Nemanja Stanojević, osvajač Kupa Srbije u vaterpolu

LESKOVAC

Leskovac je diljem Srbije i regiona poznat po gurmanluku i jeziku. Sada roštilj i paprike, nekada štof i hemijska industrija, a uvek, živopisnosni ljudi i neuhvatljivi dijalekt. Međutim, onaj ko sudi o leskovačkoj kotlini samo po đakonijama i fabrikama, zapostavlja onaj ključni faktor. Ljude. Zapostavljene, skrajnute, često ismevane i neshvaćene. Talentovane, pre svega. Rešene da istraju u borbi za bolje sutra, za snove, čast i ime. Možda se uvaženom čitaocu čini da ove rečenice nemaju baš mnogo veze sa ljudima iz njegove bliže okoline i to se može razumeti. Isto kao što skeptični čitalac mora razumeti da sve navedeno ima veze sa osamnaestogodišnjim Nemanjom Stanojevićem, rođenim Vučančanom, a trenutnom vedetom kragujevačkog vaterpolo kluba „Radnički“.

Povoda za razgovor ima više. Pre samo desetak dana, Radnički je osvojio Kup Srbije, sa Stanojevićem, kao integralnim delom tima. Dalje, tu je i čast i zadovoljstvo da se jednom mladom čoveku da prostora i vremena. I treće, ne manje važno, tu je i poruka koju on, sadašnjoj i budućoj leskovačkoj omladini, može da uputi.

NNR: Nemanja, najpre čestitke na osvojenoj tituli u Kupu Srbije. Reci nam, kako si saznao da u Leskovcu postoji vaterpolo klub i kada si počeo da treniraš?

Stanojević: Hvala puno. Još kao jako mali, okušao sam se u raznim sportovima, međutim, nigde se nisam pronašao. Nakon toga sam slučajno sa sedam godina (bilo je to 2008.), otišao na bazen i video da u Leskovcu postoji plivački i vaterpolo klub. Odlučio sam se za plivanje iz zdravstvenih razloga, te sam sa starijim bratom krenuo da treniram. Nakon što sam prošao školu plivanja i položio plivački kurs, opredelio sam se za vaterpolo jer me više privlačila igra sa loptom.

NNR: Obično deca kada krenu da treniraju neki sport, imaju nekog uzora na koji se ugledaju. Da li si i ti imao idola na početku i ko je to bio?

Stanojević: Nakon par meseci od početka treniranja vaterpola, otišao sam u Niš kako bih gledao jednu od utakmica reprezentacije Srbije. Na mene je najjači utisak ostavio Vanja Udovičić. Najviše mi se svidela njegova igra i želeo sam da jednog dana postanem kao on.

NNR: Kako ti je bilo da se navikneš da ideš na treninge? Pošto si morao da putuješ iz Vučja, nije baš da si živeo blizu bazena…

Stanojević: Tako je. Iako nisam živeo blizu bazena i moje školske obaveze su u to doba tek počinjale, nipošto nisam želeo da odustanem od svog cilja. Jasno sam znao šta želim. Želim da izrazim neizmernu zahvalnost mom ocu, koji me je podržavao, bodrio i svakodnevno vozio na treninge.

NNR: Divno je što si imao podršku roditelja na svom putu. Reci nam, kada si otišao iz Leskovca?

Stanojević: Iz Leskovca sam u Kragujevac otišao sa trinaest godina, kako bih napredovao igrajući za vaterpolo klub „Radnički“. Privikavanje na grad i novu sredinu na početku je bilo izuzetno teško, međutim, imao sam veliku podršku roditelja i brata koji je i došao sa mnom. U Kragujevcu sam završio osnovnu školu „Svetozar Marković“, a potom i Drugu kragujevačku gimnaziju. Trenutno se nalazim na prvoj godini „Fakulteta za sport-Union Nikola Tesla“, na smeru menadžment u sportu.

NNR: Kako je tekla tvoja karijera u Radničkom?

Stanojević: Za Radnički sam počeo da igram u sezoni 2013/14, prvo kao član juniorskog tima, a u sezoni 2014/2015 sam debitovao za prvi tim i postao stalni prve ekipe.

NNR: Vaterpolo sezona je u punom jeku. Kakvi su tvoji utisci nakon osvojenog Kupa, i koje su ambicije kluba u narednom periodu?

Stanojević: Sezonu smo započeli igranjem kvalifikacija za evropsko takmičenje „LEN Kup“, a potom je počela i sezona Regionalne A2 vaterpolo lige. U prvom delu sezone imamo sve pobede i jednu nerešenu utakmicu sa „Solarisom“ iz Šibenika. Minulog vikenda smo osvojili trofej na finalnom turniru Kupa Srbije. U polufinalu smo pobedili Crvenu Zvezdu, a nakon toga, u velikom finalu, ekipu Šapca, vladajućeg prvaka Srbije. Izuzetno mi je drago što smo baš njih pobedili u finalu, jer smo prošle godine u finalu Kupa izgubili baš od njih rezultatom 10:9. Cilj do kraja sezone je osvajanje „duple krune“, odnosno prvenstvo Srbije i ulazak u A1 Regionalnu ligu.

NNR: Ne znam koliko je čitalačka publika upoznata, ali ti si i reprezentativac Srbije. Kada si dobio poziv za nacionalni tim i kako si zadovoljan rezultatima koje postižete? Koji su naredni ciljevi?

Stanojević: Prvi poziv za reprezentaciju sam dobio u sezoni 2014/2015. Godinu dana nakon toga sam postao kapiten reprezentacije za svoje godište. Tada sam bio i vicešampion sveta za kadete. Prvi naredni cilj, kada je reprezentacija u pitanju, jeste Svetsko prvenstvo za juniore, koje se održava u Kuvajtu od 12. do 20. decembra ove godine.

NNR: Možda pitanje deluje preuranjeno, s obzirom na to da imaš osamnaest godina, ali, znajući tvoje kvalitete i ambicije kluba i reprezentacije u kojima si, mislim da je svakako na mestu. Možeš li sa nama podeliti neke od uspeha koje si ostvario do sada?

Stanojević: Ovako, da krenem redom. Sa “Radničkim” sam prošlog vikenda osvojio prvi seniorski Kup Srbije. Pre toga sam po dva puta bio vicešampion prvenstva i kupa u seniorskoj konkurenciji. Kao junior sam tri puta osvajao Kup Srbije i još tri puta bio vicešampion, dok imam dva “srebra” u prvenstvenim trkama u toj konkurenciji.

Sa reprezentacijom sam bio  šampion Balkana i četvrti na Svetskom prvenstvu u juniorskoj konkurenciji, dok sam sa kadetima bio vicešampion sveta.

NNR: Na kraju, želeo bih da te pitam za poruku koju bi želeo da preneseš svim mladim leskovačkim sportistima. Koji je tvoj savet?

Stanojević: Hteo bih da poručim svim mladim sportistima, a pre svega, vaterpolistima, koji žele da jednog dana nose kapicu reprezentacije Srbije, da se drže svog cilja i da budu istrajni u tome, da marljivo rade i naporno treniraju, ali i da slušaju svog trenera. Da bi to postigli, potrebno je puno odricanja, ali će jednog dana rezultat doći.

NNR

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*