Napad na vanrednog profesora Univerziteta u Novom Sadu, dr Gorana
Radojeva, izvršen u prisustvu njegove supruge i maloletne ćerke, nije incident —
već posledica atmosfere koja se godinama proizvodi.
Kolega Radojev je napadnut i udaren po ruci od strane režimskih aktivista,
zbog toga što je nosio nalepnice „Studenti pobeđuju“. Njegova porodica je
istovremeno bila izložena pretnjama i uznemiravanju. To znači da danas čovek u
sopstvenom kraju više nije bezbedan zbog simboličkog izraza.
Tome doprinosi i javni govor nosilaca vlasti. Kada Bratina govori o tome da
policija može da ubije, kada Glišić šalje poruke da će se studenti vraćati kući
u kovčezima i kada predsednik Vučić u javnom prostoru relativizuje nasilje nad
građanima — te poruke ne ostaju bez posledica. One stvaraju ambijent u kome
nasilje postaje prihvatljivo.
Posebno je uznemirujuće što su strah doživele supruga i maloletna ćerka,
koje nisu imale nikakvu ulogu — osim što su bile svedoci napada na člana svoje
porodice.
Zahtevamo hitnu reakciju institucija i jasnu poruku da je nasilje nedopustivo.
Odgovornost za društvo u kome je ovakvo ponašanje postalo moguće mora da
postoji.
Akademski plenum
Leave a Reply