LESKOVAC-NOVI SAD
Doktor Aleksandra Cvetanović (rođena 1982.) je osnovne studije Tehnološkog fakulteta u Leskovcu završila 2009. Nakon toga upisuje postdiplomske studije u Novom Sadu, gde na Tehnološkom fakultetu dobija posao kao saradnik u nauci. Na istom fakultetu je uradila i doktorat u oblasti farmaceutske tehnologije decembra 2016.
AMBASADOR LESKOVCA
„Iako radim u Novom Sadu, ponosna sam Leskovčanka“ ističe Aleksandra. „Prezentujem Leskovac svuda i na svakom mestu. Pokušavam da onima koji nedovoljno ili čak uopšte ne znaju o Leskovcu predstavim sve naše vrednosti, kulturno i istorijsko blago grada, ali i pozitivni duh po kome nas inače prepoznaju. Ja zaista smatram da smo stecište kulture i tradicije, kao i talentovanih ljudi. Kao ponosna Leskovčanka želela sam da eksterni član komisije za odbranu moje doktorske disertacije bude profesor iz Leskovca. Veliku čast da učetvuje u radu Komisije ukazala mi je prof. dr Vesna Nikolić sa leskovačkog Tehnološkog fakulteta, što je meni dvostruko značilo. Sa jedne strane, imala sam veliku čast i zadovoljstvo da radim sa njom, naučnim radnikom kojeg karakteriše stalni napredak i stručno usavršavanje, od koje sam mnogo toga naučila. Sa druge strane, moje zadovoljstvo je bilo potkrepljeno i činjenicom da je rad Komisije bio jači delovanjem naučnih snaga iz Leskovca. Ipak, na kraju krajeva, ja sam neko ko je potekao odavde. Iznikla sam sa leskovačkog fakulteta i mislim da su upravo oni meni dali jako dobru osnovu i usadili dobro analitičko razmišljanje, napravili od mene dobrog inženjera, što je meni dalo dobru osnovu za dalji naučni rad. Pored ovoga, nastojim što je više moguće da održim kontakte i saradnju sa našim fakultetom. Ta saradnja se ogleda u zajedničkim istraživanjima, a ja sam uvek ponosna i srećna kada radim sa svojim leskovčanima.
Ljudima širom Srbije je dobro poznata naša kuhinja, a ja sam leskovački ajvar odnela i u Portugaliju prilikom bilateralne posete Institutu u Portu. Nakon njihove spoznaje da uz bakalar, koji oni prave na njihov tradicionalan način, odlično ide naš ajvar, rekli su mi da je to nešto najlepše što su ikada probali. Od tada, kad god idem tamo, imam problem sa koferom, jer ne mogu toliko ajvara da ponesem.“
Obično od nas Leskovčana u centralnim i severnim delovima Srbije očekuju da se slabo snalazimo sa književnim jezikom. Kakvo je Aleksandrino iskustvo?
„Imam takvo iskustvo. Tačno je da oni to očekuju, ali se uvek i iznenade kada shvate da to nije baš tako. Ja verujem da svi mi jako dobro vladamo književnim jezikom, ali sa ponosom, kada je za to mesto, prilika i vreme, pokažemo i lepotu svog govora i narečja.“
AMBASADOR SRBIJE
Kao neko ko se često susreće sa kolegama iz drugih zemalja, neminovni su i razgovori na političke teme.
„U poslednje vreme me više pitaju za NATO bombardovanje i situaciju na Kosovu, nego za ratove 90-ih u bivšoj Jugoslaviji. Oni su informisani uglavnom preko onoga što su videli na televiziji, tako da im ja budem jedini izvor, „živa reč“, pa kad čuju zbog čega mi, npr. Kosovo doživljavamo kao svoju svetu zemlju, delove naše istorije i slično u većini slučajeva se začude. Često nakon boravka u Srbiji, i nakon što iskuse naše gostoprimstvo, zapravo shvate da sve ono što su do sada znali i čuli je u koliziji sa onim što u stvari jeste. Pored toga, gotovo uvek i bez izuzetka budu fascinirani našom istorijom. Bilo je simpatičnih događaja, jedna Španjolka i Portugalka nisu ni znale da je Nikola Tesla Srbin, tek kad su došle u Beograd videle su aerodrom sa Teslinim imenom, što ih je podstaklo da istraže podatke o Teslinom poreklu.“
POSAO
Najveći deo posla, pošto je saradnik u nauci, su naučni rad i eksperimenti.
„Istražujem nešto što je poslednjih godina jako interesantno u svetu, a to su farmakološke aktivne komponente prirodnog porekla“ kaže Aleksandra i dodaje da najviše koristi biljke kao izvor. „One u sebi sadrže biološki aktivna jedinjenja koja se mogu inkorporirati u pogodni farmaceutski proizvod, jer za razliku od dosad hemijski sintetisanih, pokazuju jako malo ili čak ni malo neželjenih efekata po zdravlje ljudi, što je doprinelo da se poslednjih decenija naučna istraživanja okrenu u pravcu pomenutih molekula. Doći do ovakvih komponenata je jako teško, put njihove izolacije je skopčan mnogobrojnim preprekama i problemima. Osim toga, mali broj jedinjenja može ispuniti sve neophodne uslove: da deluje u malim koncentracijama, a da pri tom bude visoko selektivan. Odnosno, da ne uništava zdrave ćelije ili tkiva, a istovremeno da bude moćan kada je u pitanju lečenje neke bolesti. Zato je i veliki izazov dobiti takva jedinjenja. Ono što ja radim i što je jedinstveno i u svetu i kod nas, je izolacija uz pomoć jedne potpuno nove “zelene“ tehnologije. To je ekstrakcija vodom u subkritičnom stanju, gde se koristi voda kao apsolutno „zeleni“ rastvarač, netoksična, benigna po zdravlje ljudi. Nakon izolacije farmakoliški aktivnih jedinjenja, moj zadatak je i njihova potpuna karakterizacija, što u sebe uključuje hemijsku karakterizaciju, ali i karakterizaciju njihove biološke aktivnosti. Najveći deo istraživanja realizujem u Srbiji, ali veliki deo obavljam i u inostranstvu u velikim naučnim laboratorijama poput laboratorija na Prirodno-Matematičkom fakultetu u Koniji u Turskoj, laboratorije instituta REQUIMTE u Portu, kao i mnogim drugim.“
DOKTORAT
Zadatak je bio izolovati apigenin, jedinjenje koje ima visoku farmakološku aktivnost iz cveta kamilice.
„Kamilica je bila polazna sirovina, pre svega zbog činjenice da je vredni izvor ovog molekula, ali i zbog činjenice da je kamilica koja se gaji na tlu Srbije, posebno u Vojvodini, jedna od najkvalitetnijih u svetu. S toga je ovo istraživanje imalo i drugu dimenziju, a to je iskorišćenje resursa, kojima smo bogati, na najbolji moguči način“, priča Aleksandra kako je izgledao rad na doktoratu.
„Postoje metode u svetu za izolovanje apigenina, one u sebe uključuju upotrebu organskih rastvarača, koji zaostaju u krajnjem proizvodu i koji se na žalost nikada ne mogu apsolutno ukloniti. Istraživanjem koje sam realizovala, uspela sam da na potpuno zeleni i bezbedan način stignem do željenog jedinjenja. Kada sam shvatila da sam u tome uspela, bila sam jako srećna i ponosna. Iza toga stajao je danonoćni rad, brojne neprospavane noći, ponekad i razočarenje neuspelim pokušajem i eksperimenom. Ipak, ja nikada nisam izgubila volju. Naprotiv, moj istraživački nagon se još više rasplamsavao i dobijala sam novu pokretačku snagu koja me je vodila uvek dalje i dublje u nepoznato. Kako je cilj i ideja bila da se od ovoga napravi neki lek koji će imati spazmolitičku aktivnost, dalje istraživanje je izvođeno u pravcu ispitivanja biološke aktivnosti kako izolovanog jedinjenja, tako i ekstrakata. Ipak, nauka je nepresušna, te će se mnoge ideje, rođene tokom rada na doktoratu, realizovati naknadnim istraživanjima koje će tek uslediti.“
ŠKOLSKI POČETAK
„Nedavno sam našla moj crtež iz osmog razreda, tema je bila „Moje buduće zanimanje“. Ja sam sebe nacrtala ispred laboratorijskog stola kako izvodim eksperimente. Tada sam shvatila da sam ja svoj san i želje da se bavim hemijom ostvarila. Volela sam i biologiju, naročito botaniku, tako da sam te dve svoje ljubavi spojila.“
Postojao je i talenat za glumu…
„Imala sam monolog Žanke Stokić, nijedna školska predstava nije mogla da prođe bez mene, čak sam nastupila i na jednoj od Roštiljijada, dok je bina bila ispred LKC-a. Nikada nisam imala problema sa scenom, kada glumim… To mi danas puno znači kad idem na svetske konferencije, kad držim predavanja. Nedavno sam u Osijeku, u oktobru, osvojila nagradu za najbolje prezentovani naučni rad, gde je bila internacionalna konkurencija od oko 200 naučnih radnika. Ocenjivana je originalnost dobijenih rezultata, njihovo prezentovanje, kao i originalnost postavljenog eksperimenta.“
Seća se Aleksandra i dodaje kako je nekih godinu i po provela trenirajući košarku u ŽKK „Dubočica“. Odatle nosi pozitivna iskustva.
„Tu sam naučila šta je timski duh. Naučni rad je takođe timski rad, gde svi ljudi i učesnici moraju, kad eksperiment ne ide kako valja, da uskoče, da doprinesu, da se zajedno osmisli i shvati gde i šta ne štima… Odlika sportista je i fer-plej, a ja to izuzetno cenim kod sebe i drugih. Znače ti treninzi i na nekom mentalnom planu, postaješ jači…“
PLANOVI
Želja da upozna nešto novo, neistraženo, da prođe stazama kojima do sada, možda niko nije prošao, da tu ostavi neki trag su stvari koje Aleksandru stalno teraju da radi više i bolje.
„U pregovorima sam sa Univerzitetom Nikola Kopernikus u Poljskoj, gde bi trebalo da idem na postdoktorsko usavršavanje. Planiram da ostanem u Srbiji. Često sam išla izvan zemlje, po čitavom Balkanu i Evropi i viđala sam kako oni rade. Sve je to lepo, ali iz moje vizure dobro je otići, usavršiti se, videti neke nove stvari, ali za stalno bih se zadržala samo u Srbiji.“
Ivan Spirić
Leave a Reply