Otvoreno pismo gradonačelniku Leskovca Goranu Cvetanoviću, koji se juče u izjavi bavio gimnazijalcima koji su protestovali, i posebno dužinom noktiju jedne devoje i ocenama u e-dnevniku, uputio je otac “crvenokose gimnazijalke sa duuugim noktima”.
Pismo dostavljeno Regionalnoj informativnoj agenciji JUGpress objavljujemo u celini.
Gospodine Gorane Cvetanoviću,
Ja sam ” BOGATI” otac crvenokose gimnazijalke sa duuuuugim noktima. Jedan sam od 25.000 Leskovčana koji je za vreme vaše vladavine napustio Leskovac i otišao put zapadne Evrope. Umoran od borbe s vetrenjačama napustio sam Leskovac i Srbiju. Ali nisam se prodao i predao. Ni ja, ni moja porodica. Pobedili ste 2012. možda i 2015. godine. Kasnije više nije bilo bitno ko glasa, bilo je bitno KO BROJI GLASOVE!
Moja ćerka kao i velika većina mladih iz njenog društva, ne želi da napuste Leskovac i Srbiju: Oni žele da žive u svojoj zemlji, da se školuju bez veza i protekcija. Pa ko završi fakultet možda i postane pomoćnik gradonačelnika, a ko ne završi postane šofer. A ne obrnuto. I bez straha da im padne na glavu desetine miliona evra teška nadstrešnica ili da im gradonačelnik bez ikakvog zakonskog osnova viri u školske dnevnike i računa proseke.
I ko je, bre, vama dozvolio da gledate školski dnevnik??????
Ocene moje ćerke su njene, takve su kakve su. Nisu zaključene jer ste SKRATILI POLUGODJE. Nikad nismo urgirali ni za jedno od troje dece, ako ne verujete pitajte direktorku. Na kraju krajeva, nisu uvek ocene merilo znanja, uverili bi ste se u to da ste kojim slučajem otišli do Gimnazije i popričali sa tom decom. To bi uradio, ili bar pokušao, gradonačelnik. Ne bi ste verovali koliko su to pametni, pristojni, dobro organizovani i informisani mladi ljudi željni pravde i poštovanja zakona.
Blokade u celoj Srbiji su legitimne, zahtevi su jedostavni. Jedini je problem što ispunjenjem zahteva vaša organizacija ulazi u još veći problem a to je, znamo svi, razotkrivanje korupcije. Te mlade ljude smo mnogo podcenili, dali su vam OZBILJAN ŠAH a mislim da uskoro sledi MAT!
Snagu i volju da vam se obratim ovim otvorenim pismom mi je dalo hiljade kometara mojih sugradjana na lokalnim portalima, naravno pozitivnih. Stotinak bilmeza koji su pretili i pljuvali sam ignorisao. Šta da se radi, takav im narativ.
I na kraju, kad ste već samoproglašeni NAJDŽENTLMEN onda bar pokušajte da to i budete. Ne delite decu na bogate i siromašne, ne etiketirajte nečije dete po dužini noktiju i ocenama. Znam da to nisu VAŠA deca i da ne marite previše za sve što nije “VAŠE”. Ali, ta deca su NAŠA, imaju svoje roditelje, sugradjane, profesore, koji ih podržavaju i vole i koji su spremni za njih i život da daju!
IMAJTE TO NA UMU!!!!
STOP NASILJU. RUKE SU VAM KRVAVE!!!
Drugarski pozdrav.
Otac gimnazijalke sa dugim noktima
Leave a Reply