Šta mladi sa juga Srbije misle o nasilju?

Javnost je, u poslednje vreme, zatečena događajima koji su se odigrali u kratkom vremenskom
periodu. Saznali smo i šta mladi misle o nasilju u školama, kao i koji je, po njihovom mišljenju,
uzrok tragedija koje su se desile.

“Kao neko ko je izvesno vreme radio sa decom u prosveti, jako sam potrešena događajem u
beogradskoj osnovnoj skoli. Šta je uzrok tome, verovatno je kompleksno pitanje raznoraznih
dešavanja što među vršnjacima, što u širem društvenom okruženju. Zaboravili smo šta su prave
moralne vrednosti, šta je poštovanje, razumevanje, moral i stid. Zaslepljeni savremenim
sistemima i željom za promenama nismo obratili pažnju kakve sve promene uvodimo u naš
sistem vrednosti, potisnuvši gotovo u potpunosti našu staru dobru tradiciju vaspitanja i
obrazovanja”, rekla je Milica Stojanović iz Lebana.

Ona smatra da su lepe, zanimljive i poučne dečje emisije i porodične serije zamenili rijaliti
programi, kao i serije sa krimi sadržajem, a da, sa druge strane, apsolutna sloboda pretraživanja
na internetu pruža veoma lak kontakt sa sadržajima koji nisu pogodni za decu i omladinu, pa
roditeljski nadzor mora da postoji i sistem treba da ima ogranicenja i zabranu pristupa određenim
sadržajima.

“Nekada su prosvetni radnici bili cenjeni i poštovani u društvu, danas su na dnu društvene
lestvice, zapitajmo se zašto je na dnu neko ko oblikuje buduce generacije. Krajnje je vreme da se
probudimo i promenimo, mozda čak i da napravimo nekoliko koraka unazad, jer, kako mi se
čini, ovo trčanje u novotarije nije baš mnogo dobra donelo”, smatra Lebančanka.

Jovana Stojiljković iz Vlasotinca kaže da jedan od uzroka nesrećnih tragedija koje su zadesile
našu zemlju proteklih dana može biti manjak empatije, odnosno saosećanja kod dece.
“Važno je da roditelji razgovaraju sa decom od malena i ustade im tu vrstu osobine. Naravno,
uzroci mogu biti i društvene mreže, igrice i ostale virtuelne platforme koje nisu najbolji primer
deci. Neophodno je pitati decu kako su proveli dan u školi, kakav im je odnos sa drugima, jer
uspeh u vaspitno-obrazovnim institucijama i takmičenjima nije najbitniji. Decu treba pustiti da
otvoreno govore o svojim osećanjima”, kazala je Jovana.

Dvadesetpetogodišnja Maja Đorđević smatra da sve potiče iz porodice, a da nakon toga utiču i
društvene mreže, koje su sada uzele maha, zatim društvo, kao i mediji.
“Mislim da je glavni i osnovni uzrok vaspitanje, odnosno nevaspitanje od strane roditelja, zato
što nedovoljno pažnje posvećuju svojoj deci i ne kontrolišu je posebno u tom kriznom periodu
kada je neophodna kontrola roditelja najpre o tome šta rade i kako se ponašaju na društvenim
mrežama i na internetu šta kače, nakon toga i u društvenim odnosima uživo i u školi. Drugi
razlog jeste sam sistem, odnosno zakoni koji dozvoljavaju da deca budu iznad profesora u školi i
da ne postoje adekvatne kazne i mere koje profesori i drugi nadležni u školi, takođe i pedagog i
psiholog mogu da izvrše kako bi tu decu negde vratili na pravi put. Treći razlog jeste škola,
odnosno profesori su donekle nemotivisani da rade sa decom upravo zbog tih prevelikih i

prestrogih ograničenja i preusmeravanje na administraciju i tu neku papirologiju, manje
obraćanje pažnje na samo vaspitanje i obrazovanje dece. Samim tim što su ograničeni njima su
vezane ruke da mogu na adekvatan način da reaguju i time nemaju nikakvog toliko vaspitnog
uticaja na decu.

Dvadesetsedmogodišnja Anđela Stošić iz Lebana nikada nije verovala da se tako nešto moze
desiti u našoj drzavi.

“Surovost i tuga koju smo osetili treba da bude odraz u ogledalu naših postupaka, kad je
vaspitanje i obrazovanje u pitanju. Deca uče najčešće putem modela, odnosno uzora, ako su
uzori pogrešni i dete će usvojiti pogrešne vrednosti”, zaključuje Anđela.
Ona smatra da bi trebalo da se promene mnoge stvari kako bi deca imala normalan razvoj i
detinjstvo.

“Te promene bi trebalo posebno da se uvedu u sistem vaspitanja i obrazovanja, zatim bi trebalo
edukatovati roditelje o razvoju deteta, pristupu i komunikaciji u odnosu na uzrast, slične
edukacije sprovesti i sa osobama koje će tek postati roditelji. Potrebno je probuditi svest o
pravim vrednostima vaspitanja kod dece, neophodno je da odnos nastavnika, roditelja i učenika
bude čvrst i zasnovan na ispravnim vrednostima. To će se postići samo ako roditelji nauče
najbitnije stvari o razvoju deteta, ako ostvare dobru saradnju sa nastavnicima i ako svi oni
zajedno imaju pravi pristup u zajedničkom vaspitanju i obrazovanju deteta. Postanimo deci uzor,
ali onaj pravi sa moralnim vrednostima i verujem da će se to pozitivno odraziti na njih. Tek tada
će odraz u ogledalu umesto tuge da oslikava ponos i ljubav”, rekla je Anđela.

Mišljenja mladih se u većini slučajeva slažu, oni žele promene koje će omogućiti kvalitetnije
školovanje, obrazovanje i vaspitanje.

Jovana Stošić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*