VEĆINA IZBEGLICA DELI NAŠU SUDBINU

LESKOVAC

Na teritoriji grada Leskovca, prema evidenciji Povereništva za izbeglice, nalazi se 5.200 raseljenih lica, pretežno sa Kosova. Oni su uglavnom stambeno zbrinuti, a većina živi kao i mi i suočava se sa istim problemima –  kako doći do posla i obezbediti sredstva za egzistenicju, kaže za Novu Nasu rec  predstavnica Povereništa za izbeglice Žaklina Cvetković

NNR:Oktobra prošle godine Republički komeserijat za izbeglice i migracije raspisao je dva javna poziva, za dodelu pomoći interno raseljenim licima na teritoriji grada Leskovca za ekonomsko osnaživanje i osamostaljivanje u vidu robe i materijala za pokretanje, razvoj i unapređenje dohodovnih aktivnosti u poljoprivrednoj, zanatskoj, uslužnoj  ili nekoj drugoj oblasti, kao i za stvaranje i poboljšavanje uslova stanovanja nabavkom materijala. Kako su protekli ovi javni pozivi?

Ž. CVETKOVIĆ: Republički komeserijat za izbeglice i migracije raspisao je javni poziv i obezbedio je sredstva, a grad Leskovac je preko Saveta za migracije i Povereništva za izbeglice učestvovao na ovim javnim pozivima i dobio novčana sredstva za oba programa. Komeserijat je obezbedio 5 miliona 225 hiljada dinara za pomoć u građevinskom materijalu, dok grad Leskovac učestvuje sa 5 posto od ukupnih sredstava, što je 225 hiljada dinara, što ukupno sa ovaj program iznosi 5 miliona i 500 hiljada dinara. Građevinski paket iznosi 550.000 dinara i u tom iznosu  interno raseljena lica dobijaju građevinski materijal za završetak započete gradnje, za dogradnju ili poboljšavanje stambenih uslova života. Po ovom programu ukupno je apliciralo 16 porodica interno raseljenih lica. Za sada je otvoren konkursni materijal, pregledan, poslati su neki pozivi za dopunu materijala i utvrđuje se dinamika daljih aktivnosti. Ovaj program će biti realizovan u toku 2017. i on se odnosi samo na interno raseljena lica sa teritorije grada Leskovca.

Što se tiče dohodovnih paketa, grad Leskovac je preko Saveta za migracije i Povereništva učestvovao na javnom pozivu i dobio sredstva u iznosu od 2 miliona i 850 hiljada dinara, dok je učešće grada 5 posto, odnosno 150.000 dinara, što za ovaj program pomoći ukupno iznosi 3 miliona dinara. Paket u ovom programu iznosi 200.000 dinara po porodici, koja u tom iznosu dobija mašine, alate  i pomoć u robi i materijalu kako bi unapredili neku dohodovnu aktivnost.  Na ovaj javni poziv javilo se 15 porodica interno raseljenih lica. Svaka porodica mora da popuni finansijski plan o tome čime bi se bavili, poseduju li prostor u kome će se ta aktivnost obavljati, ako je reč o poljoprivrednoj delatnosti da li poseduju poljoprivredno zemljište i slično. I ovaj program će biti realizovan u toku 2017.godine.

NNR: Osim ova dva javna poziva, koje još aktivnosti sprovodi Republički komeserijat za izbeglice?

Ž. CVETKOVIĆ: Komeserijat sprovodi i programe po sporazumu o readmisiji, ali naš grad još uvek nije konkurisao za ovaj program zato što se porodice po sporazumu o readminsiji plaše da se nama obrate. Naše povereništvoi ima obavezu da radi intervjue sa porodicama, kako bi se izvršila procena njihovih potreba, da se ne bi više vraćali u zemlje zapadne Evrope. Vratilo se petnaestak porodica, bilo je i samaca, uglavnom su to ekonomski migranti i oni ne žele da nam se obrate jer se plaše da će biti evidentirani pa da onda neće moći ponovo da odu. Jer, kada budu vraćeni po sporazumu o readmisiji, oni se dobrovoljno vrate da ne bi dobili pečat zabrane u pasošu, kada prođe neko vreme oni ponovo pokušavaju da odu, i to nam otvoreno i kažu. Tako da su za sada uglavnom imali potrebe za informacijama o tome kako da izvade neka dokumenta i slilčno, ali se programi koje Komeserijat ima ne odnose na njih.

Jedan od programa Komesarijata je i program otkupa seoskih domaćinstava. Očekujemo da ćemo u toku ove godine i taj program sprovoditi. Tek se očekuje raspisivanje javnih poziva od strane Komesarijata, pa ćemo tada konkurisati.

Interno raseljana lica dobila su krajem poršle godine po 15.000 dinara jednokratne pomoći, tu pomoć je dobilo 30 porodica, neko u novcu, neko u ogrevu, kome je šta bilo potrebno. U saradnji sa kompanijom „Aktavis“ imali smo i akciju podele novogodišnjih paketića, podeljeno je 80 paketića deci izbeglica i interno raseljenih lica, dok je LKC organizovao predstavu za decu.

Zatim, obezbedili smo pakete hrane preko Komesarijata. Imali smo veći broj sličnih jednokratnih akcija tokom prošle godine.

Što se javnih poziva tiče, pokazalo se da su najtraženiji građevinski i dohodovni paketi, tako da smo za te programe i ove godine konkurisali. Po pretnodnom pozivu, za 2015/2016. godinu, 51 porodica dobila je dohodnovni paket, a 29 porodica građevinski paket.

NNR: Leskovac ima i Lokalni akcioni plan poboljšavanja uslova života izbeglica, kažite nam nešto o tome?

Ž. CVETKOVIĆ: Grad Leskovac je učestvovao u ovom pilot projektu, zajedno sa još četiri grada koji su doneli taj Lokalni akcioni plan još 2008. godine. Radi se o Lokalnom akcionom planu poboljšavanja života izbeglica, interno raseljenih lica, povratnika po sporazumu o readmisiji i uopšte svih migranata. Kasnije je rađena revizija tog prvog akcionog plana, nakon donošenja sporazuma o readmisiji, dolasku povratnika po tom sporazumu i novonastale migrantske krize.

Po Lokalnom kacionom planu grad svake godine odvaja milion dinara za potrebe Povereništva grada Leskovca za rešavanje pitanja izbeglica, i to za učešće u raznim projektima. Jer, da bi se konkurisalo za bilo koji projekat, kada je o ovom kategorijama reč, grad mora da obezbedi učešće, koje po uredbi iznosi 5 posto vrednosti projekta za nerazvijene opštine (gde se ubraja Leskovac), a 10 posto za ostale. Od 2008. postoji i Savet za migracije, čiji se sastav povremeno menjao, dok nakon migrantske krize on funkcioniše u proširenom sastavnu.

NNR: Da li je i na koji način Povereništvo u Leskovcu uključeno u aktivnosti vezane za migrantsku krizu?

Ž. CVETKOVIĆ: Što se novonastale migrantske krize tiče, poverništva u tome učestvuju preko Komesarijata za izbeglice, tako što gradovi upošljenike iz svog povereništva stavljaju na raspolaganje Komesarijatu za izbeglice Republike Srbije za rad u prihvatnim centrima na graničnim prelazima. Kolega i ja radili smo u Preševu u prihvatnom centru, gde je i najveći broj migranata. Mi smo naš Savet za migracije, što je nalagao i zakon, zbog nastale migranske krize proširili predstavnicima raznih institucija, koje bi se uključile u slučaju da dođe do povećanog priliva migranata. Imali smo vanredne sednice i planirali vanredne aktivnosti i mere ukoliko bi do toga došlo. Za sada toga kod nas nema, a Komeserijat, kao i Centri za azilante, svojim kapacitetima na graničnim prelazima pokrivaju taj povećani priliv migranata, tako da se nije ukazala potreba da se kod nas formiraju prihvatni centri.

NNR: Kakva su vaša iskustva i utisci sa tog boravka u Preševu?

Ž. CVETKOVIĆ: Na tom zadatku Komesarijat i policija su radili zajedno. Prihvatni centar u Preševu se sređen, sada tamo ima i smeštajnih kapaciteta, ali su počeci bili jako teški, kada smo ih primali preko Miratovca i one poljane… Bilo je jako teško, bilo je mnogo ljudi, ljudi bez igde ičega, ali su oni bili u našu zemlju samo u tranzitu i zadržavali su se najviše do 24 sata. Kod nas su potpisivali nameru za pokretanje postupka za azil, međutim, u to vreme, krajem 2015, niko od njih nije imao nameru da ostane ovde, već je njima cilj bio zapadna Evropa. Otkad su zatvorene granice imamo mnogo migranata, preocene su da ih u Srbiji ima 6 do 10.000. Kapaciteti Komesarijata su popunjeni, mada negde i ima mesta, ali oni neće da to prihvate jer se boje evidencija, boje se da će gde budu evidentirani, tu biti i vraćeni, kada pokušaju da uđu u neku zemlju zapadne Evrope. Mnogo je izazova i jako je teško, ali Komesarijat za izbeglce ima izuzetno dobre kapacitete, i što se ljudstva tiče, i što se smeštaja tiče, sarađuje se sa UHCR i drugim organizacijama, tako da se za sada sve drži pod kontrolom.

NNR: Prema vašoj evidenciji, koliki je broj raseljenih lica na teritoriji grada Leskovca?

Ž. CVETKOVIĆ: Broj raseljenih lica na teritoriji grada je oko 5.200, ali on varira zato što su migracije stalno prisutne. Ljudi migriraju, idu ka severu, gde se više radi otkup seoskih domaćinstava. Komesarijat plaća 150.000 dinara po domaćinstvu za otkup seoskih domaćinstava, a za taj novac se u Vojvodini može kupiti kućica sa okućnicom, tamo je i poljoprivreda razvijena tako da sve to ide lakše. Ovde je mala šansa da se tako nešto uradi u gradu, van grada porodicama često ne odgovara, jer su to porodice sa malom decom pa su im škole daleko, ili stariji ljudi kojima je potrebno da imaju blizu lekara, bolnicu. Zbog svega toga otkup seoskih domaćinstava kod nas nije zaživeo.

NNR: U kakvoj su materijalno situaciji, prema vašim saznanjima, raseljena i izbegla lica na našoj teritoriji?

Ž. CVETKOVIĆ: Njihova materijalna situacija vrlo je različita. Na teritorji grada Leskovca uglavnom imamo raseljena lica sa Kosova, jer to područje gravitira jugu Srbije. I ranije, pre svih tih dešavanja, oni su  kupovali ovde placeve, mnogi imaju neku započetu gradnju, tako da smo mi ovaj program pomoći u građevinskom materiju iskoristili da pomognemo nekima da završe započetu gradnju. Ima izbeglica koje su u jako teškim materijalim i zdravstvenim okolnostima. Generalno teško je da se kaže kakva je njihova matarijalna situacija, jer je pojedinačno vrlo različita. Neki su jako dobro situirani, ali je većina kao i mi koji živimo ovde. Najveći problem je nedostatak posla, obezbeđivanje sredstava za egzistenicju.

NNR: Da li su izbeglice koje ovde nemaju svoju imovinu stambeno zbrinute?

Ž. CVETKOVIĆ: Što se stanovanja tiče, imali smo pet kolektivnih centara i poslednji smo zatvorili 2009. godine, u motelu „Atina“. Od tada nemamo kolektivne centre na teritoriji grada Leskovca. Prilikom zastvaranja ovog centra zakupili smo više kuća za te porodice po programu otkupa seoskih domaćinstava. Oni su nalazili kuće, naša komisija je to pregledala, odobravala i kupovala ih. Izgradili smo dve stambene zgrade kod Stočne pijace i jednu zgradu za socijalno stanovanje u zaštićenim uslovima, u ulici Slavka Zlatanovića. Ingerenciju nad tom zgradom ima Centar za socijalni rad, tu su smeštene porodice koje nisu u stanju da žive samostalno, oni ne plaćaju kiriju, ti stanovi ne mogu da idu u zakup i otkup kao ovi kod Stočne pijace, nego su dati samo na korišćenje. Ta zgrada ima nastojnika koji brine o zgradi i o porodicama.

Može se reći da su izbeglice na teritoriji grada Leskovca uglavnom stambeno zbrinute, ali je najveći problem nezaposlenost.

NNR: Koja je uloga Povereništva koje je formirano u Leskovcu pre devet godina?

Ž. CVETKOVIĆ: Uloga Povereništva je da rešava sva pitanja što se tiče života izbeglica na području našeg grada. Povereništvo je tu ako može da neka pitanja reši, ili da ih uputi gde mogu da potraže pomoć. Iznad nas je Republički komeserijat za izbeglice koji sprovodi razne programe i mi preko ovog Komesarijata, uz učešće grada Leskovca, dobijamo novčana sredstva i tako pomažemo izbeglim licima.

Razgovarala

Sonja Petrović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*