Tajne bombardovanja Leskovca

… Postavlja se pitanje zašto je Leskovac bombardovan, ali to niko ne ume da kaže. Jedno vreme se pričalo da je Leskovac radnički grad i da su Amerikanci i Englezi hteli da ga unište, rekao je za Novu Našu reč Hranislav Rakić, poznati leskovački istoričar, o bombardovanju Leskovca.

“Postoje dve knjige o bombardovanju, jedna je „Bombardovanje Leskovca“ u kojoj smo autori Žika Stojković i ja, gde ima detaljan spisak poginulih ljudi u tom bombardovanju. Inače, s obzirom na prizor nakon bombardovanja, mnogi su mislili da je veliki broj ljudi poginuo, spominjala se i brojka od 7.000. Leskovac je u to vreme imao oko 20-21.000 stanovnika, pa ispada da je svaki treći poginuo. To nije tačno, ali nije ni utvrđeno…

NNR: Toliko decenija posle savezničkog bombradovanja Leskovca još uvek postoje kontroverze zbog čega je Leskovac bio meta bombardera na kraju rata?

Rakić: Koča Popović dolazi kao komandant Glavnog štaba NOP Srbije na ovaj teren juna 1944. godine na aerodrom u Kosančiću. Sa njim dolazi američki izvidnik (Ficroj) Maklejn i dolazi ruski poslanik. U to vreme su se vodile velike borbe u južnoj Srbiji protiv Narodnooslobodilačkog pokreta, jer su smatrali da je taj pokret moguće uništiti. U julu i avgustu su bile najveće borbe u Gornjoj Jablanici sa Šiptarima, tu je bilo velikih pogibija… U to vreme Koča Popović je tražio bombardovanje Leskovca, ali ne samo Leskovca, nego i Lebana i drugih krajeva kako bi omogućio Narodnooslobodilačkoj vojsci da bude malo slobodnija, jer bi se okupator povukao. Ali, odredili su šta se treba bombardovati, kao na primer preduzeće Montafon, koje je vršilo porpavke aviona i tenkova uLeskovcu, onda periferija Leskovca i fabrika koja se tu nalazi i ništa više. Međutim, saveznici nisu prihvatili to bombardovanje, nego prihvataju bombardovanje 6. septembra, kada je bila velika ofanziva, odnosno akcija Ratvik. U to vreme je oficir za vezu Maklejn iz ne znam kojih razloga je tražio bombardovanje Leskovca i tada je rečeno da se bombarduje sve ono što koristi neprijatelj kako ne bi mogao da se izvlači sa istočnog fronta. Saveznička avijacija u to vreme dobija telegram da se u Leskovcu nalazi oko 15.000 neprijateljskih vojnika sa tenkovima i drugom opremom. Maklejn dolazi na Đinđuško brdo da posmatra bombardovanje Leskovca, koji u to vreme više nije imao veliki broj neprijateljskih vojnika. Bugari su se već bili izvukli iz grada, jer je bila situacija da se zbog navale Rusa pripremaju za kapitulaciju. Bez obzira na sve to dolazi do bombradovanja i to prostora od železničke stanice do bolnice, ali taj prostor proširuju malo u levo i desno, jer u to vreme glavni državni put je prolazio kroz Leskovac. Postavlja se pitanje zašto je Leskovac bombardovan, ali to niko ne ume da kaže. Jedno vreme se pričalo da je Leskovac radnički grad i da su Amerikanci i Englezi hteli da ga unište. Postoje dve knjige o bombardovanju, jedna je „Bombardovanje Leskovca“ u kojoj smo autori Žika Stojković i ja, gde ima detaljan spisak poginulih ljudi u tom bombardovanju. Inače, s obzirom na prizor nakon bombardovanja, mnogi su mislili da je veliki broj ljudi poginuo, spominjala se i brojka od 7.000. Leskovac je u to vreme imao oko 20-21.000 stanovnika, pa ispada da je svaki treći poginuo. To nije tačno, ali nije ni utvrđeno. Savez boraca je 1946. godine vršio popis poginulih ljudi i došli su do nekih 700 i nešto stradalih. Postoji izveštaj komandira 24. divizije Narodnooslobodilačke vojske da je poginulo 1000 civila i 1000 neprijateljskih vojnika. Za civile je u redu, ali za neprijateljske vojnike se ne može tako reći, bilo je poginulih Nemaca, jer kad se pravila duvanska stanica nađen je pokopano 17 nemačkih vojnika koji su verovatno tada postradali. Dalje, 6. septembar je bio dan kada je bio kraljev rođendan. Na prostoru gde je danas spomen česma se igralo kolo, kao i kod spomenika u parku. Bilo je veselje i kada je počelo bombardovanje nastalo je bežanje na sve strane.

NNR: Koliko je u tom trenutku stvarno bilo vojske, jer razni izvori tvrde da u Leskovcu u tom trenutku čak nije bilo ni četnika?

Rakić: Nije bilo mnogo, ali su oni tu imali svoj štab i svoje ispostave. Učestvovali su u odbrani Leskovca, jer su u to vreme postojale grupe koje su stalno napadale Leskovac. Mnogi su postavljali pitanje da, kada je već bilo takvo bombardovanje, zašto partizani nisu zauzeli Leskovac? Međutim, svi oni zaboravljaju da kroz Leskovac prolazi glavni put i da će Nemci, ljotićevci, četnici i ostali da daju otpor i trebalo je da se masovno gine. Da se to ne bi dogodilo sačekalo se do 11. oktobra, kada je došlo do uzajamne paljbe između partizana i Nemaca, koja je u toku noći utihnula, što su Nemci iskoristili i povukli se iz grada. Kada su sutradan partizani ušli u grad videli su da nema neprijatelja. Koča Popović je kritikovao što je dozvoljeno da se Nemci povuku bez borbe. Ima tu interesantnih stvari, ali se danas zloupotrebljavaju. To piše i u knjizi koju su pisali Veroljub Trajković, Mira Ninošević i Momčilo Pavlović. Oni uglavnom nepošteno govore o tom događaju, čak kažu i da se nije smelo govoriti o tome. To nije tačno, jer ako postoji spisak postradalih jasno je da se o tome govorilo. Nema knjige koja govori o NOP-u a da ne pominje bombardovanje Leskovca kao jedno od najtežih u Jugoslaviji. Pritom nije bombardovan samo Leskovac, nego su bombardovani i mnogi drugi gradovi.-

KOČA POPOVIĆ

NNR: Kada je Koča Popović tražio bombardovanje?

Rakić: U avgustu 1944. godine sa tačno navedenim ciljevima koje treba gađati, ali je gađano i ono što nije traženo da se gađa.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*