Komentarišući predlog Odluke o izgradnji i postavljanju spomenika Kralju Milanu I Obrenoviću, koji se našao pred odbornicima na 17. sednici Skupštine Grada Leskovca, a koji treba da bude postavljen u centralnom gradskom parku, odbornik Dragan Stošić (Narodni pokret Srbije) uporedio je izdvajanja za most na Jelašnici – 30 miliona i izdvajanje za spomenik od 40 miliona.
„Ali, mene više zanima istorijski deo. U predlogu piše o zaslugama kralja Milana i Obrenovića i pominje se da je izgrađena prva železnička pruga kroz Leskovac. Zato predlažem da se spomenik postavi u blizini železničke stanice, gde već četiri godine ne prolaze putnički vozovi sa nadom da će se dogoditi čudo i da ponovo, kao u 19. veku, dobijemo železničku vezu sa svetom. Neka je sramota ovu vlast što mi u 21. veku nemamo takvu vezu makar do Niša.“
Saša Stevčić (Monarhisti Pokret za Kraljevinu Srbiju) kaže da mu je puno srce kao monarhisti što se postavlja spomenik kralju Srbije, ali da je puno bolje da se taj novac upotrebi za pomoć ratnim veteranima za lečenje i socijalnim slučajevima.
Marina Smiljković (Svi za jednog, jedan za sve) ocenjuje da je u pitanju još jedna propala, preskupa i nepotrebna investicija, te da ne razume šta znači podizanje spomenika za lokalni razvoj.
„Nesporno je da je kralj Milan od kneževine napravio Kraljevinu Srbiju, priznatu kao nezavisnu i modernu državu. U njegovo vreme je vojska dobila poseban značaj, unapredio je zakonodavstvo, širio kulturne i obrazovne institucije, pokrenuta je industrijalizacija, otvorena je prva tekstilna škola na Balkanu, razvijeno je zanatstvo, izgrađena prva železnička pruga, odnosno udario je temelj Leskovcu kao budućem srpskom Mančesteru. Leskovac je kasnije, na osnovu toga, postao pravo evropsko privredno čudo sa 36 fabrika izgrađenih sopstvenim kapitalom.“
Smiljkovićeva smatra da se radi o razbacivanju novca, koji je potrebniji na nekoj drugoj strani, te da ne vidi kakvu će korist građani imati od toga.
„Jedini motiv ovakve investicije može da bude to što će opet neko da se „ugradi“, počev od onog ko pravi tu skulpturu, pa do svih komisija i ljudi koji imaju veze sa ovim spomenikom. Naravno, ni ova cifra neće biti konačna niti će se znati koliko to košta, kao što još uvek ne znamo koliko je plaćen spomenik Stefanu Nemanji u Beogradu.“
Saša Stojanović (Demokratska stranka) kaže da nema informaciju koliko košta izgradnja spomenika u drugim zemljama, a koliko kod nas, ali i da se nada da ćemo dobiti račune koje možemo da proverimo.
„Leskovcu nedostaju spomenici, imamo samo jedan jedini, spomenik „Palom borcu“: Pored spomenika kralju Milanu, tu nedostaje, po meni spomenik Stefanu Nemanji o kome se davno pričalo, ili spomenik darodavcu koji je poklonio Dubočicu kao metoh manastira Hilandar, ili možda i nekome ko je otvorio vrata Evrope Leskovcu, a to je predsednik Čehoslovačke Tomaš Masarik, koji je imao poseban zaštitnički stav prema Leskovcu, a već imamo Masarikov trg na kome postoji prostor za jedan spomenik takve vrste. S obzirom na moje kontakte sa češkom ambasadom, ukoliko se nekad bude odlučivalo o tome, biće mi drago da pomognem. Sa finansijske strane me brine činjenica da je pred nama dokument koji u jednom pasusu govori o dve nabavke, a mi smo na jednoj od prethodnih tačaka usvojili da te dve nabavke spojimo u jednu. Dakle, imamo dokumenat koji nije istinit, jer upadamo u jednu bazičnu grešku.“
Mirjana Perišić (Za Leskovac – ZAJEDNO) zamolila je službu da proveri šta je bilo sa predlogom Dragoljuba Živkovića da se podigne spomenik Stefanu Nemanji, da li je usvojen, da li se odustalo od njega…
„Mi slavimo 11. oktobar, kao Dan oslobođenja u Drugom svetskom ratu, a to je oslobođenje nakon samo četiri godine, koje jesu bile paklene, kao što su ratne godine. Ali, mnogo je stariji datum 24. decembar 1877. godine, kada je Leskovac oslobođen od Turaka. To je bitniji datum, jer je Leskovac tada postao oslobođen grad i treba da ispoštujemo neke datume koji su istorijski bitniji od ovih koji su kasnije usledili. Mislim da veću težinu ima oslobađanje iod Turaka i da je to datum apsolutno zadovoljavajući za sve, bez obzira kojoj istorijskoj strani pripadaju.“
Bojana Stefanović (Srbija centar) kaže da po njoj spomenik kralju Milanu nije sporan, s obzirom na njegov značaj.
„Mislim da je sporno mesto, jer će se uništavati zelena površina, te zato predlažem da se spomenik postavi na Gradskom trgu, gde je trebalo da bude pilon o kome se pričalo i pisalo, a sada se ćuti o tome.“
Nenad Mitrović (Za Leskovac – ZAJEDNO) kaže da se spomenici grade u vreme kada se ima para, a mi ih nemamo.
„Ne mogu da razumem da rasipamo 40 miliona za spomenik, a imamo ovoliko nezaposlenih…“
Nebojša Cakić (Za Leskovac – ZAJEDNO) kaže da smo mi dve godine pokušavali da dobijemo titulu prestonice kulture i da nijednom nije bilo govora o postavljanju spomenika u sklopu toga.
„O ovome je odlučilo Ministarstvo kulture, odnosno ministar Selaković je uslovio da mora da bude ovako ako želimo da budemo prestonica kulture. To se vidi po datumima donetih odluka i inicijativa. Niko iz ovog grada nije radio ni procenu ni predlog. Taj spomenik ga negde već ima, videćemo da li će topionica, kako beše, Jeremić, dobiti na javnoj nabavci da radi taj spomenik, pošto imam informacije da ga oni već imaju.“
Cakić kaže i da je na skupštini doneta odluka da se postavi spomenik Stefanu Nemanji.
„Posle šest meseci nam je gradonačelnik, kad smo pitali šta se dešava, rekao da je sve u redu, samo se traži mesto. Taj spomenik je trebao da se postavi upravo tu gde se sada postavlja spomenik kralju Milanu. Nije mi jasno zašto ste odustali od jednog, a postavljate drugi spomenik i menjate odluku skupštine. Verovatno zato što je predlog za Stefana Nemanju stigao od opozicije.“
U odgovoru odbornicima član Gradskog veća Vladimir Kostić kaže da je kralj Milan I Obrenović sada predložen, jer se radi o jubileju, godišnjici, 150 godina oslobođenja od Turaka, te da zato nije pomenut pre tri godine kada je Leskovac prvi put konkurisao za prestonicu kulture.
„Mi smo kandidovali ovaj projekat u martu 2025. godine, spomenik se još tada našao u predlogu, a odluka ministarstva je usledila 15. septembra. Kad smo saznali da smo pobedili na konkursu i da je prihvaćena izgradnja spomenika, direktor muzeja je krenuo sa inicijativom za izgradnju. Što se nabavki tiče, ne postoji nikakva smetnja, jer se ova odluka ne bavi tom temom, mi samo formiramo komisiju koja će time da se bavi. Što se novca tiče, ovo su namenska sredstva, ona sa ove pozicije ne mogu da idu ni za zdravstvo, socijalu ili bilo šta drugo, to bi onda bilo nenamensko trošenje sredstva. Mogu da kažem i da nam ministarstvo ništa nije naložilo, mi smo se bavili svime, čak smo predložili 55 miliona za spomenik, a onda se ispostavilo da to može da se uradi i za 40 miliona. Dakle, najpre dobijete projekat, pa onda krećete u sprovođenje i inicijativu.“
Na tvrdnju Nenada Zdravkovića (Za Leskovac – ZAJEDNO) da je skupština donela odluku o postavljanju spomeniku Stefanu Nemanji, reagovao je potpredsednik Oliver Antanasijević rekavši da nije doneta takva odluka, jer „postoji kompletna procedura koja polazi od inicijative, raznih koraka, učestvovanja odbora o planiranju i izgradnji, saglasnosti ministarstva, uslovi Direkciji, itd.. Ako smo nešto i donosili, radilo se o nekom zaključku koji je usmeravao u nečemu.“
„Za tu odluku su glasali svi odbornici, to je jedan od dva puta kada smo svi glasali za nešto, drugi put je bilo nešto oko socijale. Otišlo se i korak dalje, Dragoljub Živković je pozvan kod gradskog urbaniste, s obzirom da je to bio njegov predlog, i gde da spomenik bude postavljen. Jedan od predloga je bio da se postavi ovde gde će sada da bude postavljen spomenik. Ali je odbijen i predloženo je da bude postavljen kod Železničke stanice. Što se od toga odustalo? Nismo znali da smo predložili nešto za šta nismo znali da treba da se radi u Beogradu i šta je urađeno. Šta bi Vučić uradio da je Leskovac pre Beograda postavio spomenik Stefanu Nemanji, zato se odustalo…“ smatra Nenad Zdravković.
Skupština je većinom glasova usvojila predlog uz dopunu koju je predloži potpredsednik Oliver Antanasijević da se unese stavka da se radi o jednoj, a ne dve nabavke kako, s obzirom da predlagač nije mogao da zna da će u predlogu javnih nabavki da budu ove dve nabavke biti objedinjene. Pomenute nabavke su nabavka izrada idejnog rešenja, te izrada i postavljanje spomenika Kralju Milanu Obrenoviću.
IS/LJS
Leave a Reply