Srđan Mijalković: Priče iz bečkog karantina

LESKOVAC

-Ono što se najteže podnosi je sunce i lepo vreme, a bilo ga je ovih dana u Beču. Sada je zahladilo, pa ima i snega. Iako u Austriji ne postoji direktna zabrana izlaska, već saveti i snažne preporuke organa vlasti da se ostane u kući, mislim da je „samoizolacija“ nužna i da je to stav lične i društvene odgovornosti, a još više zdravog razuma uopšte,-  poručuje Srđan Mijalković, predsednik “Prosvjete Austrija” iz Beča.
– Srećom, neki od nas mogu da rade od kuće, deca ne idu u školu i na fakultet, pa smo u porodici vrlo disciplinovani. Ipak, moja supruga je lekar, vrlo je angažovana, njena ordinacija i u ovo vreme radi punom parom, tako da je ona najviše izložena rizicima koje ova situacija nosi sa sobom. To je naša porodična i svakodnevna briga i borba. Tu je i briga za naše najdraže u domovini i šire, roditelje, rođake, prijatelje u drugim zemljama , pa su telefoni i društvene mreže aktuelniji nego ikada. I mi sa terase aplaudiramo zdravstvenim radnicima i svima koji se bore za ljudske živote i povratak normalnosti.

Sa druge strane, mere predostrožnosti – maske, rukavice, dezinfekciona  sredstva i sve ostalo što je nužno nabavili smo i aktivirali na vreme, tako da se uz dovoljno veliko međusobno odstojanje i često pranje ruku, lica i opštu dezinfekciju, rizik ipak malo smanjuje. No, bilo bi
lepo kada bi većina građana Beča bila dovoljno disciplinovana i kada bi lična i opšta opreznost bila na višem nivou, jer u nekim delovima grada ima još uvek previše neodgovornih sugrađana koji kao da ne shvataju ozbiljnost situacije. Na žalost, ima i dovoljno „naših” među njima, pa se nadam da će samoizolacijom zaštititi i sebe i druge!

Ovo što nam se dešava, za sve je veliko i novo iskustvo. I nije lako. Ipak, treba se setiti da je mnogima još teže – preostali Srbi na Kosovu i Metohiji već dvadeset godina žive u još strožem karantinu, još većem strahu i opasnostima, pod teškim uslovima ograničavanja kretanja i sa još mnogo drugih teškoća. Ovo je vreme da ih se i sada setimo i da se, čim mogućnosti dozvole, prema njima pokaže još veća pažnja i podrška. Ne treba zaboraviti ni tešku situaciju za naš narod i Crkvu u Crnoj Gori, za koju tek treba naći rešenje.

Što se Odbora „Prosvjete” u Austriji tiče, mi smo na vreme shvatili situaciju i blagovremeno obustavili i odložili naše brojne projekte: „Prosvjetinu školu srpskog jezika”, „Mali hor Prosvjete” , „Klub mladih umetnika”, „Susrete i razgovore”, ovogodišnje izlete i ekskurzije i druge humanitarne i kulturne aktivnosti. Odgovornost prema našoj deci, našim prijateljima, članstvu i brojnim ljudima koji nas prate, na prvom je mestu. U ovoj situaciji, naše aktivnosti se svode na obaveštavanje javnosti, širenje važnih informacija i pomoć ugroženim sugrađanima, posebno onima koji su se zatekli na putu prema domovini, a ovih dana ih nije bilo malo.

Drago mi je da većina naših ljudi u rasejanju i matici pokazuje solidarnost i to se može videti na brojnim primerima pomoći, podrške, naročito putnicima, starijim i ugroženim sugrađanima. Pokazuje se solidarnost i bolesnima u drugim zemljama, Italiji, Španiji, Kini…Opet, na društvenim mrežama upravo u ovo vreme „vrcaju” razni vicevi, pošalice, šale, pa se i tu prepoznaje žilavi i borbeni duh našeg naroda, koji i kada je teško, nalazi snage za smeh i prkos
nedaćama. Ima i budalaština, prevara, samoreklamerstva, svega i svačega, ali to je ipak u manjini.

Moram priznati, neprijatno sam iznenađen nekim reakcijama medija i nekim predstavnicima institucija u Srbiji, koji su pokazali vrlo neodmeren odnos prema brojnim građanima iz srpskog rasejanja koji su, ostavši bez posla, stanova i sredstava za život, bili prinuđeni da pohrle svojim kućama. A gde bi, inače?

Srđan Mijalković

Potpuno razumem strah, brigu i opreznost u Srbiji i izvan nje, podržavam i poštujem sve donete mere, ali upravo je ovo vreme kada moramo pokazati da smo ljudi, da smo jedno, da smo isti narod – gde god živeli i radili, pa kao što zajednički delimo uspehe, moramo biti zajedno i u ovako teškim vremenima! Upravo sada je važno da se poštuju civilizacijske vrednosti, naš zajednički duhovni i kulturni prostor i osnovna građanska prava, a ne da se delimo na „domaće”, „strance”, „gastarbajtere” i šta sve još ne! Način na koji su se pojedini predstavnici državnih organa odnosili prema tome vrlo je sporan i besmislen.
Posebno se pitam ko se prvi setio starog titoističkog izraza „gastarbajteri”  koji ima u sebi vrlo negativno i omalovažavajuće, uvredljivo značenje, a kojim se sada u našoj zemlji „titulišu” baš svi oni koji se iz kojih god razloga, nalaze izvan teritorije Srbije, bilo iz Evropskih ili vanevropskih zemalja. To je nedopustivo, pa se uzdam u svest novinara i odgovornih, da barem počnu da za građane koji žive izvan zemlje makar koriste drugačije, neutralne izraze, kao „dijaspora” ili „rasejanje” ili slično.

Nikome od nas koji živimo izvan domovine nije bilo prijatno kada je „dijaspora” od nekih  označena kao glavni krivac za širenje zaraze u Srbiji, iako je jasno da za to nema dokaza i da su razlozi za širenje zaraze brojni i drugačiji! Naprotiv.

Opet, hoću da istaknem da su u Beču i Austriji, uprkos svim teškoćama, naša Ambasada i konzularna predstavništva pokazali visok stepen profesionalnosti i ljudskosti i da su brzo i efikasno, koliko se moglo i prema mogućnostima, a ponekad i preko toga, pomogli mnogim našim ljudima, ne gledajući odakle su i ko su, što je za svaku pohvalu.

Isto tako, Predstavništvo Republike Srpske bilo je prva, prava i važna adresa za brojne studente i naše ljude poreklom iz tih krajeva.

Naša Crkva ovde, na čelu sa vladikom Andrejem, pokazala je veliku odgovornost i pravovremene mere, brze i dobre reakcije, poštujući sve odluke i preporuke vlasti, a sveštenstvo i dalje pruža našem narodu duhovnu potporu i veliki oslonac u teškim i vrlo ograničavajućim okolnostima.

To nisu jedini pozitivni primeri, ima ih mnogo, mnogo više nego negativnih. Verujem da će naš duh, naša duhovnost, prkos i razum prevladati, da ćemo mi, kao narod, dokazati svoju tradicionalnu izdržljivost, dobrotu, poštenje i samopožrtvovanost u teškim vremenima i da ćemo iz ove opasne i ozbiljne situacije izaći bez teških posedica, a možda pametniji i bolji nego što smo bili, kako u našoj matici tako i u rasejanju!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*