U Svečanoj sali Grada Leskovca uručeno je devet ugovora o dodeli
bespovratnih sredstava korisnicima za nabavku manjih poljoprivrednih
mašina, alata ili opreme za pokretanje, razvoj i unapređenje dohodovanih
aktivnosti u poljoprivrednoj, zanatskoj, uslužnoj ili drugoj delatnosti
kako bi se pomoglo u ekonomskom osnaživanju izbeglih i interno raseljenih
lica. Preko ovog projekta pomoć su dobile tri porodice izbeglih i šest
porodica interno raseljenih lica. Vrednost projekta iznosi 1.750.000
dinara, a maksimalna vrednost jednog dohodovnog paketa je 250.000
dinara. Sredstva za realizaciju ovog projekta obezbedili su Komesarijat
za izbeglice i migracije Republike Srbije u iznosu od 95 %, dok je
ostatak pao na teret lokalne samouprave. Zamenica gradonačelnika Lidija
Dimitrijević ovom prilikom je iznela podatak da na teritoriji grada
boravi oko 5.200 interno raseljenih lica i 200 bivših izbeglica.
„Uz veliku podršku Komesarijata za izbeglice i migracije Republike
Srbije, Grad Leskovac godinama u nizu aktivno učestvuje u svim
programima za unapređenje kvaliteta njihovog života i položaja u društvu.
Lokalna samouprava će i ubuduće istrajno zastupati politiku
solidarnosti, koja obuhvata realizaciju brojnih programa podrške i
osnaživanja, kako bi se trajno rešio problem raseljenih porodica.“
Žaklina Cvetković, predstavnica Komesarijata za izbeglice i migracije
Grada Leskovca, ističe da je najtraženiji program među korisnicima,
pored programa stambenog zbrinjavanja, program ekonomskog osnaživanja kroz
dohodovane aktivnosti.
„Nama su korisnici rekli da nije dovoljno imati samo krov nad glavom, već
da je potrebno i raditi i zaraditi za svoju porodicu i dostojanstven
život. Tako da smo godinama unazad radili na ovom programu, koji je
veoma tražen i u saradnji sa republičkim Komesarijatom uspeli da u
poslednjih desetak godina osnažimo 67 porodica izbeglih i interno
raseljenih lica i za ovu svrhu utrošeno je preko 12 miliona dinara. Mi
ćemo nastaviti sa ovim programima, jer su i dalje traženi među našim
korisnicima, kako bi se oni što uspešnije uklapali u lokalne zajednice.“
Iskustvo Sabrine Jakupović
U ime korisnika sredstava obratila se Sabrina Jakupović, iz mesta Magura
u opštini Lipljan, koja kaže da će ovom donacijom biti omogućen bolji i
stabilniji život.
„S obzirom na to da živimo od privatnih poslova, zahvaljujući ovoj
donaciji imaćemo bolje uspehe i doprinose. Nadam se da će ovaj projekat
doneti rezultate kroz par godina, te da ćemo imati lagodniji život.“
Jakupovićeva je sa Kosova i Metohije izbegla u junu 1999. godine.
„Tada sam imala 20 godina i dvoje dece. Danas živim u Bratmilovcu, sa
suprugom i roditeljima. Deca su mi završila fakultete, sin mi je završio
medicinu, imao je prosek 9,75, bio među sto najboljih studenata Srbije.
Specijalizira za anaesteziologa, u Beogradu živi i radi. Ćerka je
završila francuski jezik i takođe radi u Beogradu.“
Porodica Jakupovićeve je 22 godine živela u neuslovnoj školskoj kući,
dok im preko Komesarijata nije kupljena kuća.
„To nam je ipak bio dom, tu su nam deca odrasla. Bilo nas je devetoro,
pa sedmoro, pa su deca otišla svojim putem… Sad smo malo srećniji,
imamo baštu, plastenik, te nam je zato dobro došao ovaj projekat, preko
koga ćemo dobiti motokultivator, sa kojim ćemo lakše obrađivati
okućnicu. Praktično, krećemo sve ispočetka.“
U selu Magure više nemaju ništa, jer im je sve zapaljeno.
„Mesec dana nakon što je moj otac izašao sa Kosova, sve mu je zapaljeno,
dok u suprugovom delu živi brat. Zapaljena je kuća, okućnica, traktor,
auto koji je ostao… Moj otac nikad više nije otišao tamo, dok sam ja
jedne godine otišla i bolje da nisam. Imali smo veliki voćnjak, sve je to
posečeno, kuća je porušena, ostavili su nam samo terasu. Od kuće je
ostala samo terasa! Ali, to mogu i da shvatim da neko poruši, ali ne
mogu da razumem zašto je neko morao da poseče voćnjak, šta mu je to
drveće bilo krivo? Čula sam i videla da je tu sagrađena neka zgradica u
našem delu placa, ali pravno ne možemo ništa da učinimo i dokažemo. Moj
otac je tužio i dobio odgovor da u to vreme nije postojala nijedna
vlast, ni srpska ni albanska i oni sada ne mogu ništa da urade po tom
pitanju.“
Nakon svega što je prošla Sabrina Jakupović kaže da bi se vratila u
Magure, ali…
„To je bilo rudarsko naselje, tu je živelo dosta ljudi koji su bili
pripadnici više nacija, bilo je Srba, Muslimana, Roma… Nikada nismo
imali probleme, ali je nama rat počeo 1995. godine sa pojavom tzv. OVK,
kada su počeli napadi, pljačke, otimanja. Vratila bih se, ali samo ako bi
se vratili i svi drugi koji su tamo živeli…“
IS/LJS
Leave a Reply