Kako je jedna ceduljica srušila MUP (17): Bitka za direktora policije

LESKOVAC

Sluša to Vedeta i ne reaguje, sve dok nije čula šta im je želja. Onda htede da se na njih izviče, ali lukavo od toga odustade te samo za sebe rezignirano reče: – Vi da budete kriminalci elitnog kriminaliteta? Tako musavi i štrokavi? Jedino što možete da budete to je ono što jeste, prljavi u svemu, pa i u kriminalu. O, Bože, šta sam ti doživela da mi u službi budu kriminalci prljavih okovratnika!?Kriminologija neće verovati da tako nešto postoji. Ali neka ih, lakše ću sa njima manipulisati, a kad ustreba, lako ih žrtvovati.
. . .
Nakon izbora, paket obećane borbe protiv „korupcije i kriminala“vlast dopunjuje i najavom konkursa za direktora policije. Što je mnogo ranije trebalo uraditi jer je tadašnji, po mišljenju mnogih, nezakonito bio na tom mestus obziromna to da mu je mandat istekao.
Kada realni politički život u Srbiji počne da se odvija, novouspostavljena politička moć težiće da se zaokruži kontrolom i nad policijom. Treba samo naći način da se to sprovede, a da se odnosi sa tada nužnim koalicionim partnerom značajno ne poremete. I taj način je nađen. Kako?

BITKA ZA DIREKTORA POLICIJE

Bitka za direktora policije, bila je bitka kojom je trebalo dobiti rat za jedan drugi skriveni cilj – MUP,tj. kontrolu nad kriminalitetom.Da, za kontrolu, a ne borbu protiv kriminaliteta.
Koalicioni partneri bili su saglasni samo u jednom – da žele vlast te su stupili u koaliciju. To je bilo taj dan. Već narednog dana je počelo pokazivanje mišića i borba za prevlast. Poražena vlast teško se privikavala na opozicioni život te im nije bila protivnik.
Preskačem događaje koji su obeležili uvećanje političke moći, jer nisu predmet istraživanja, osim onih koji su u vezi sa MUP-om. Bitka za direktora policije to jeste. Ko tu bitku dobije, taj je dobio MUP, a tada su sva vrata na putu ka svemoći otvorena. Najmoćnija politička opcija nije ni po koju cenu želela da propusti takav resurs vladanja.
Nakon izbora 2012. godine nova vlast nije mogla sve kadrove preko noći da uredi. Jedna od ključnih pozicija sa aspekta moći, direktor policije, iz nekih razloga ostao je u drugom planu te je dobio dodatni grejs period i priliku koja se ne propušta – da se i novoj vlasti pokaže i dokaže.
Da li je direktor policije sa isteklim mandatom sedeo skrštenih ruku radeći, to jest neradeći isto ono što i za vreme bivše vlasti, ili je prionuo na posao onako kako samo on zna da radi ono što treba, i da ne radi ono što ne treba?

Da li menjati taktiku koja se godinama dokazuje kao efikasna, bilo je veoma teško pitanje. Trebalo je angažovati mudraca da pomogne u odabiru taktike kojom će stari direktor prići novoj vlasti. U razrešenju te dileme jedno je bilo sigurno – zakon, pravda, poštenje i moral su nepoželjne kategorije. Kome je to još u Srbiji donelo uspeh? Bilo je, nije da nije bilo i ljudi koji su se pouzdali u navedene nepoželjne kategije, ali ne prođoše dobro. Da je Vuk živ, možda bi se setio još nekog Pante Stamenića iz Jadra iz sela Tršića, a i Mitra Tufekčije iz Rađevine iz sela Mojkovića.

Opisujući jedno davno zaboravljeno, ali vrlo efikasno dokazno sredstvo – maziju, Vuk je kao primere neuspešne primene pravde naveo dvoje ljudi čija su imena navedena. Mučenici su naivno verovali u pravdu.Bolje bi im bilo da su se poslužili lažima, podmićivanjem, barem intrigama ili spletkarenjem.

Kada je teren dovoljno dobro obrađen, pristupilo se realizaciji, tj. postupku izbora željenog kandidata na još željenije mesto i poziciju moći. Konkurs je zvanično raspisan krajem 2012. godine u vreme kada je Radna grupa dobijala najveću moguću podršku.Iako su rokovi po konkursu bili precizno određeni, iz nekih razloga nisu poštovani. Time je status kvo dupliran. Prvo, imamo direktora kome je mandat davno istekao, drugo, imamo raspisan konkurs kome je rok istekao i po kome se ne postupa. Tako jedan događaj u MUP-u, jedno kadrovsko rešnje, dospeva u žižu javnosti i postaje farsa. Počinje bitka za direktora policije koju vode dva najbliža i najjača koaliciona partnera, a završava se pobedom treće strane – starog direktora.
Politički ambijent u kome je bitka odigrana karakterističan je po dinamičnom razvoju. Odnos snaga političke moći menjao se preko noći. Na startu je formalna konstelacija političke moći ovako izgledala: Nikolić na prvom mestu, zatim Dačić, opet Dačić, prazno mesto, tek onda Vučić. Predsednik parlamenta nema iole bitnu moć, drugi ni toliko.

Jedino je još gospodin Dinkić kao ministar finansija sa svojom strankom Ujedinjeni regioni Srbije (URS) imao malu moć.

Međustranačkim koalicionim sporazumom, osim nebitnih resora, bratski su podeljena dva za srpsku političku scenu najznačajna položaja. Direkor BIA pripao je SNS-u, a direktor policije pripao je SPS-u. Možda ćete imati primedbu na reč pripao, negirajući da tako važne državne funkcije mogu bilo kome da pripadaju. Da je sve kako nije, ko god tako misli, bio bi u pravu.

Međutim, sve funkcije, od najvažnijih do najmanje bitnih položaja, moraju biti podeljene kao ratni plen. Stoga, vodiće se bitka za osvajanje funkcije direktora policije. Pitanje direktora BIA brzo je rešeno. Pitanje direktora policije iz nekog razloga ostavljeno je po strani sve do kraja 2012. i tek je u 2013. rešeno. Ceo taj slučaj bio je mnogo zanimljiviji nego što to na prvi pogled izgleda.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*