Monografije: Veliki iskorak iz prošlosti u sadašnjost

LESKOVAC

  MONOGRAFIJE -  VELIKI KORAK  IZ PROŠLOSTI U SADAŠNJOST

Često nam se dešava da nepravedno zapostavljamo ili ne vidimo ono što je veoma značajno, ali ne zaokuplja našu pažnju smatrajući da je to  – za uski stručni krug ljudi koji se bave tom tematikom. Reč je o   monografijama o značajnim ustanovama, ali i o ličnostima koji su svojim delima sačuvali od zaborava ono što je značajno za istoriju našeg kraja. Monografije pišu uglavnom  zaposleni  u kulturnim ustanovama kao što su Istorijski arhiv i Narodni muzej. 
  U svim slučajevima  -  mukotrpan rad i skromnost su odlika ovih autora. Pisanje monografije je pre svega specifičan posao – oslanja se na mnoštvo podataka iz već prikupljene istorijske građe u fondovima Istorijskog arhiva, Narodnog muzeja, škola, zdravstvenih ustanova, fabrika.  Autorima ovih publikacija često pomažu već objavljeni radovi i brojni neposredni  razgovori sa savremenicima onoga što se događalo a  tema je monografije koju pišemo.  Mukotrpan rad autora koji, na žalost, vrlo često ne nailazi na odgovarajuću pažnju javnosti koja, istina,  gotovo prećutno smatra da je to više za  one kojima je ta monografija i posvećena. Tako podležemo površnom gledanju i tumačenju onoga što nam toliko pomaže da saznamo više o onome što se zbivalo u prošlosti našeg kraja. Reklo bi se da ne vidimo ili nećemo da znamo da pišući o onome što je bilo  ostavljamo za sobom – duboki trag i u svakom slučaju – veliki korak iz prošlosti u sadašnjost  koju će kasnije generacije istraživati kao – prošlost! 
   A upravo na to, u  dve svoje monografije    indirektno ukazuju i   dve više arhiviste Istorijskog arhiva u Leskovcu  – Danijela Simić i Marina Kulić. . 
   One su ove godine uradile dve monografije  – prva je objavljena pod nazivom “Osnovna škola “Desanka Maksimović'' Grdelica, a druga  je skrenula na sebe pažnju pre dvadesetak dana – to je Priča o Arhivu  -  posvećan  65 godišnjici Istorijskog arhiva u Leskovcu .    Ovo je prilika za koju reč više o monografiji OŠ “Desanka Maksimović'' Grdelica. 

 “OŠ “Desanka Maksimović'' u Grdelici je škola sa vekovnom istorijom, lepom tradicijom i istaknutim mestom u našem školstvu. Odigrala je zančajnu ulogu u celokupnom razvoju prosvete i kulture u ovom mestu i okolini...To je centralna škola koju pohađaju deca iz grdelice, Oraovice, Velike Kaopašnice, Velike Sejanice, Kozara, Palojca i Dedine Bare...'' – tako počinju svoje kazivanje Danijela simić i Marina kulić u monografiji   OŠ “Desanka Maksimović'' u grdelici. 
 Ta kazivanja o tome kako je i u Grdelici otvorena škola zalaze, tačnije - krenula su na put i stigla do nas iz onih dalekih vekova kada je Srbija pala pod Tursku vlast i kada je pod turskim ropstvom “za nepun vek skoro nestalo pismenog stanovništva''. 

Autorke monografije OŠ “Desanka Maksimović”, međutim, ukazuju da ni toliki vekovi pod turskim ropsotvom nisu uspeli da sputaju želju srpskog stanovništva da se izađe iz mraka nepismenosti i neznanja. “Polovinom 19. veka postojala je škola u Leskovcu i škole manastirskog metoda u selima Grdelica, Bunuški Čifluk i Pečenjevce..” A onda su i u Grdelici odlučili da i oni imaju svoju – srpsku školu. “Godine 1854, grdeličanin Coja Rančić i Stojan Stanisavljević uspeli su da potkupe velikog vezira u Carigradu inizdejstvuju ferman kojim je odobreno otvaranje srpske škole u Grdelici….Škola je bila smeštena u kući prvog učitelja Stanka Stanišljeva, a onda su Turci za potrebe škole ustupili prostorije u turskoj kuli. Škola je imala “oko 15 učenika različitog uzrasta”.
Posle oslobođenja od Turaka za učitelja je postavljen Antanasije Jovanović, a škola je imallja 40 đaka…”
– Osim građe koja se nalazi u depoima Istorijskog arhiva u svom radu koristimo i fotografije, diplome, povelje i drugih dokumehata koje dobijama od naslednika, bivših i sadašnjih eadnika Arhiva, kaže Danijela Simić. Kada smo radile monografiju “OŠ u Grdelici” imale smo izuzetnu saradnju sa Srđanom Jovićem, radnikom Doma kulture. On nas je upućivao na stare Grdeličane i nabavljao fotografije. Uspešno sarađujemo i sa Narodnom bibliotekom i Narodnim muzejom.
U predgovoru ove publikacije Miroslav Ž. Karanfilović naglašava da je Monografija Danijele Simić i Marine posvećena značajnom jubileju OŠ “Desanka Maksimović” u grdelici – 165 godina njenog postojanja. One su, ističe M. Karanfilović, u sažetom i sistematizovanom obliku putem dokumenata, fotografija i statističkih podataka dale jasniju sliku njenog osnivanja, života i rada tokom njenog postojanja..” Od ne manjeg značaja je i podatak da su za pisanje monografije korišćena dokumenta iz Arhiva Srbije i Istorijskog arhiva Leskovca i da je većina tih dokumenata prvi put prezentovana javnosti…

                                                                     
 Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*