Opredeljenje Miljana, budućeg inženjera mašinstva je- odlazak u Nemačku

VLASOTINCE

Srbija godišnje gubi i do dve milijarde evra za sve mlade koji napuste našu zemlju odlazeći u inostranstvo, pokazuju rezultati prvog velikog istraživanja o ovoj veoma važnoj i osetljivoj temi. Istraživanje pod nazivom “Troškovi migracije mladih iz Srbije” sproveo je Institut za razvoj i inovacije uz podršku Westminster fondacije za demokratiju. Srbija se već duži period suočava sa ozbiljnim demografskim problemima. Istraživanja pokazuju da čak 78% mladih uzrasta od 18 do 29 godina starosti razmišlja da napusti Srbiju, a preko 40.000 ljudi svake godine ide u beli svet u potrazi za boljim i srećnijim životom.
U razgovoru sa 23-godišnjim Miljanom Milenkovićem iz vlasotinačkog sela Kukavice, apsolventom mašinstva saznali smo, takođe, da i on već sada planira da napusti Srbiju po okončanju studija. Mnogo je razloga za takvu odluku, kaže Miljan.
– Po završetku srednje škole i dobijanju diplome mašinskog tehničara želeo sam da nađem posao u okruženju, a da uz to, možda, i vanredno studiram. Ali posla za mene nije bilo, pa sam se tako odlučio da nastavim sa školovanjem, pa ću tako diplomu mašinskog inženjera dobiti, nadam se u rano proleće naredne godine, – kaže nam na početku razgovora Miljan Milenković.
I na koju ćete onda stranu ?
– Najverovatnije u Karlsrue u Nemačkoj, kod majke i oca koji su već tamo. Poslodavac kod koga rade moji roditelji već mi je poručio da me čeka posao po završetku studija. Ja sam već u dva navrata, po mesec dana, boravio tamo tako da sam dobro upoznat sa svim izazovima koji me čekaju.
Jedno vreme maštali ste da ćete naći sreću u fudbalu, ali izgleda da je nije bilo ?
– Sada sam član fudbalskog kluba Jedinstvo iz Grdelice, a pre toga igrao sam za Budućnost iz Orašja i Vlasinu iz Vlasotinca. Nema više novca, zapravo nije ga ni bilo u fudbalu, a naročito u klubovima koji se takmiče u zonskom stepenu takmičenja.


Do kog ranga i kog zvanja ste dogurali u deljenju fudbalske pravde kao sudija ?
– Od ove sezone manuo sam se tog ćoravog posla. Baš tako „ćoravog posla”, jer tamo u sudijskoj organizaciji svako gura svog ljubimca i nema napretka ukoliko nemate svoje ljude. Uz to morate slepo da izvršavate sve njihove prohteve, koji se kose sa mojim shvatanjem fudbala kao sporta.
Izgleda da vam za sada najbolje ide posao frizera. Gde ste naučili ovaj zanat ?
– Nisam ja u ovom poslu u punom kapacitetu. Odradim svoje drugare, onako više iz zadovoljstva i ljubavi. Ali ko zna, možda nađem svoju sreću u tom poslu. Posećivao sam jednog dobrog frizera u Vlasotincu i puno toga naučio od njega, mada se može reći da sam dobrim delom i samouk. Bilo je nekih razgovora na tu temu i u Nemačkoj kada sam tamo boravio.
Pošto su vam roditelji u Nemačkoj, s kim živite sada ?
– Tu su baba i deda, a brat je na terenu u Boru gde radi kao rukovaoc građevinske mašine. Sa dedom i babom se dobro slažemo i pomažemo se međusobno. Moram reći da im nije drago što planiram da ih napustim u potrazi za poslom i to čak u Nemačkoj.
Kako i gde provodite slobodno vreme ?
– Imam puno drugara, ali najbliži sam i najprisniji sa prvim komšijama braćom blizancima Dušanom i Milošem sa kojima sam najčešće u društvu. Pošto obojica jedu fudbalski hleb, ako budem se skrasio u Nemačkoj potrudiću se da im obezbedim neki dobar angažman u nemačkom fudbalu, – kaže šaleći se na kraju razgovora Miljan Milenković, koji je izgleda čvrsto rešio da, poput velikog broja mladih, napusti Srbiju i ode za Nemačku.

Tekst i foto: Vlastimir Stamenković
Na slici: Miljan kao frizer i kao fudbaler

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*