Pismo: Dal’ da idem kod lekara il’ da se lečim sam

LESKOVAC

Dal’ od ovoj nikakvo leto što ukupno ne beše ni pet dana, dal’ od ‘ladnu kiselu vodu što gu popi jednu subotu uveče, ne znam ni ja sam, al’ znam da me uvati temperatura 39 i neće se skida s mene.

Za odlazak kod lekara tu sam malo težak čovek, ni s buldožer me ne mogu oterav.  Sve mi žena ide po recepti i po lekovi. Za nesreću, ona gu nema i morao sam da odem sam.
Prilazim polako čuvenoj zdravstvenoj stanici br.2 što gu vikav da je ciganska, ja mislio Romi se toliko inkluzovali od ovuj Dekadu Roma pa svi postali doktori i medicinske sestre, kad ono cvrc… dzabe sam se radovao. Pošto blizu stanice žive Romi i česti su gosti tuj, zatoj gu zovu tako.

I još sam čuo, a kasnije i video uticaj na doktori i na sestre što Romi “spavaju” tuj. Sestre naučile da se svađaju original ko Romkinje. Ti kažeš “dobar dan”, a one: ” koje be oces?!”
Priđem šalteru, a sestra me gleda popreko, ko nedaj bože, da sam došao da gu tražim sto evra na zajam.

– “Dobar dan” vikam ja, a ona ni da mi odgovori. – Reko: “Imam visoku temperaturu, neje mi dobro. Može li neki od lekara da me pregleda. Ova moja doktorka na odmor”. “Imaš li zakazano?” Nemam, odgovorim ja. “Ništa onda čekaj da ti se doktorka vrati iz Grčku s more. Nesi još umreja. Dobro je da možeš da dišeš još“,  ladno mi reče sestra i zalupi mi vratanca od šalter. I čujem je kako psuje ko ciganka: “od ovi pa cigani život nema. Ne mož’ kafu na miru da popiješ”.

Lele, rekoh, bolje da sam si ostao u krevet pa kako mi bude. Ovde se više razbole.
Posle nekoj vreme čujem glas preko salter ” ajde ovaj što treba da mreje neka dođe”. Znam da je rekla za mene. “Izvinite, reko, a vi li zakazujete i smrt kad treba dođe?!” Nese pravi filozof nego idi u injekciono da ti da toplomer da vidim kolko imaš temperaturu. Ako nemaš, najebao si što me lažeš…. ko još ciganinu veruje, u pravu je žena… Čudim se i pitam koj me terao da dođem ovde.. vučem se nekako do injekciono, kad ono unutra sestra si igra igrice na kompjuter.
“Rekoše da mi daš…još nesam završio reč ona počela da viče i galami na mene. Koje bre da ti dam?!” ,Toplomer da izmerim temperaturu. “Koje ti je pa toj?!” I plus opsova” mrš u pi..mat…ko prava ciganka, sto izgubi jedan zivot na igricu. I pita koleginicu iz odeljenje kude previjav imamo li taj toplomer. “Ima, ima” cujem glas iz drugu sobu. “Ene ga u fijoku. U drugu s leve strane.”
S jednu ruku trazi po fijoke, a s drugu drzi miša i igra se. I izvadi jednu staru knjižicu što gu neko zaboravi i toplomer drži u ruci. I kaže mi da nema toplomer. Rekoh to je što držite u ruci. “Toj be stara knjizica”. Da, reko, i toplomer drzite u ruci. “Ti će mene učis šta je toplomer, ja tolke škole završila! Ovoj neje toplomer i pokazuje na toplomer…

Lele rekoh da begam što pre odavde…ako ova ne zna šta je toplomer kako li će tek injekciju da mi da?!….. od strah nesam znao kako sam pobego napolje….dobro sam živ ostao… Vikam si ja  taksi i beganje dom. Ću se lečim dom sam, ne treba doktori da mi pomagav da mi bude još gore…..

Miroslav Alilović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*