Lobirati za Srbiju (i Jug Srbije)

Lobiranje u Briselu (2)

(Piše: Slobodan Stojanović)

Jedan od najsloženijih i najzahtevnijih i verovatno najneizvesnijih tipova u lobističkim aktivnostima je lobiranje za određenu zemlju, odnosno ostvarivanje ciljeva koji joj idu u prilog. Lobiranje za zemlju je složenije jer zahteva delovanje na više raznovrsnih faktora koji utiču na stvaranje i održavanje opšte pozitivne slike o dotičnoj zemlji na strategijskom nivou, odnosno na duži rok. Ujedno i istovremeno ono podrazumeva i ono što je od značaja za tekuće i svakodnevne potrebe, odnosno uticanje na donošenje: odluka, rešenja i propisa koja su sa što više pozitivnih efekata, a bez i sa što manje štetnih posledica i dejstava.
Što se tiče lobiranja za Srbiju u Briselu, ono je bilo i ostalo vrlo specifično iz više razloga. Ne ulazeći u istorijat i detalje može se samo naznačiti da su opstale ne tako male i bezazlene predrasude i predubeđenja o Srbiji,pa i srpskom narodu.
To nužno nameđe deo tzv. defazivnih i odbranaških lobističkih aktivnosti koje udaljavaju od punog zamaha pozitivističkih pristupa i nastojanja u lobiranjz za Srbiju i legitimne entitetske interese nje i njenih građana.
Uz odbranaške tehnike lobiranja koje su nužne u slučaju Srbije idu i tzv.tehnike neutralisanja delovanja protivničkih lobista koje nikako ne treba ni zanemariti ni podceniti.
Ovo stoga jer postoji splet lobista zemalja koje imaju protivničke i suparničke interese od srpskih sa mrežom anti srpskih lobista ranije izdašno finansiranih pre , tokom ,pa i posle ratnih zbivanja na prostorima nekadašnje SFRJ.
Osnovna pouka iz negativnog nasleđa o slici Srbije je: da se izvitoperena slika teško može samo sopstvenom istinom i objektivno istinom -samoj po sebi- bez njenog isticanja i raznovrsnih ulaganja u nju, učiniti da se stvarne činjenice probiju i postanu prihvatljive i dominantne.Logična rečenica: „da Srbija nije mnogo bolja ni mnogo gora od drugih zemalja“ je samo uvod u raznovrsne tehnike pozitivnog lobiranja na nivo zemlje,među kojima posebno mesto zauzimaju tzv.koncentrični krugovi u više nivoa talasasto i ciljno usmereni na više prethodno dobro promišljeno defisanih većih grupa i manjih podgrupa,po značaju i prioritetnosti.
Takav prristup zahteva da bi se došlo do uspešnih ishoda odabir veoma sposobnih i lojalnih lobista i stabilan višegodišnji budžet.
Shodno zvanično naglašavanom strategijskom cilju da Srbija- što je moguće pre postane članica Evropske Unije valja da lobiranje sistemski bude organizovano kao proces sa etapnim ciljevima i usmeriti ga na sličan način kako su to činile zemlje koje su u međuvremenu relativno brže i lakše postale članice Evropske Unije.
Poželjno je prethodno znati,pogotovu u sadašnjim uslovima, da se Srbiji, još uvek,-pogotovu na duži rok, više odgovara i isplati se da bude članica EU.
Odista i sadašnja Evropska Unija kao relativno homogena i velika integraciona celina, bez obzira šta sve sa sobom nosi najavljeni izlazak Velike Britanije iz EU, je poželjna opcija. Jedna ranija vrlo vrlo temeljna i svestrana analiza(101 pokazatelj) Predstavništva Komore u Briselu, pokazala je da se za tadašnju SR Jugoslaviju posle rešenja da ima ugovorne odnose sa EU (proistekle iz nekadašnjeg sporazuma sui generis između SFRJugoslavije i EZ)kao što ih ima Švajcarska sa EU,najviše odgovara tzv. drugo najbolje rešenje- članstvo u EU. Takođe da će što pre dođe do njega neto korist biti veća za Srbiju,ali manja od one koje su imale države koje su to ranije postale. Taj objektivni činjenični nalaz važi i sada i zato vredi lobirati da Srbija što pre završi sva poglavlja i bude članica EU.
U tom globalnom kontekstu posebno je bitno lobirati za najbolju moguću poziciju u korišćenju bespovratnih sredstava iz EU koja se realno smanjuju i otežanije odobravaju. Slikovito iskazano para je manje a sito i rešeto za dobijanje je sve gušće.
Ipak i u takvim okolnostima i u administrativnom briselskom lavirintu moguće se je snaći. U naznakama moguće je izdvojiti nekoliko preporuka koje se mogu obrazlagati po potrebi sa više ili manje detalja i praktičnih saveta.Te preporuke su sledeće:
1.obavezno imati 3-5, stalnih lojalnih i doslednih lobista profesionalno angažovanih na po 5 godina. Oni po pravilu moraju da imaju mobilne telefone i brzi pristup sa ličnostima u sferi pripremanja odluka, samog odlučivanja i potom u sprovođenju odluka.
2.Imati i stvarati mrežu povremenih lobista,tzv. sub specijalista sa ugovorima po projektu.
3.uvek se vezati za najpogodnijeg tzv. eu partnera, slikovito označenog bilo kao globalnog mentora, pokrovitelja, pobratima, kuma, gurača (najčešće dominantne zemlje) ili oblasno ili granski, specijalizovanog partnera koji će lako i brzo otklanjati prepreke i vešto komparativno koristiti prilike (zemlje sa istovetnim ili sličnim interesima i najboljom praksom i reputacijom).
Inspirisati se praksom kao što je Grčka imala Francusku i Valeri Žiskar Destena, a Hrvatska Nemačku i Genšera (čak podignut spomenik i spevano Danke Dojčland).
4.uvek držati reč i razviti kulturu povratne i uredne informisanosti, i
5.koristiti sve medije i posredne pomagače za jasno definisane sve vrste ciljeva
Ove preporuke važe i za lobiranje u korist nižih entiteta odnosno regiona u nešto specifičnijem i prilagođenijem vidu.
U okviru mogućnosti lobiranja za Srbiju postoji i mogućnost za lobiranje na nivou regiona. To se sada zvanično čini za Vojvodinu, ali nema nikakvih smetnji da se zvanično lobira za nekadašnji Južnomoravski region, odnosno entitet od Jablaničkog i Pčinjskog okruga.
O tome više u narednom broju-Lobiranje za Jug Srbije i nerazvijene.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*