Dečak

Leskovac

Ubio sam dečaka. Lako. Spontano. Budale veruju u večno i nepobedivo. Detinjstvu učinih kraj. Nije da sam mnogo o tome razmišljao. Kratak, odlučan udarac u potiljak. Sivilo, pa onda, mrak. Novo buđenje. Svet je sada sumoran. Ideja trajanja i nedokučivosti, kopne. Život je ritmična, u pravilnim razmacima ponavljana, robija. Tako je oduvek bilo. Budale veruju u suprotno. Među njima, izgleda, za mene mesta ima. Ubio sam dečaka. Iz njegovog mlitavog dela izlaze leptiri. Kakva gadost! Proći će. Ili neće. Lete u raznobojnim, drečavim rojevima. Svaki roj, za svaku životnu strast. Nema je više. Ubio sam dečaka. Mlitavo telo se pred ogledalom njiše.

Ubio sam dečaka. Nisam primetio kada sam toliko oronuo.

Aleksandar Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*