dete. Moj otac Jeftimije Živković, žena Stana, deca Leposava, Drainka i Živadin, zvani Žika Patašon. Žika Patašon, žena Stana ( kao što se i njegova majka zvala ), deca Radomir, Jelica, Snežana i Zoran. Radomir Živković, žena Verica, deca Saša i Jelena. Jelica, muž Radomir Kostić, ekonomista i pesnik, deca Zoran i Dragan. Zoran Živković, žena Jasmina, ćerke Jelena i Anita. Snežana, muž Rade Radosavljević, deca Dragana i Vesna.
Jeftimije je bio zemljoradnik. U borbu na Vidin u Bugarsku 1912. godine teško je ranjen i zalečen je tek naredne 1913.godine. Kada se izlečio radikali su ga poslali za predsednika Bulačanske opštine - selo Bulačane kod Skoplja . U Bulačane je bio sve do početka Prvog svetskog rata. Onda se vratio u Pečenjevce, a zatim se sa porodicom 1922. godine doselio u Leskovac.
Kuća na Jeftimiju Živkovića i sg je - u sokače kad se od kafanu Tri šešira pođe za Lebane - na Lebanski put. Na ćoš od sokače bio je Pejča Mitrović, žena Janika, deca Vitko, Svetislav, zvani Tisa, Jelena – Lenče, i Mija. Pejča je bija mlinar i imaja je mlin u avliju. Vitko, žena Darinka, zvana Daca, nesu imali decu. S desne strane u toj sokače su – Sojančini. Stojanča Petković, žena Draginja, deca Stanko, Vule, Čedomir, zvani Čedić i Ljubica. Zatim je Luka Golubović, penzioner, žena Roska, sedam – osam decu su imali. Onda je Đoka Zafirović, šećerdžija, žena Zagorka Gušterova, deca Živorad, Dragan, Čevra, Divna i Ljubinka.
U toj sokače i Aleksa iz Guberevce, zvani Mnogobožac – bio je verski čovek i zato su ga zvali Mnogobožac. Zatim su Petkovi – Petko Dodić Makedonac. U tuj kuću je posle došo neki Aleksandar Igić iz Makedoniju, žena Evgena. Pa je Milan Stojiljković Trnjanski, žena Milica, deca Sava, Krsta, Milevka, Mira i Cenka.
Pa je Trajko i ćerka mu Stojana.
Zatim su Trišeširci. I park Devet Jugovića.
Po sećanju Žike Patašona – na ćoš od ulicu odma preko put Pejču mlinara – kako drži leva strana nakud Lebane bija je Milan Janković, zvani Čaparac – on je rodom iz Vinarce od Čaparci. Milan Čaparac je tuj u Čivlk kupio kafanu “Car Lazar” Aritona Zlatanovića – od Boru Aritona, šnajdera, zvanog Aritonče. Milan Čaparac, žena Mileva, deca Dragan, Pera, Rada i Dušan, harmonikaš zvani Duško Čaparac. Ariton Zlatanović, žena Margita, deca Stanoje i Bora Aritonče.
Do Čaparci bija je Cile Crkvičanin, žena Lenka, deca Velimir zvani Lila i Vlada. Zatim su Aleksandar i žena Evgena, očuvali su Desanku i ona prizeti Stojana Stojiljkovića iz Trnjane, deca Živka, Stanče i sin zvani Muki. Pa je zatim Stevan Stanišić Vlasotinčanin, deca Mija, Aleksandra – Caca, Toma i još jedan sin.
Onda Stevin brat – Stojan Stanišić, imaja je tri ćerke.
Pa je sokače. Toj sokače je vodilo u njive i u njega nije bilo nikoga. Tek na sm ćoš od toj sokače su Lazarevići – Stanko, Stanoja, Mićko i dve sestre. Stanko Lazarević, žena Trajka. Mićko je bija personalni referent posle rata – velika ličnost je bija. Pa su opet Lazarevići – Đorđa Lazarević, kovač, žena Milkana, deca Tone, Radivoje, zvani Dile i Lale. Onda je Crnogorka Dušanka, muž Trajko, nesu imali decu. Dušanku je dočuvala njena snaja od brata – Persa, zvana Pešika Radonjić, muž vu je Spasoje, deca Miloje, Zora, Ljubomir, Božidar, Danilo, Veselinka i još jedna ćerka – otišla u Banat.
Do Dušanku i Trajka bija je prazan plac. Taj plac kupi i napravi kuću
Vladimir iz Bučumet. Taj je kuća brnčala sama i za vreme rata bila je kao trošarina. U tuj su kuću bili Mileva i muž vu Andrija, deca Rada i sin Milorad.
I posle su – njive! A posle njive – doleko uz Lebanski put bili su: Ranko, pa Milan, pa Darka,pa onda Gušterovi.
( Nastaviće se )
Sava Dimitrijević
Leave a Reply