Piše: Sava Dimitrijević
Za vreme okupacije gazde – Milan i Petar ( treći brat Todor je bija u Beograd jer su Vlajčićevi imali fabriku sapuna i u Beograd ) – krili su se u podrum fabrike.
Kad svirne uzbuna – gazde se krijev u kotlovi za kuvanje sapuna – kotlovi od 5.000 kilograma. Kotlovi su bili prazni, izvađeni iz kazani i oni su ih specijalno uvukli u podrum da se kriju, jer ako padnev šrapneli oni su smatrali da će tu da se zaštite od cigle i od šrapneli. Krili su se u jedan kotao – namestili klupe u kotl, i kad je uzbuna sede na klupe i čekav da prođe opasnost…
A kude je bija kotl u koj su se krili – baš tuj je bomba padnula, ali, na sreću, baš tg oni nesu bili tuj, nego su bili doma u kuću, palatu Milana Vlajčića u koju je bio Radio Leskovac. Tuj su od bombardovanje poginuli sinovi na gazdu Milana Vlajčića – Sreten i Ilija – bili su zatrpani u rov i tako su poginuli, a našli su ih mnogo kasnije. Sreten je bio hemičar i on se zanimao za neku Švabicu Šinkovac – njen otac je bio tehnički direktor u Vlajčićevu fabriku.
Sreten i Ilija bili su u dvorište – krili su se s teču u rov iskopan tu iza kuće i tu je pala bomba i oni su poginuli
U fabriku, u podrum kude je bio kotl bio je i bunar za vodu. Jer, Vlajčićevi su imali i hidrofor za sopstvenu vodu za fabriku. Iza zgrade gde je sada Dom kulture bila je fabrika na četiri sprata i u bombardovanje je sve srušeno i od četvorospratne fabrike ostalo je samo prizemlje.
A kako su završili Milan i Petar Vlajčić?
Milan Vlajčić je umro 1943. godine – svojom smrću! Milan Vlajčić je bio glavni majstor za kuvanje sapuna i bio je veliki radnik – barabar s radnici u dve smene je radeo. Milan, njegova žena Natalija je od Kukarovu familiju, njihov najstariji sin Mika bio je kao knjigovođa u fabriku u Beograd. Hrane je bio blagajnik.
-Petar Vlajčić je bio terzija i moj otac ga je zvao BANKROT, kaže Todor Banković. – Kasnije su se Milan i Pera spojili. Kad je prva žena na Peru umrela, on se oženija s Nataliju, tetku na Bodži Mitića, imali su decu – ćerku udatu za višeg bankarskog činovnika u Beograd, zatim Dobrivoja Vlajčića, bio je glavni knjigovođa – umro je od srce na kliniku pred sam rat marta 1941. godine, zatim Mladen i Atanasije – Tasa.
Petar Vlajčić je često išo u Niš i tamo je nosio pare – bio je blagajnik, iako nije bio stručan za to, jer je bio terzija.
Milan Vlajčić, Petar Vlajčić i Todor Vlajčić, iako su bili gazde – primali su plate od fabriku – imali su platu od po četiri iljade dinara.
Ja sam, – kaže Todor Banković, – kao radnik u ono vreme imao platu od 450 dinara – još pre rata!
Todor – Toša Vlajčić je s drugu ženu imao sina Jovana i tri ćerke – jedna je bila udata za ministra Kumanudi.
Petar je bio star i kad je došlo „oslobođenje” rekao je:
– Zdravo drugovi oslobodioci! Dajte mi samo stan i – eve vi fabrika!
I – ONI ( oslobodioci ) ga nisu dirali.
Njihov najmlađi brat Todor -Toša bio je najmudriji. On je jedini bio u apsu – bunio se protiv toga da im „oslobodioci” uzmu fabriku.
Mladen je bio tehničko lice, posle ode za Beograd i jedini je on ostao od sinova.
Vlajčićeva fabrika je radela izvesno vreme pa i nju rasturiše za Institut u ulicu Franše de Pere u Beograd – to je moderna fabrika bila.
Aleksandar Timčenko bio je glavni knjigovođa za dve Vlajčićeve fabrike – za ovu u Leskovac i za onuj u Beograd. I kad je počeo rat – kad je bila mobilizacija zarobili su ga u Niš 1941. godine i oterali su ga u Nemačku. Rus je bio i blagajnik Pavle Makuhin. Aleksandar Timčenko je moj teča jer su moja majka i Timčenkova žena Vaska bile sestre – imale su još dve sestre i sve su ostale siročiki – otac im je poginuo na Kolubaru gde je vodio borbu Stepa Stepanović. I tako su Vaska, moja majka i njihove dve sestre ostali siročiki. A Vlajčići su familija od moje majke koja je od Hadži Cenićevi. Vaska je još ko dete počela da radi i sve do udaju bila je u kuću kod Milana Vlajčića u Šećer malu ( sad ulica Maksima Gorkog ). A moja majka kao najstarija radila je u Vlajčićevu fabriku.
Kada se Vaska udala za Aleksandra Timčenka Rusa, Milan Vlajčić je Vaski u miraz dao kuću. Sin na Aleksandra Timčenka i Vasku je Nikolaj Timčenko. Tu kuću je kasnije od Vaske Ruske kupio Milan Stojanović Kačar.
Od udaje za Timčenka Vasku su zvali - Vaska Ruska.
Leave a Reply