Nemačko bombardovanje Leskovca 8. aprila 1941. godine CRNI LAZA NAS NIJE BRANIO

LESKOVAC

Od Leskovca do Brestovca
spustilo se trista lovca.
Trista lovca bombardera
Od Leskovca ni bandera…

Leskovac je u svojoj istoriji bombardovan nekoliko puta. Prvi put je to bilo 8. aprila 1941. godine, kada su ga u invaziji Sila osovine na Jugoslaviju bombardovali Nemci. U Operaciji odmazde za izzvršen puč 28. marta 1941. godine, Nemci su preduzeli niz avio-napada na gradove Srbije. Najpre su bombardovali glavni grad Beograd, 6. aprila, i istog dana Kraljevo i Kruševac, da bi 8. aprila bombardovali Leskovac i Niš.
Bombardovanju Leskovca prethodilo je nemačko mitraljiranje grada iz aviona 6. aprila u popodnevnim satima. Dva meseršmita doletela su iz pravca Grdelice i, zauzevši borbenu poziciju, počeli da mitraljiraju grad od železničke stanice, gde se nalazilo mnogo ljudi i vojnika koji su čekali voz, prema centru, ali i prema periferiji, gde se nalazila protivavionska odbrana. Pod mitraljeskom vatrom iz vazduha ljudi su u paničnom strahu počeli da beže, napuštajući zaprege sa kolima na ulici, tražeći spas u bilo kakvom zaklonu. Meseršmiti nisu odustajali od svog samrtnog pohoda, ali su, srećom, bili neprecizni: kod Železničke stanice ranili su četiri civila, a poginuo je jedino Dobrivoje Nikolić iz Razgojnskog Čifluka. Avioni su još malo kružili nad gradom, a onda se udaljili u pravcu Bugarske. Tek tada, iznenađena i zbunjena, počela je da dejstvuje protivvazdušna odbrana grada, ali bez bilo kakvog uspeha.
Posle ovog nagoveštaja, mnogi Leskovčani su se povukli u okolna brda, plašeći se novih napada nemačke avijacije. Uglavnom su pobegli na Rudarsku čuku, Hisar, u okolna sela. Ipak, u gradu je i dalje bilo previše ljudi. Najviše je bilo vojnika Jugoslovenske vojske koja je bila potpuno dezorganizovana. Mnogi su uglavnom čekali bilo kakvu vezu da se prevezu do svojih gradova ili sela. Bilo ih je najviše oko železničke stanice, ali i po gradskim kafanama, gde su prekraćivali vreme uglavnom do sledećeg voza.
Grad je branilo nekoliko protivavionskih baterija, a najače je bilo uporište kod ogromnih brestova na mestu Ančiki blizu sela Bratmilovca. Tu je bio stacioniran i čuven i moćan protivavionski mitraljez Švarcloze koji je Srpska vojska dobavila kao ratni plen u ranijim ratnim pohodima..
Dva dana posle mitraljiranja grada, u utorak, 8. aprila, fabričke sirene su oko 10 sati najavile vazdušnu opasnost. Mnogi su odmah potražili sklonište ili pokušali da pobegnu iz grada, ali je bilo onih koji su ignorisali upozorenje i nastavili da sede po kafanama ili su ostali na svojim radnim mestima. Vrlo brzo posle najave iz pravca Bugarske pojavilo se nekoliko eskadrila nemačkih bombardera u pratnji lovaca. Bilo ih je po svedočenju očevidaca četrdesetak – meseršmita, dornijea i štuka. Protivavionska odbrana je sada blagovremeno delovala, ali i ovog puta bez uspeha. Švarcloze se nije oglašavao da ne bi otkrio svoj položaj, budući da je zbog siline dejstva imao veoma snažan i karakterističan zvuk tokom paljbe.
Započelo je prvo bombardovanje grada Leskovca u njegovoj istoriji. Smrtonosni tovari bombi izručivani su na grad u talasima, čineći haos u njemu. Ljudi su kroz dim od eksplozija uspaničeno bežali na sve strane. Mnogi su popadali mrtvi ili ranjeni od gelera koji su se zabijali u zidove kuća i meso. Na početku, najviše je stradao deo oko Železničke stanice i Žitne pijace (današnji Masarikov trg), a potom su neki delovi grada potpuno uništeni.
Štuke – lovačko-borbeni avioni ili obrušavajući bombarderi, kako su ih zvali, u naletima su izručivale bombe na grad a onda se u vertikalnom letu naviše okretale i ponovo zauzimale položaj za napad. Bombardovanjnje nije dugo trajalo, Bombarderi su se povukli, a grad je, makar njegov centarlni deo, ostao u ruševinama. Slika razorenog grada je bila strašna. Ranjenih i mrtvih je bilo na sve strane. Pored razrušenih kuća zjapile su krateri od eksplodiranih bombi koji su se punili vodom. Kod livnice „Sava“ bomba je pogodila zaštitni rov u kome je stradalo najviše ljudi. Od privrednih objekata pogođen je i mlin Dušana Sojiljkovića u sadašnjoj Mlinskoj ulici. Na Žitnoj pijaci pogođena je „Lakošnička kafana“ u kojoj je stradao veći broj vojnika.
Bombardovanje nije trajalo dugo. Kada su izručili svoje smrtonosne tovare, nemački avioni su se povukli prema Bugarskoj bez ikakvih gubitaka.
Kada se sve stišalo pristupilo se prikupljanju i prebrojavanju mrtvih i ranjenih. Ranjenici su odmah transportovani do leskovačke bolnice, a mrtvi, koji nisu odmah identifikovani, prikupljeni su na jedno mesto i porodice su ih obilazile ne bi li pronašle svoje postradale. Bilo je onih koji nisu identifikovani, jer su bili iz drugih mesta, ali i onih koje porodice nisu nikada pronašle, a koji su verovatno ostali zatrpani u kraterima ili pod ruševinama. Procene o ukupnom broju postradalih su veoma različite. Neke posleratne idu i do ukupno 500 mrtvih, ali su one, po svemu sudeći, preterane. Postoji popis žrtava nemačkog bombardovanja Leskovca koji imenom i prezimenom navodi 41 žrtvu. Svakako, bilo ih je i više, ali ne mnogo, međutim ne i manje od tog broja, iako neki noviji „istraživači“ pominju samo 11 stradalih, ali to su već neozbiljni i površni pristupi ovom u leskovačkoj istoriji do tada nezabeleženom stradanju. U bombardovanju je uništen veliki broj porodičnih kuća, ali i prodavnica i zanatskih radnji. U opštem rasulu nakon bombardovanja bilo je pojava pljački i odnošenja roba iz prodavnica.
Zbog ovog i bombardovanja Niša, britanska avijacija je kasnije u dva navrata bombardovala aerodrom kod Sofije sa kojeg su nemački bombarderi poletali.

 

CRNI LAZA NIJE DEJSTVOVAO
Protivavionska odbrana Leskovca 8. aprila 1941. godine imala je u svom sastavu mitraljez Švarcloze koji su popularno zvali Crni Laza, zato što je njegovo nemačko ime upućivalo na tu igru rečima. To je bio veoma moćan mitraljez sa vodenim hlađenjem cevi i velikom ubojnom moći. Mogao je da uspešno dejstvuje do 5000 metara a zrno mu je bilo veoma ubojito. Prilikom dejstva proizvodio je veoma specifičan zvuk koji je imao posebno psihološko dejstvo na neprijatelja, ali je, isto tako, tim zvukom mogao da otkrije svoj položaj. Zbog toga prilikom odbrane od bombardovanja Leskovca nije dejstvovao, što je bila velika greška.

STRADAO I INDUSTRIJALAC
U centru Leskovca, kod crkve Odžaklije pogođena je bombom kuća industrijalca Tihomira Ilića, suvlasnika Fabrike kudeljnih i pamučnih artikala u sastavu koncerna Koste Ilića i sinova (kasnije Zele Veljković). Tihomir i njegov sin Mihajlo su smrtno ranjeni, kćerka Danica je ranjena u grudi, a žena Zora u nogu i leđa.

JEDNO NEMAČKO – TRI SAVEZNIČKA BOMBARDOVANjA LESKOVCA
U toku Drugog svetskog rata Leskovac i njegova bliža okolina bombardovani su četiri puta, posle prvog, nemačkog bombardovanja, usledila su u tri „saveznička“. Prvo je bilo savezničko bombardovanje Bunibrodskih livada 4. maja 1944. godine kada su saveznički avioni, najverovatnije ciljajući otvorenu železničku prugu koja je bila neposredno pored livada na to područje bacili oko pedeset bombi. Tada je stradalo nekoliko pastira i veliki broj stoke.
Drugo savezničko bombardovanje je bilo 28. avusta 1944. godine, kada su u okviru plana presecanja povlačenja Grupe armija E iz Grčke, bacila nekoliko bombi od Hisara prema Sinkovcu, bez nekog pravog efekta. Tek posle je Koča Popović tražio „Hitno i ozbiljno bombardovanje Leskovca“, o čemu postoji originalni radiogram. Saveznici su tek nakon toga bombardovali grad. To bombardovanje se sada najviše pominje i ono, iako je zaista bilo zastrašujuće i pogubno po grad u svakom pogledu, sada služi pojedinim „istraživačima“ za promociju određenih ideoloških pozicija ili ličnih ambicija, što, takođe, ima krajnje negativne posledice.

 

1 Trackback / Pingback

  1. Nemačko bombardovanje Leskovca 8. aprila 1941. godine CRNI LAZA NAS NIJE BRANIO - JUGPRESS

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*