Taktilne staze su specijalno dizajnirane podne površine sa reljefnom teksturom koje služe kao sistem navođenja za slepe i slabovide osobe. Ove staze se najčešće postavljaju na trotoarima, pešačkim prelazima, trgovima kao i unutar javnih ustanova (aerodromi, bolnice, stanice). Dizajnirane su kroz dva osnovna tipa reljefa: staze vodilje (linijske) sastoje se od paralelnih linija i pokazuju pravac bezbednog kretanja, dok staze upozorenja (tačkaste) sastoje se od ispupčenih tačaka i služe kao znak za oprez.
Obavezno se postavljaju na početku i kraju stepeništa, ispred pešačkih prelaza i na svim mestima gde je potrebna promena smera ili zaustavljanje. Postavljanje taktilnih staza definisano je zakonskim propisima i standardima pristupačnosti, kako bi se osigurala njihova funkcionalnost.

U gradu Leskovcu taktilne staze su postavljene u ulicama Bulevar oslobođenja, Bulevar Nikole Pašića, Sime Pogačarevića, Kralja Petra Prvog (jedan deo), Moše Pijade, Pana Đukića (od ulice S.Ljubića do ul. Mlinske), Stojana Ljubića, Koste Stamenkovića (od ulice Bulevar oslobođenja do ulice Stojana Ljubića), Svetoilijska, Stepe Stepanovića, Svetozara Markovića i Radoša Cerovićak, rekli su u Regionalnoj informativnoj agenciji JUGpress u Javnom preduzeću Urbanizam i izgradnja.
Alen Husić, predsednik Okružne organizacije slepih i slabovidih u Leskovcu, kaže za JUGpress da je ovaj grad dobro pokriven takstilnim stazama
„Prema mom ličnom iskustvu mogu sa stopostotnom sigurnošću da kažem da je velika kilometraža vezana za taktilne, odnosno reljefne staze, koje potpomažu slepim i slabovidim osobama da se samostalno kreću u određenom pravcu ka željenoj distanci. Upoređujući podatke sa drugim kolegama iz drugih udruženja slepih i slabovidih na teritoriji Srbije, mogu da kažem da Leskovac kao grad se nalazi u samom vrhu”.
Da li su te staze dostupne, pitamo Husića.
“Što se tiče dostupnosti, postoje manje tehničke nepravilnosti. Postoje, recimo, male nepravilnosti u arhitektonskom postavljanju, gde se neke staze presecaju pod nekim neadekvatnim uglovima, ali kada čovek upozna okolinu oko sebe, sam prostor kojim se kreće, stvar postaje relativno jednostavna,“ kaže Husić.
Ekipa JUGpressa je na ulicama Leskovca beležila automobile parkirane na taktilnim stazama, postavljene žardinjere sa cvećem, rashladne vitrine ispred trgovina, stolove kafića…

„Zaprečenost, odnosno postavljanje raznih barijera i prepreka na samim stazama je već nešto što ne zavisi od nas, već je neka vrsta, nazovimo to tako, dostignuća u empatiji stanovništva ovog grada ili okoline”, kaže Husić.
“Postoje primeri i slučajevi da se preko taktilnih staza postavljaju stolovi različitih ugostiteljskih objekata, koji koriste lepo vreme za formiranje svojih letnjih bašti, a pri tome otežavaju kretanje nama koji se koristimo taktilnim stazama. Imamo i određenu grupu nesavesnih vozača koji žele da se provremeno ili dugotrajno parkiraju na tim stazama kako bi završili neke svoje potrebe ne računajući i ne gledajući na to da tri minuta zadržavanja na toj stazi može da ugrozi nečiju bezbednost. Postoje i neke druge prepreke, kao previše blizu postavljene rashladne vitrine, žardinjere, itd…“, objašnjava.
Ipak, zaključuje pozitivno:
„Sve u svemu, ne mogu da se požalim. Građani Leskovca pokazuju u velikoj meri određeni nivo empatije u vezi naših potreba. Iz ličnog iskustva govorim da se ljudi često ponude da nam pruže određenu vrstu pomoći, da li za prilazak do određene taktilne staze, da li za prelazak preko ulice ili za pomoć u orijentaciji na otvorenom prostoru.“

ŠTA KAŽE ZAKON?
U Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima postoji jasna zabrana. Prema Članu 66. stav 1. tačka 14. vozač ne sme da zaustavi ili parkira vozilo na delu trotoara namenjenom za kretanje lica sa posebnim potrebama. Parkiranje na taktilnim stazama je nepropisno i podleže sankcijama. Kazne i posledice, novčana kazna za ovaj prekršaj, spada u kategoriju nepropisnog parkiranja.
U praksi kazne se kreću od 5.000 do 25.000 dinara, uz mogućnost umanjenja za 50% ako se plati u roku od 8 dana.
Takva vozila bi morala da se uklanjaju “paukom” .
Saobraćajna i komunalna policija sprovode akcije kontrole.
Parkiranje na taktilnim stazama nije samo prekršaj — ono direktno ugrožava bezbednost slepih i slabovidih sugrađana. Poštovanjem zakona i pokazivanjem empatije, kao što to već u velikoj meri čine Leskovčani, grad postaje dostupniji za sve.
Proveravali smo šta o tom poštovanju zakona kažu u leskovačkoj Komunalnoj miliciji i Prekršajnom sudu.

Ni posle tri dana iz Komunalne milicije nismo dobili odgovor na pitanja koja smo im poslali na zvanični mejl, objavljen na sajtu grada. Pitali smo da li komunalan policija u Leskovcu kontroliše dostupnost taktilnih staza, da li su u ovoj godini kažnjavali one koji su zauzeli taktilne staze automobilima, rashladnim vitrinama, stolovima kafila ili na neki drugi način i koliko kazni su, zbog zauzeća taktilnih staza, napisaali u ovoj godini?
Odgovor nismo dobili.
Odgovor od Prekršajnog suda iz Leskovca smo dobili i prenosimo ga u celini.
“Prema evidencijama Prekršajnog suda u Leskovcu nismo imali primljene zahteve za pokretanje prekršajnog postupka vezane za parkiranje vozila na stazama za slepe i slabovide osobe, te u tom smislu nije ni bilo odluka povodom tih prekršaja. U slučaju da su vezano za parkiranje na stazama za slepe i slaobovide osobe izdati prekršajni nalozi sud ne raspolaže takvim podacima, jer iste izdaje nadležni organi a sud postupa po zahtevima za pokretanje prekršajnog postupka ili zahtevima za sudsko odlučivanje.
Na kraju, mogu da Vas obavestim i to da ne raspolažemo podatkom odnosno prema mom saznanju zaposleni u sudu ne vrše parkiranje vozila na stazi za slepe i slabovide osobe, niti da je u proteklih dana na toj stazi bio parkiran službeni automobil suda”, navodi se u odgovoru koji nam ej juče dostavljen a potpisao ga je predsednik Prekršajnog suda Ljubiša Anđelković.
Međutim, iako predsednik suda u odgovoru tvrdi da nije tako, službeni automobil Prekršajnog suda je, kao i prethodnih dana, i juče bio parkiran na taktilnoj stazi ispred suda i apsolutno sprečavao kretaje njome, što se vidi i na našoj fotografiji.

Leave a Reply