LESKOVAČKI SAJAM : MESTO KREATIVNE EKONOMIJE

LESKOVAC

EpuS i grupa partnerskih organizacija javno su prezentovali stručnoj javnosti i građanstvu dokument „Preliminarni biznis plan za revitalizaciju okruglog paviljona u Leskovcu“. O dokumentu su govorili njegovi autori, Srđan Dimitrijević, dr Dragana Pavlović, Donka Petrović, Mira Rangelov, Dragana Madžarac Savić, Dragana Lazić i Gordana Mitić

 

O ekonomskom aspektima projekta „Revitalizacija okruglog paviljona“ govorio je jedan od autora dokumenta Srđan Dimitrijević.

Okrugli paviljon simbolizuje ekonomsku suštinu grada kao tržišnog mesta,  što podrazumeva konkurentnost, a nje nema bez kreativnosti i inovativnosti. Suština ponuđenog rešenja za okrugli paviljon je da to bude mesto gde će se okupljati kreativni ljudi, naučnici, umetnici, dizajneri i umetnički zanati, dakle, mesto kreativne ekonomije.  Reč je o ekonomskoj sferi kojoj ni ekonomske krize u proteklim decenijama nisu mogle ništa. Jer na svakih pet mesta u kreativnoj ekonomiji, dolaze još dva u komplementarnim delatnostima.

-Kroz biznis plan mi smo predložili da okrugli paviljon bude pretvoren u kreativno inovativni centar. Leskovac ima potencijala za to. Trenutno u kreativnom sektoru formalno radi oko 1.000 ljudi, još toliko u sivoj ekonomiji, a potencijal je još 3.000 ljudi. Ukoliko bi se njih 5.000 uključili u bilo kojoj formi i pokrenuli kroz aktiviranje sajma, imali bismo potencijal za stvaranje nove vrednosti od 25 miliona godišnje. Napravili smo predračunsku vrednost  i ona je duplo manja od one koja se spominjala u predlogu većinskog vlasnika sajma. On je pominjao milion i po evra za osposobljavanje tog prostora. Prema našem planu bilo bi potebno oko 750.000 evra. Predviđa se da to bude energetski samoodrživ objekat, sa solarnim panelima na krovu, rekao je Dimitrijević.

Dokumentom je predviđeno da sajam nudi dvadesečetvoročasovnu promociju kreativnog potencijala Leskovca koja će trajati 12 meseci u godini, a da paraleno sa tim budu organizovane izložbe na kojime će se promovisati ono što su napravili kreativni ljudi. Time bi se trenutno zaposlilo 150 ljudi, kao i veći broj onih koji bi radili u pomoćnim delatnostima.

Ključno pitanje je kako obezbediti sredstva za ovakav projekat. Srđan Dimitrijević upućuje na to da preko EU,  kroz pogram „Krativna Evropa“, čiji je fond milijardu i po evra za period od 2014. do 2020. godine, može da se dođe do potrebnih sredstava. Iako Srbija nije članica EU ona može da konkuriše za sredstva iz ovog fonda. Postoji još sijaset drugih načina da se dođe do sredstava, tvrdi Dimitrijević, i napominje da bi to moralo da bude javno-privatno partnerstvo.

Još jedno od ključnih pitanja odnosi se na vlasništvo, budući da je većinski vlasnik sa 70 posto kapitala sajma Miškovićeva „Delta holding“, dok je 30 posto u vlasništvu grada.

-To znači da vlasnik ni jednu odluku ne može doneti bez saglasnosti grada. Nije primereno očekivati da on postane jedan od aktera u ovom planu, s obzirom da je dopustio da to mesto postane stecište narkomana, da bude izloženo propadanju, još ga je i ogradio ogradom za kokošarnike. Najbolje bi bilo da se nađe neko rešenje da, ukoliko on već hoće da gradi u Leskovcu, dobije neki drugi prostor, smatra Srđan Dimitrijević.

  • ARHITEKTE PREDLAŽU REŠENJA: GRAD U GRADU

Veoma nteresantno je arheološko rešenje koje je ponuđeno u dokumentu „Preliminarni biznis plan za revitalizaciju okruglog paviljona u Leskovcu“, a čiji je autor Dragana Pavlović, arhitekta koja je doktorirala u Firenci.

Sajam okrugli paviljon

Koncept idejnog rešenja bio je da se tu kreira multifuncionalni i ambivalentni prostor u kome bi se preplitale različite delatnosti, pre svega tercijalna i kvartalna, odnosno trgovina, uslužna delatnost, kulutura, umetnost, čime bi se ostvarile vitalne karakteristike koje jedan urbani prostor treba da ima. Objekat bi trebalo da ima akumulaciju, memoriju, mobilnost, monumentalnost, nedovršenost, on bi bio „grad u gradu“, predstavljao bi naš grad.

-Koristila sam simetriju i razbijanje, kao arhitektonsku operaciju prilikom realizacije ovog projekta. Razbijanje je proces u arhitekturi koji se koristi tako da razbijena forma mora uvek da bude u vezi sa osnovnom formom. Osnovna forma je krug i zraci iz centra. Napravila sam lavirintski prostor, što je isto vitalna karakteristika grada i bila bi karektersitika ovog malog „grada u gradu“,- objasnila je Dragana Pavlović.

Na galeriji su kancelarije koje su u strogoj simetriji. Ne postoje zidovi. Lavirintski prostor unutar samog objekta urađen je od dvostrukih vitrina. Zid se sastoji od vitrina od 25 sanitimetara sa jedne i druge strane. Taj prostor je uvek moguće transformisati.

– Može da se iznajmi samo vitrina, neka to bude 20 evra mesečno. Ima 240 vitrina, što znači da bi zarada od rentiranja vitrina bila oko 5.000 evra mesečno. U gornjem delu ima oko 20 kancelarija. U centru sajma bio bi centralni kružni šank, oko koga bi moglo da sedi 40 ljudi. Odatle bi se videlo sve šta se dešava. Najvažnije je što sam htela da dam u projektu je ta vitalna karakteristika akumulacije, sredstava za komuniciranje, ideja i informacija. Ideja sa lavirintskim prostorom, znači da se nikada ne možete izgubiti jer u podu imate popločanje koje vas stalno vezuje sa centom gde sedite, i vidite šta ko u vitrinama izlaže, možete uzeti broj telefona i naručiti, a biće organizovana i kućna dostava, što bi bila mešavina između internet i tradicionalne kupovne, kaže arhitekta Pavlović.

Ceo prostor je u formi zraka prema centru, tako da bi naspram glavnog ulaza bila sala koja bi bila i koncertna, i bioskopska i eventualno pozorišna, s tim što bi paneli mogli da zatvore tavanicu i prednji panel bi se pomerao i okretao, i paneli bočno od tog zraka bi se pomerali. Tako bi ceo sajam mogao da sluša koncert (planiran je koncertni klavir), nekog pevača, a okretanjem ekrana prema sajmu svi bi mogli da vide neku predstavu.

Sve je osmišljeno tako da ništa nije fiksno već  je podložno promeni i odgovara potrebama stanovnika i vremenu u kome živimo – a to je prostorna i vremenska sinhroničnost, jer živimo u eri elektronike, tako da ne možemo više da razmišljamo na tradicionalna mehanički način, objasnila je autor ovog projekta Dragana Pavlović.

Dobra ahitektura mora svojom formom da opravda funkciju, što se ovde postiže „gradom u gradu“ gde bi bio svakodnevni sajam, kako bi se zadržalo sećanje na prvobitnu namenu ovog objekta, zaključila je Pavlović.

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*