U prostorijama Udruženja građana “Svi za jednog, jedan za sve” koje je učestvovalo na lokalnim izborima u Leskovcu i ima odbornike, održana je konferencija za medije na kojoj je ukazano na problematiku povodom, kako je rečeno, Zakona roditelj-negovatelj u Srbiji. Julija Vučković, predstavljena kao pr udruženja, kaže da je cilj konferencije podizanje društvene svesti o ovom zakonu i nekim izazovima i problemima sa kojima se roditelji dece sa smetnjama u razvoju suočavaju.
„Nacrt ovog zakona postoji i on je usvojen u svim republikama bivše Jugoslavije, osim u Srbiji. Prikupljeno je 60.000 potpisa, ali se iz nekog razloga još uvek čeka. Ovaj zakon bi porodice koje imaju takvu decu osnažio i obezbedio im minimalnu mesečnu nadoknadu, socijalno i zdravstveno osiguranje i penziju kada se za to steknu uslovi. Naglašavamo i da je ovo tema koja nije podložna političkim podelama.“
Članica Udruženja Bojana Momčilović i sama majka deteta sa smetnjama u razvoju, kaže da se ne zna broj ove dece u Srbiji jer još uvek ne postoji Registar dece sa smetnjama u razvoju.
„Mi kao roditelji smo suočeni sa raznim predrasudama i stereotipima vezanim za našu decu i to dosta utiče na njihovu ravnopravnost u društvu. Sistem mora da prepozna tu decu i nas roditelje i da nas razume. Mi se dugi niz godina borimo za usvajanje ovog zakona, za koji je peticija pokrenuta još 2013. godine. Nacrt zakona je predat skupštini, ali od tada do danas se nije maklo. Mi kao roditelji smo prinuđeni da brinemo o našoj deci 24 časa dnevno, što nije par dana u godini, nego tokom či5tavog njihovog života. Oni fizički odrastu, ali psihički ostanu na nivou deteta. Iz tog razloga mnogi od nas nisu u mogućnosti da rade, a nekad i usled nedostatka materijalnih sredstava roditelji su prinuđeni da svoje dete daju u neku od ustanova ili u hraniteljsku porodicu. Ovaj zakon bi nam omogućio ista prava kao hraniteljima, a tako bi se i promenile sudbine roditelja koji godinama žive na margini društva.“
Dragan Nikolić, defektolog i član Udruženja za pomoć mentalno nedeovoljno razvijenim osobama, inisistira na otme da pitanje roditelj-hranitelj ne treba da bude političko pitanje.
„Ja nisam ovde da podržim bilo koju političku opciju po ovom pitanju, a misija našeg MNRO udruženja je saradnja sa svim onim koji imaju dobre ideje kao što je ovas roditelj-hranitelj”, rekao je Nikolić koji je bio na press konferenciji u prostorijama političke grupe koja ima odbornike u Skupštini grada.
” Na žalost, politika određuje da li će nešto biti ili ne, a lično smatram da je dobro usvajanje ovakvog zakona. Veliki broj ovakvih porodica je u stanju socijalne potrebe, a potrebno je održati dinamiku porodice na zavidnom nivou, a ne da se dođe u situaciju da usled, pre svega finansijskih problema, naše porodice rasturaju, a deca dovode u jedno trpno stanje.“
Psiholog Vladimir Joić kaže da je radeći sa decom sa smetnjama u razvoju shvatio ozbiljnost problema sa kojom se te porodice susreću.
„Po nekim, neproverenim podacima, oko 2-3.000 porodica prima pomoć i negu drugog lica, a procenjuje se da ih je duplo više. Kažu i da ima 10.000 porodica u Srbiji koje imaju ovakav problem. Donošenjem ovog zakona rešio bi se makar materijalni deo problema sa kojim se ove porodice susreću.“
A pošto su se na konferenciji za novinare njeni učesnici ograđivali od politike nije jasno zašto je ona održana u prostorijama političke grupe a ne, recimo, u prostorijama mesne zajednice, ako se već htelo da se ne povezuje sa politikom.
Cenzura pitanja
U Grupi građana “Svi za jednog, jedan za sve -dr Aleksnadar Rangelov” cenzurisali su novinarska pitanja .
Nakon zvaničnog dela konferencije za medije portparolka Grupe građana “Svi za jednog, jedan za sve – dr Aleksandar Rangelov” , koja je i kandidatkinja na odborničkoj listi te političke grupe, Julija Vučković pozvala je okupljene novinare da postave pitanja, ukoliko ih imaju.
Portparolka, kojoj je funkcija da, zapravo, obezbeđuje dobru komunikaciju sa novinarima, je insistirala da ta pitanja mogu da se odnose samo na temu o kojoj se pričalo na ovoj konferenciji za medije.
Iako novinari nisu imali pitanja na tu temu, ona je zabranila da se postavljaju pitanja koja su oni hteli.
„Ja bih vas zamolila da se držimo teme konferencije“ doslovce je rekla na insistiranje novinara da postave pitanje i koje nije vezano za ovu temu i dodala „da će odgovarati isključivo na ovu temu. Kao što svi znamo ova tema je jako osetljiva i mi je nećemo prljati nikakvim …“ (ovde je zaćutala, jer su novinari počeli da ustaju sa svojih stolica i napuštaju press konferenciju( prim. I.S.)
“Na svim konferencijama koje su do sada držane u raznim političkim strankama, nevladinim organizacijama, sportskim i drugim udruženjima nikada do sada (barem potpisniku ovih redova nije poznato) nije se dogodilo da neko uskrati novinarima pravo da postave pitanje na neku temu. Dešavalo se da ne dobijemo odgovor, odnosno da odgovor bude „nemamo komentar“, ali niko nije branio da se postavi pitanje. Pritom šta znači „nećemo prljati“, a da ne znate kakvo je pitanje?”, konstatuje novinar Regionalne informativne agencije JUGpress Ivan Spirić koji je na press konferenciju pratio kao novinarski zadatak.
Ovu svojevrsnu cenzuru novinarskih pitanja na press konferenciji u političkom udruženju koje ima odbornike u Skupštini grada Leskovca podržao je i nosilac njihove liste Aleksandar Rangelov koji je sve vreme sedeo iza novinara ali nije reagovao na ovu zabranu pitanja. Njegovo nereagovanje je vrlo glasna podrška cenzurisanju novinara.
Da li je potrebno uopšte postavljati retoričko pitan je “kako bi se tek ovi ljudi ponašali prema novinarima da su vlast kad se ovako ponašaju kad nisu u vlasti i na početku su bavljenja politikom?”
Uzgred, izgleda da su vrlo brzo zaboravili da su im upravo novinari najviše pomogli da se za njih uopšte čuje i da dobiju glasove koje su dobili na lokalnim izborima.
Kako je to sve zvučalo, poslušajte ovde.
IS/LJS
Leave a Reply