Leskovačke kafane (2)

LESKOVAČKE KAFANE ( 2 )

Kafane su oduvek bile – leskovački međaši. Po njima se znalo kude je koj kraj u Leskovac. Koj kude sedi. Kude je taj kude kuga ide, a kude onaj od kuga ide. Pa i pisma kad se pišev na kuferat se napiše atresa – turi se ime i prezime, el pa samo nadimak na kuga treba pismo da stigne i – ako se ne zna ulica, – napiše se kude tuj i tuj kafanu i – pismo dođe!..
Za onoj vreme, a za ovej sgšnje prilike, berbernice su u Leskovac bile RADIO, a kafane TELEVIZIJA. – česgo mi je govorio Novica Jovanović Kulaš. I kaže – ,,Kad ideš da se šišaš, el bričiš, el pa onakoj da si posediš i čuješ koje ima novo u grad – u berbernicu iz prvu ruku čuješ koje je bilo! A u kafanu – ,,vidiš” kako je bilo toj što si čuja u berbernicu..”
Onija koji u Leskovac dođev s voz prvo koje će vidiv – vidiv Đermanovićevu kafanu s leve strane. A s desne strane – ČUVENA Trenkina kafana. S leve strane Slezenkina kafana, pa Litrićeva kafana, onda Valjačkina i na sm ćoš kafana na Miče Baba Milkića (sg Madera ). Kafane beli svet, i po sokaci – kude god da pođeš, ne mož gi promineš, a ni one ti ne dav da prođeš pored nji, a da ne svrneš.. U ulicu Nikole Skobaljića na prvi ćoš levo Joca kafedžija, a posle Mlinsku ulicu – čuvena Kulaševa kafana. I sg se spominju Rakićeva kafana, Gušterova kafana, kafana Tri šešira, Tri devojke, Veternica, Zakasotina, Lešnjakova kafana…
Sergije Dimitrijević, naš najpoznatiji istoričar navodi da je u Leskovac bilo preko sto kafane..

,,… Kd se ide u Devetački sokak prvo se prođe preko Most za preko stanicu i kd se skine od gvozdeni most ondak se uđe u Devetački sokak, a kd se iskoči iz sokak na tam je posle put za Bratmilovce i Manojlovce. Odma na početak su – odovud Rakićevi, a odonud Ludajkini. Od Ludajkini je i čuveni fudbaler Zare Trajković po kuga se u Leskovac i sg kaže: Ne se znaje – Zare igra! Ludajci posle prodadoše imanje na „Sandokana”.
Tuj je niki put bila napuštena utrina i nee ni bija most za preko stanicu, jer ni pruga ni stanica nesu bili pa gim nee ni trebaja most, nego se išlo po suve putinke između bare i glibovi. Slike koje od tj del od Leskovac pamtiv onija koji sg imav preko osamdeset godine su – napuštena utrina , pa golema bara, pa posle golemu baru „Josifovo“ igralište, a posle – ništa, prazan prostor i mnogo godine po toj na tj prazan prostor napravi se Tekstilna škola. U tuj golemu baru ljudi iz Devetački sokak su čuvali šatke i guske i banjali se kd je leto, a zimi, kd se bara zamrzne deca su terala šljičke na tnki i debeli telovi – toj su bile uživancije!
Na tuj napuštenu utrinu Dimitrije – Mita Rakić, tišljer, dobi od opštinu plac i napravi kuću.
U toj vreme Mika Rakić je držaja tišljernicu na Široku čaršiju, a kd ostare napusti tuj radnju i uz kuću u Devetački sokak napravi – tišljersku radnju za sina Vasiliju – Cile Rakića, i kafanu za zeta Tihomira.
Al, posle niki nesporazum, Tihomir napusti Rakićevu kafanu i preseli se u kafanu u glavnu ulicu preko put Hadži Cenićev dućan, a ondak uzede pod kiriju kafanu odma do kafanu „London“ i tuj, u bombardovanje 6. septembra 1944. godine, poginu ss ženu Vidosavu.
Kd mu zet Tihomir otide, Cile Rakić batali tišljerski zanat i preuze kafanu. U kafanu su uglavnom dođuvali radnici iz Kucinu fabriku i seljaci iz moravska sela kd idev na pijac i vrćav se u selo. Cile je na radnici često davaja pijalk na veresiju, al oni „zabraviv“ da mu plativ i u petak, kd se u fabriku dava plata, Cile gi juri po fabriku da gim naplati dug. Edn dn dođev nekolko radnika u kafanu – da mu se natepav. I dok je Cile bija poza šank, edni mu se prišunjav otpozadi da ga napadnev, al žena na Cile, Tašana, vidi toj pa fati ednu stolicu bez naslon pa udri po onija radnici, udri i natepa gim se. Radnici pobegnev iz kafanu pa, da bi se osvetili na Cile, uzmev kamenji i sve mu iskršiv prozori na kafanu. Posle su se svi čudili kako je onakoj malečka Tašana mogla ss stolicu da se natepa na radnici.
U kafanu skoro svaki dn naminev seljaci iz Mrštane, Manojlovce i druga sela. Među nji dođuje i čuveni Kope Trenka iz Manojlovce. A gosti u kafanu – bađavdžije i majači, edva čekav niku žrtvu da gim plati pijenje i vikav na Kope Trenku:

  • Ajde, Kope, nešto da popijemo!
  • A, ne – će si ide Kope u selo!, kazuje Kope, jer zna da oni oćev da pijev na mufte.
    A bila zima i oni mu vikav:
  • Kope, bre, ima vuci, vidiš li kkvo je vreme, će te izedev po put!
  • Ja se ne plašim od vuci!, kazuje Kope i pođe si u selo.
    Al, niki od bađavdžije već otrčali pre njega i sakrili se odovud i odonud put i čekav da Kope naiđe. I kd je Kope Trenka došja na pola put do Ančiki – oni počnev da zaviv kolko god možev- ko vuci:
  • Auuu! Auuu!
    Kope se od stra vrne natrag, al oni ga pa preteknev, dotrčiv u kafanu pre njega i nastane pijenje i pevanje do koje ti ne doba. ( Nastaviće se ) Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*