Prepiska koja neće promeniti ništa
VREME VISOKOG VODOSTAJA: Kad može BG, što da ne i LE na H2O. Oni li su poerbap?
„LESKOVAC NA VODI“ POPLAVIO FEJSBUK !
Fotografija zabrinutog lica Čedomira Đorđevića, neizlečivog našorečaša i našeg sugrađanina, objavljena
na naslovnoj strani prošlog
broja „Nove Naše reči“, sa koje on, stojeći na obali nabujale Veternice i jednim okom ocenjujući – kol’ko će
još kiša da pada, a
drugim – kol’ko reka još može da primi, konstatuje – ĆE IZGINEMO OD VODU – bila je direktan povod za
brojne odjeke i reagovanja.
Na društvenim mrežama, a u svrhu odgovora na Čedina pitanja, prevenciju širenja panike, i promociju svog
projekta, oglasio se diliveri
junit iz leskovački kvart Rupe, koji je u javnost emitovao svoj predlog za održivu eksploataciju Veternice u
vreme visokog vodostaja.
Koristimo priliku, da uz velikodušnu saradnju redakcije „Nove Naše reči“, prenesemo deo prepiske vođene
na društvenim mrežama, i, istovremeno, sa projektom upoznamo i čitalačku publiku leskovačkog nedeljnika.
Toj što se Veternica reka počesto prim’ca na noseći lukovi od leskovačke ćuprije, ima i svoje prednosti,
Čedo i ostali. Evo šta smo,
moji drugari rupljanci i ja smislili, kako da ovu prirodnu komparativnu prednost upotrebimo u opštenarodnu
korist.
Daklem, moj diliveri junit, sastaven od čistokrvni rupljanci bez diskriminaciju, i ja, imamo opasno dobar,
sad ne mog’ se tačno setim,
da l’ beše održivo izvodljiv, il’ izvodljivo održiv, projekat “Leskovac na vodi” (bez ‘leb) još od vreme kad onaj
veseli ministar (u stvari sluga
narodni) objavi nameru da gradi kanal Dunav-V.Morava-J.Morava-Vardar-Solun.
Mi smo lepo izračunjali da je Leskovac tačno na polovin’ taj kanal, i da kao takav ima prednos’ i idealnu poziciju
da postane ozbiljan
lučki grad, sve sa kargo terminali za robni promet kod “Zelenu zonu”, marinu za luhuzne jahte i njine gazde bizmismeni pored
“Belu lađu”, remontni zavodi za ruske nuklearne podmornice klase “Kursk” kod SRC “Dubočica” odma preko
put “Zdravlje”, i za
amerikanski nosači aviona klase “Regan” kod slavni motel “Nevin” (čitaj LE zatvor), ima džabe radna snaga,
a i umev sa metal,
praviv podmetači za saksije od plek.
Lučka kapetanija bila bi smeštena, kude bi drugo, u osmospratnicu, koja bi u proces izgradnje grada na vodi
bila privatizovana,
sa koji bi potez utepali najmanje tri muve s jedan udarac: osmospratnica bi bila oslobodena za prenamenu, a
sadašnjo osoblje
mobingovano pa isprateno na zavod za zapošljavanje da si dalje trlja glavu o trošku države, sa šta bi i radenici
na javne uprave i
ustanove osetili sve čari i blagodeti tranzicije koju su tako zdušno sprovodili petnajes godine preko tuđe grbine.
Tako „Leskovac
na vodi“ ne bi imao smetnje na koje ukazuje SVAT analiza, a koja, kako god da gu radite, ukazuje da glavne
soplećke na razvoj
dolaziv iz – administraciju. Neizbežna aleja sa crveni fenjeri išla bi od osmospratnicu pa do opštinu, pokazalo se da
taj reon, kad je
u pitanje najstariji zanat na svet, ima i bogato iskustvo i praksu i do sad.
Pomorska vojna i civilna akademija bi bila smeštena u sad praznu komandu garnizona (ima li toj žensko koje neće
da uzdane i
preseče se podgrudi kad vidi kadeti u teget-bele uniforme kako se šećev kroz gradski park dok idev na pauzu u kafanu). Arsenal,
bez koji ne može ni jedna luka koja drži do sebe, bi bio lociran u napušten Dom JNA (zvrji prazan i džembosuje
ga nebranjeno koj
stigne), a lučka berza bi bila stacionirana u Hotel “Beograd”…
Plovni put i pomorske karte je uradio Dragan Jović Lisac još pre pedeset godine, kad je porinuo svoju sandolinu
kod Viseći most, i
sa nju otplovio niz Veternicu-J.Moravu-V.Moravu-Dunav-Crno more sve do Konstancu, u koju je rumunsku luku usidrio svoje korito
od cirka tri metra direk uz lengeri na dve amerikanske krstarice.
Čim su preko svoji botovi saznali za naš projekat, gradonačelnici Murmanska (sedište podmorničke flote RF) i
San Dijega (sedište
pacifičke flote USA) kontaktirali su rupljanski diliveri junit i intervenisali da gim se zakaže prijem kod leskovački golemani.
Do daljeg su tureni na čekanje. Gradonačelnik Soluna je poslao bojažljivo pismo o dobrim namerama, u koje
izražava iskrenu želju
da grad Solun, sa svem njegovu luku, postane leskovačka sindikalna podružnica. I on je turen na čekanje.
Kako pišev naši dobro obavešteni fejsbuket prijatelji, berze u Tokijo, Njujork, London i Marsej se ubrzano
spremav za krah čim proradiv
berza i luka u Leskovac, Đenova zbira pare za socijalni program sa koji će da isplati svoji radnici, a Frankfurt preko emisari pipa puls da
bude strani investitor za projekat “Leskovac na vodi” , sve u nadu da će ga toj spasi od bankrot. I on je turen na čekanje.
Kao što vidite, dragi moji drugari i FB prijatelji, kad već ne mož’ da suzbijemo poplave (a i nemamo s koje, ako ćemo pravo), mora tuj
prirodnu pojavu, tako reći nepogodu, da sagledamo kao komparativnu prednost. Što smo mi, iz diliveri junit sobran od selektovani
kadrovi iz Rupe (gradski kvart, ne onoj zbiralište preko put LKC) koji svi znav da plivav, ma rođeni mornari, sa koju osobinu dokazujev kvalifikacije za učešće u projekat, odma prepoznali pa seli i napisali još za vreme lanjski visoki vodostaj na Veternicu.
Čedomir Đorđević, direk preko društvenu mrežu fejsbuket, predlaže da se uvede poseban (p)leks(us) specijalis za predloženi projekat, i komentariše:
RUPLjANSKA MUDROST, preneta mi od mojega drugara Koleta, otvorila mi oči, pa ne mogu da gu ne podelim sas vas. Tu je lova,
razvoj na naš grad, Leskovac Na Vodu! Prema tome, koj me podrži za SPECIJALIS, ima ripa od rados! Očekuju se investicije iz
inostranstvo, već su mi se javili iz Niš, Bojnik, Crnu Travu, Vlasotince i Babušnicu.
Toj što je projekat „LESKOVAC NA VODI“ uradio diliveri junit iz Rupe, a ne mesno nadležan diliveri junit iz Suvu reku, za samu ideju
ne znači ništa. Ionakoj smo navikli da se u razvojne i druge rabote meša koj si kako oće, i da važne odluke i projekti donosiv mesno nenadležni.
Leave a Reply