ŠTA SU RADILI LESKOVAČKI POSLANICI?

LESKOVAC

Poslanici u Skupštini Srbije inače treba da se bave I lobiranjem za
svoj grad pa smo tako troje leskovačkih poslanika pitali šta su oni za
vreme !predstavljanja naroda” , uradili za svoj grad. I da li su
nešto uopšte uradili.

Za novi broj leskovačkog nedeljnika Nova Naša reč govori troje leskovačkih poslanika Olivera Pešić, Goran Vukadinović i Žarko Bogatinović.
Četvrti, NInoslav Girić, nije odgovarao na naše telefonske pozive.

OLIVERA PEŠIĆ

NNR: Gospođo Pešić, skoro na kraju Vašeg poslaničkog mandata, šta ste
Vi uradili za Leskovac sedeći u Skupštini Srbije i da li ste
zadovoljni? Da li je moglo više da se uradi?

Olivera Pešić

Pešić: Kao poslanik u skupštini Republike Srbije trudila sam se da
direktorima naših javno-komunalnih preduzeća i svima iz Leskovca
kojima je bila potrebna pomoć da se dođe do nekih republičkih organa
to i omogućim. Da ne bih sada nabrajala do detalja, do kojih vrata u
ministarstvu smo kucali, uglavnom se to odnosilo na ubrzavanje nekih
procedura, dobavljanje nekih saglasnosti koje je pomoglo našim
direktorima u ubrzavanju procesa vezano za temu javnog preduzeća. Da
li je moglo više? Verovatno jeste, ja sam po prirodi ambiciozna žena i
smatram da može bolje od toga što je u određenom tenutku odrađeno.

NNR: Kakav je Vaš utisak, ipak po ministarstvima uglavnom rade ljudi
koji su iz Beograda. Koliko oni imaju razumevanja za potrebe i
probleme ljudi koji žive u, da tako kažem, provinciji?

Pešić: Što se mene tiče ja sam imala jako dobar prijem, direktori
naših JKP su bili zadovoljni, uglavnom nikada više nismo čekali od dve
nedelje. Nekada se dešavalo da se u toku sutrašnjeg dana potpiše neka
saglasnost i pošalje nazad, nekad je trebalo desetak dana, zavisno od
siruacije.

GORAN VUKADINOVIĆ

NNR: Šta ste Vi uradili za Leskovac i da li je moglo, možda, više?

Vukadinović: Što se mene lično tiče, ja sam prezadovoljan. Kao narodni
poslanik što sam uradio pre svega za sebe, ali i za svoj grad
Leskovac. Ne znam da li mi je u tome pomogla moja visina ili ono što
sam bivši sportista, sad kao i političar odnosno kao poslanik, pre
svega poznanstvo svih poslanika i poznanstvo sa ljudima u svim
ministarstvima, bilo da je to Ministarstvo sporta, Ministarstvo
pravosuđa ili bilo šta. Znači, bilo koji naš direktor ili naš
gradonačelnik ako je nešto bilo potrebno u Beogradu, uvek smo bili svi
na raspolaganju.
Goran Vukadinovic

NNR: Da li stičete utisak da u Beogradu razumeju probleme koje mi imamo?

Vukadinović: Mislim da razumeju. Konkretno, jedan problem što smo
imali, zadnji deset godina, znamo da imamo osvetlenje na auto-putu
prema Pečenjevcu ali ne i prema Vlasotincu. To smo rešili i ljudi sa nam
izašli maksimalno u susret. Pokušavaju da izlaze u susrete i dalje..

Medjutim, znate da je ekonomska situacija veoma teška. Moramo da napravimo i

oporavak u zemlji jer se nekada i šakom i
kapom davalo i radilo se šta je i kako je ko htreo. Naš
gradonačelnik ništa u gradu neće da radi bez dozvola. Moraju sve neophodne
dozvole da se pribave pa onda počinje izgradnja .

Inače, kao poslanik imao sam tu čast da posećujem sve
ambasade. Sosta sam se angažovao i u oblasti sporta , pogotovu oko
Zakona o sportu, jer sam i lični prijatelj i sa ministrom Udovičićem.
I da se pohvalim na kraju. Imao sam tu čast da sa delegacijom Srbije,
kao predstavnik iz Leskovca
i kao narodni poslanik, putujem u Narodnu Republiku Kinu , što je dalo
veliki doprinos. To pokazuje i nedavna poseta jedne delegacija iz jednog
grada u Kini. Bili su ovde na razgovoru , zainteresovani su za
industrijski park i zapošljavanje preko 5500 radnika.

ŽARKO BOGATINOVIĆ
NNR: Šta ste Vi kao poslanik u Skupštini Srbije uradili za Leskovac i
da li mislite da je moglo više?

Bogatinović: Naravno da uvek može bolje i više. Maksimalno smo se
trudili , ja i moje kolege iz Leskovca . Imao sam lično osam obraćanja
u
Narodnoj skupštini. U svakom obraćanju sam se
trudio da promovišem i promotivno pričam o svom gradu. Naravno,
obrazlažući koji su problemi i tražeći načine za rešavanje tih
problema. Aktivni sam član skupštinskog Odbora za poljoprivredu koji je
do sada imao 46 sednica. Na skoro svakoj sednici, što naravno može da
se vidi na snimcima na Otvorenom parlamentu, sam učestvovao direktno
svojim diskusijama,. A uspeo sam da uradim i nekoliko važnih stvari na
samom početku za gad Leskovac. Radili su i za druge okruge, ali za
grad Leskovac sam uspeo svojim lobiranjem da direktno utičem na to da
veterinarska stanica u Medveđi, odnosno Lebanu, kao pogranična
veterinarska stanica jedina u Srbiji , pored one u Bujanovcu, ne podležu
privatizaciji : One su ostale, kao pogranične veterinarske stanice, u
vlasništvu države, što je veoma bitno zbog cele situacije, prometa stoke
i oko kontrole prometa životinja.
Žarko Bogatinović
Druga situacija koja je vrlo bitna, naravno, to sam uspeo i doveo
predstavnike veterinarske komore Jablaničkog i Pčinjskog okruga koji
su imali reč na samom skupštinskom Odboru za poljoprivredu, tako da je
vlada na inicijativu Odbora za poljoprivredu donela takav zaključak da
te veterinarske stanice ostanu u vlasništvu države. Veliki problem se
ukazao sa poljoprivrednim proizvođačima koji proizvode povrće u našem
gradu, vi se sećate onih damping cena u toku 2014. i 2015. godine. Ja
sam uspeo da u skupštinski odbor za poljoprivredu odvedem najbolje
proizvođače povrtare koji su, takođe, učestvovali u njegovom radu I
zamolili da se odrede bolji i realniji prelemani za uvoz ranog povrća
iz susednih zemalja Oni su dobili šansu da učestvuju u
radu, imali su reč na skupštinskom odboru, što se do sada u
istoriji grada Leskovca nije desilo. Takođe sam uspeo, što se isto u
istoriji višestranačkog parlametarizma nije desilo, da dovedem
skupštinski Odbor za poljoprivredu koji je u našem gradu imao jednu od
sednica. Sala je bila prepuna poljoprivrednih proizvođača, tu su

napravljeni kontakti i ljudi su bili u situaciji da razgovaraju sa narodnim
poslanicima i bii u situaciji da promovišu šta ih muči i da uradimo
jedan, možda mali korak, ali veliki za njih u rešavanju tih problema.

NNR: Kakav je Vaš utisak, koliko ljudi koji rade u institucijama u
Beogradu, a iz Beograda su ili žive tamo, imaju razumevanja za
probleme nas koji smo u manjim mestima?

Bogatinović: Znate, definitivno to su ljudi koji nisu Beograđani ili
su iz samog Beograda, ali to ne zavisi od njih. Zavisi definitivno od
lobija koji svaki grad ima u Beogradu i svim institucijama,
ministarstvima, državnim upravama, naročito su bitni državni
sekretari… Ja sam uspeo, recimo u poslednjem trenutku, ne pripisujem
to meni u zaslugu, ali direktno sa Dušanom Cvetkovićem Lešnjakom smo
vodili „borbu“ sa Ministarstvom finansija i u zadnjem momentu smo
uspeli da osiguramo sredstva da se prebace na račun za socijalni
program za fabrike „Nevena“ i „Porečje“ Vučje . Ja sam bio u direktnom
kontaktu sa ministrom Vujovićem i državnim sekretarom Mijajlovićem, čak
možda 50 puta zvao i dosađivao, ali smo uspeli. Hoću da kažem, bez
interesovanje, bez tih neposrednih razgovora verujte da vrlo malo može
bilo koja lokalna samouprava da učini.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*