Značaj zaoravanja žetvenih ostataka

LESKOVAC

Pšenicom je, zbog velike suše, na području Jablaničkog okruga jesenas (2018/2019) zasejano nekoliko hiljada hektara manje nego prošle godine. Protekle jeseni pšenicom je zasejano nešto više od 14.000 hektara. Nakon obavljene žetve, ukoliko se ne iznose žetveni ostaci, treba ih usitniti i tek onda uneti u zemljište.
Ljuštenje – ugarenje je plića obrada zemljišta neposredno nakon skidanja strnih žita, mera kojom započinje jesenje obrađivanje oranica. Dubina ljuštenja je od 10-15 cm i zavisi od vlažnosti zemljišta, količine žetvenih ostataka, tipa zemljišta, klimatskih i vremenskih prilika. Ovu agrotehničku meru treba obaviti odmah nakon žetve ili istovremeno sa žetvom, po mogućnostima stog dana.
Zaoravanje žetvenih ostataka pšenice ima niz prednosti. Zaoravanjem se biljni ostaci uključuju u proces kruženja organskih materija u zemljištu, stimulira se biološka aktivnost zemljišta i pozitivno utiče na strukturu i vodno-vazdušne i toplotne osobine zemljišta. Osigurava se izvor energije za mikroorganizme, popravlja se biogenost zemljišta, pozitivno se utiče na strukturu zemljišta kao i na vodno-vazdušne osobine, popravlja se plodnost i produktivnost zemljišta. Zaoravanjem žetvenih ostataka, u toku njihovog razlaganja može doći do tzv. „Azotne depresije“, (zbog smanjenja nitratnog azota zemljišta i njegovog ugrađivanja u tela mikroorganizama). Za eliminisanje azotne depresije – pored redovnog đubrenja azotom, preporučuje se dodavanje azota do 0,7 kg na 100 kg suve biljne mase. Ova količina azota obezbeđuje nesmetano razlaganje biljnih ostataka i otkriva nedostatak azota kod narednog korištenja i tako se izbegava pojava azotne depresije. Količina žetvenih ostataka kod ozime pšenice iznosi 5-7 t / ha.
Po postojećim zakonskim propisima spaljivanje žetvenih ostataka je zabranjeno i predstavlja akt bezumne radnje. Ovim činom dolazi do potpunog gubitka organskih materija i azota. Osim gubitka u organskoj materiji vatra uništava korist od podzemnih svetova, ugrožava divljač, zagađuje okolinu i predstavlja veliku opasnost zbog mogućnosti nekontrolisanog širenja požara. Boban STANKOVIĆ, dipl. ing.polj.