“Nisam u politici zbog – politike”

LESKOVAC

Ninoslava Vasić je mladi advokat, i jedan је od najmlađih odbornika u Skupštini grada Leskovca. Vasićева je odbornica opozicije, deo je Grupe građana “Za Leskovac ZAJEDNO”.

Upravo o tome, о odluci da se, kao mladi advokat, angažuje na strani opozicije kao i o njenim prvim utiscima iz Skupštine grada Leskovca, o tome da li je normalno da mladi u Leskovcu i Srbiji mogu da nađu posao samo ako su angažovani u vladajućoj stranci, bez obzira na
znanje i iskustvo, u ovom intervjuu.

NNR:– Vi ste novo lilce u skupštinskoj sali i jedna ste od najmlađih odbornica. Šta je bila ideja političkog angažovanja, posebno na strani opozicije?

Vasić:- Učešće u radu lokalne skupštine za mene jeste novina, ali što se tiče učešća u političkom životu ovog grada to mi nije novo. Ja sam se pridružila grupu građana „Za Leskovac zajedno“ još, čini mi se, 2014. godine i to sam se učlanila bukvalno šetajući gradom, samo sam ušla u njihove prostorije i učlanila. Mene je politika kao studenta oduvek zanimala, posebno na republičkom nivou, jer nisam imala neka saznanja o vođenju politike na lokalnom nivou, s obzirom da nisam živela u ovom gradu. Po povratku sa studija, kad sam se zaposlila počela sam da se interesujem i politika na lokalu. I zbog čitave situacije u društvu, sa kojom tada nisam bila zadovoljna, a sada još manje, shvatila sam da ukoliko želim da se moj glas čuje trebam da učestvujem u lokalnoj politici da dam neki svoj doprinos. Ovo je grad u koji sam se vratila da nastavim u njemu da živim.

Nakon učlanjenja nisam bila nešto mnogo aktivna u radu te političke opcije. Godinu dana kasnije sam uz pomoć nekih svojih prijatelja došla do Nenada Zdravkovića i Nebojše Cakića, upoznali smo se i od tada sam ja bukvalno učesnik u svakoj akciji, na svakom sastanku, razmenjujemo mišljenja… Ta atmosfera mi je dosta prijala, nikad nisam pomislila da treba da istupim iz toga. Pre početka čitave ove situacije sa koronom, u martu mesecu mi smo razgovarali i zaključili da treba da budem kandidat za odbornika u skupštini Grada Leskovca. Ja sam od učlanjenja nekako gradila svoju političku karijeru, stručna sam za neka pitanja koja su od zanačaja za građane Leskovca. Bila sam peta na listi i nakon izbora sam ušla u skupštinu kao odbornik.

NNR :- Vi ste advokat i zakon vam je prosto profesija. Kako vam to sa zakonima izgleda u političkom životu i političkoj svakodnevnici?

Vasić:- Moj utisak ranije je bio da postoje propusti, ali ne u tolikoj meri da bi sad nastupio neki veći problem. Danas mogu da kažem mi kao društvo ne umemo da poštujemo jedan Ustav, a da me pričamo o Ustavnim zakonima. Moj lični utisak je da je zavladalo jedno potpuno bezakonje, tu mislim i na institucije, ali i na ljude. Ne samo da ne poštujemo zakone, nego mnogi od ne znaju ni koja su naša prava. Mi po Ustavu imamo pravo i na dostojanstvo, na slobodu misli, na slobodu govora, a mnogi od nas to svoje pravo ne koriste. Mi smo sve to zaboravili i danas živimo u svetu, društvu, gradu gde se ljudi plaše da javno kažu šta misle, gde ljudi zaboravljaju da imaju svoje dostojanstvo i pravo na dostojanstvo i vrlo lako se odreknu toga. Meni ovo društvo danas izgleda kao jedan totalni haos i ponekad se ja zapitam šta sam to
studirala, jer imam utisak da kad krenem da pričam sa nekim ljudima,
da pričam na stranom jeziku, da ne nailazim na razumevanje.

NNR:- Pprinuđeni, ili su sami odlučili da budu članovi vladajuće stranke i da tako dobiju posao. Svedoci smo apsolutne prevlasti partijskog zapošljavanja. Kakav je Vaš stav po tom pitanju?

Vasić:- Mislim da je to neki lakši, ali pogrešan put. Ja sam krenula da gradim svoju karijeru 2013. godine kada sam počela da obavljam pripravnički staž. Sama sam se borila da izgradim svoju karijeru ovde gde je danas. Mislim da je za sve nas mlade mnogo bolje da krenemo
svojim putem bez oslonca na roditelje, na vlast, na političku stranku. Imamo pogrešnu percepciju, jer mnogi ulaze u politiku zbog posla ili karijere, a pritom pre toga nemaju dan radnog staža, nisu se dokazali u svojoj struci, nisu krenuli da malo da rade, steknu neka znanja i veštine koje bi uneli u politički svet i doneli dobro sredini u kojoj žive. Ja sam u politiku ušla zbog politike, to me privlači i to je, pre svega, nauka. Izborila sam se za ono što jesam, a da nisam imala ničiju pomoć. Niko od mojih roditelja nije advokat pa da sam nasledila kancelariju, krenula sam sama.. Nije bilo lako, štaviše daleko od toga, prve tri godine su bile pravi pakao, jer vi danas morate da odgovorite na sve obaveze koje imate prema državi, finansijski konkretno, pa tek ono što ostane je za vas. U početku je to jedno dovijanje, vrlo je teško, ali kad bih vratila
vreme, radije bih se ponovo mučila nego da uđem u bilo koju političku stranku da dobijem posao po ugovoru o privremenim, povremenim poslovima, na određeno vreme, a da pri tom na tom radnom mestu ne mogu da primenim nijednu veštinu, nikakvo znanje, da prosto budem potlačena prolitičkoj opciji gde sam dobila radno mesto.

NNR:-
Bila je samo jedna sednica Skupštine grada, možda je prerano za prve utiske, ali kako je to izgledalo?

Vasić:- To je bila konstitutivna sednica, mi nismo mnogo raspravljali o nekim pitanjima. Moj utisak je da dijaloga nema, dijalog se izgubio. To je moj utisak bio i pre učešća u radu skupštine, sada se to i potvrdilo. Ili ćete replicirati, istaći neki predlog, ali nećete dobiti odgovor, niko vam se neće obratiti posle toga. Možete da stanete za govornicu i da iznesete 1001 razlog zašto ne treba staviti taj predlog na dnevni red, nećete dobiti repliku na to. Nećete dobiti obrazloženje zašto se bilo ko protivi toj vašoj konstataciji, ali ćete dobiti glasove većine da se takav jedan predlog usvoji. Ili je takav slučaj ili, ako je neko odbornik ili poslanik opozicije, ne dobije
mogućnost da govori. Mislim da je položaj opozicije danas teži nego što je bio ranije.

NNR:– Ali ste se Vi ipak odlučili da budete u opoziciji?

Vasić:- Ja sam uvek u opoziciji. Od kako sam se učlanila u ovu stranku. Mogu da kažem samo to da sam se svojevoljno učlanila, bez nekih očekivanja da ću ja zahvaljujući toj političkoj opciji da dobijem radno mesto ili neku funkciju. Mene to nije zanimalo, ja sam znala svoj put. To isto važi i za odlazak sa političke scene. Onog momenta kada se meni stanje u toj GG ne bude sviđalo ili mi se sviđa u kom pravcu ide naša politika, tog momenta ću se samo povući sa političke scene. Ja nisam u politici zbog politike, ne zbog karijere niti radnog mesta. To je neka druga oblast interesovanja, prva je posao kojim se bavim. Na žalost, ne mogu da kažem da svi moji prijatelji i mladi ljudi danas imaju tu privilegiju kao ja, da im život omogući da se bave poslom koji vole i za koji su se školovali. Veoma mali procenat u ovom gradu ima tu šansu.

Razgovarala Ljiljana Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*