MOBING JE VRH LEDENOG BREGA PROBLEMA, ALI I NASILJE

LESKOVAC

 

Mobing je kao “vrh ledenog brega” koji otkriva da organizacija u kojoj ljudi rade na neki način nije dovršena, jer ne postoje objektivni kriterijumi za dodelu poslova, otkriva negativnu selekciju, teror nestručnih nad stručnima i slično, kaže u razgovoru za Novu Našu reč diplomirani psiholog i specijalista medijacije Vera Kondić.

Baveći se mobingom, upoznavala sam zaposlene koji su više brinuli za svoje firme, nego što su se odgovorna lica, poslodavci,  brinuli za prosperitet firmi na čijem čelu su se nalazili, prenosi nam svoje dugogodišnje iskustvo u bavljenju ovom pojavom.

A mobingom se bavi više od 32 godine  i među psiholozima u Srbiji je prva otkrila ovu pojavu i počela njom da se bavi

Upozorava i da se “često zaboravlja da je zlostavljanje na radu nasilje, koje je po svojoj strukturi jednako kao i drugi oblici nasilja, porodično i vršnjačko, te da bi trebalo preduzeti koordinirane aktivnosti da se nasilje, generalno, u Srbiji smanji. A ne da se radi samo na aktivnostima za smanjenje jednog, drugog ili trećeg oblika nasilja, pošto su ona u interakciji i mogu se međusobno provocirati i izazivati”.

——————————————-

 

Vera Kondić u UGS Nezavisnost radi na poslovima stručnog saradnika za bezbednost i zdravlje na radu, zabranu mobinga i diskriminacije. Što znači da se neposredno bavi mobingom,  od njegovog dijagnostikovanja,  kroz sve faze podrške osobama koje su pretrpele ili trpe mobing. I pomaže u svim njihovim pokušajima da se izbore sa ovom, kako objašnjava, “patološkom pojavom u međuljudskim odnosima”. Podrška se u različitim vidovima od savetovanje pre pokretanja postupka za zaštitu od mobinga, kad se zahtev podnese, kroz postupak posredovanja, dopravne pomoći u izradi tužbi za zlostavljanje na radu. Tu je i praćenje samih postupaka, uz dalju neposrednu pomoć advokatima, punomoćnicima koje je angažovao UGS Nezavisnost.

Učestvovala je i u donošenju Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu i bila je član radne grupe koja je neposredno izradila Pravilnik o pravilima ponašanja poslodavaca i zaposlenih u vezi sa prevencijom i zaštitom od zlostavljanja na radu.

 

—————————————————————————-

 

“Osim pojedinačnih slučajeva zlostavljanja na radu, kojih od 2011.- 2016. Godine imamo 72, u praksi imamo slučajeve zlostavljanja više članova sindikata Nezavisnost istovremeno ili sukcesivno. Cilj jeda se onemogući organizovanjeili ometa rad sindikata, zastraše drugi zaposleni I odvrate od priključivanja našem sindikatu. U pojedinačne slučajeve zlostavljanja na radu ubrojani su samo oni kojima smo pomagali ili pomažemo u dužem vremenskom periodu, dok zaposlene koji nas kontaktiraju radi saveta ne evidentiramo”, objašnjava nam Vera Kondić.

Svi ovi slučajevi su procesuirani na neki od mogućih načina, što ne podrazumeva isključivo sudski postupak:  “I sami znate koliko radni sporovi u Srbiji traju, a sporovi zbog mobinga su posebno mučni, koliko zbog činjenice da sudije, posebno u poslednje vreme,  ne presuđuju u korist oštećene osobe ni očigledne slučajeve mobinga, toliko i zbog prisećanja na, uglavnom,  traumatične situacije i svedočenja kolega koja mogu da budu vrlo neprijatna. To su sve situacije koje dodatno viktimiziraju i traumatizuju osobu koja je tužila zbog mobinga”.

U UGS  Nezavisnost, radi zaštite integriteta i dostojanstva svojih članova, preferiraju preventivu, što je,  takođe,  mogućnost koju daje Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu.  “To  se često zaboravlja, iako sam ovaj zakon i u nazivu ‘sprečavanje’ naglašava preventivu. U pojedinačnim, a i grupnim slučajevima zlostavljanja na radu, pozivamo poslodavce da poštuju zakon i organizujemo sastanke sa njima. To se,  kada se radi o poslodavcima koji su spremni da razgovaraju, pokazalo kao vrlo uspešan metod. Pokušavajući da zaštitimo kolektivna prava zaposlenih na dostojanstven rad,iniciramo pregovaranje i potpisivanje kolektivnih ugovora za bezbednost i zdravlje na radu u kojima su sastavni deo odredbe vezane za zaštitu od zlostavljanja na radu. Naravno, tu je i edukacija zaposlenih da prepoznaju i reaguju na ponašanja koja mogu da dovedu do mobinga, koji je, po svojoj prirodi eskalacija konflikta. Poslodavci,  koji prihvataju saradnju sa sindikatom i ovakav način preventivnog rada na sprečavanju zlostavljanja, imaju manje problema u međuljudskim odnosima i više vremena za druge probleme”, kaže Kondić..

Posredovanje  kao način rešavanja spornog odnosa,  koji postoji u mobingu, zakonski je i prihvatljiv način da se ovakve situacije prevaziđu i reše, jer je bolje razgovati i pregovarati nego voditi sudski spor iz koga će proizaći “pobeđeni i pobednik”, što može stvarati nove probleme, kada se zaposleni vrate u radnu sredinu. Međutim, upozorava naša sagovornica, i kod posredovanja može biti problema pošto zakonodavac nije predvideo posebnu edukaciju za posrednike, pa se ovim osetljivim poslom bave i oni zaposleni koji nemaju ni afinitete, ni predznanja za takav posao:“ Ali, mi u UGS Nezavisnost koristimo zakonsku mogućnost da prisustvujemo posredovanju i kontrolišemo da li se postupak sprovodi na zakonski načini tako pomažemo našim članovima,  koji su pokrenuli postupak zaštite od zlostavljanja na radu”.

Zaštita od zlostavljanja na raduje  “živ i dinamičan proces”, pa je, između ostalog, sindikat prošle godine potpisao više kolektivnih ugovora za bezbednost i zdravlje na radu kod poslodavca. Tako su, objašnjava Kondić, pomogli osnivanje više odbora za bezbednost i zdravlje na radu, edukovali članove sindikata Nezavisnost da prepoznaju i reaguju na prve znake mobinga, uputili više dopisa poslodavcima u vezi problema sa mobingom, imali sastanke sa njima i rešili sve što je bilo do sindikata.

“Bila sam predstavnica Nezavisnosti u dva slučaja posredovanja, koji su rešeni sporazumom. Ovu godinu  započinjemonovim postupkom i očekujemo da će doći do posredovanja. Trenutno pratimo nekoliko sudskih procesa,  koji su u različitim fazama procesuiranja”, dodaje Vera Kondić.

 

SLUČAJEVI

Najčešći slučajevi mobinga koje su prijavili  članovi UGS Nezavisnost bili iz delatnosti koje pokriva Granski sindikat kulture, umetnosti i medija, zatim u oblasti prosvete i zdravstva, javne uprave i u drugim delatnostima.

 

KO MOBINGUJE KOD STRANIH INVESTITORA?

Bilo je i slučajeva mobinga i kod tzv. “stranih investitora” i to posebno kada, nakon osvajanja tržišta, pređu na upošljavanje domaćeg menadžmenta. U Srbiji već dugo postoji kriza u kvalitetu srednjeg menadžmenta, pa su na tim pozicijama osobe koje ne znaju da upravljaju ljudima, zbog čega su, s jedne strane nesigurni i frustrirani u svojoj ulozi, a s druge strane, trude se da ostvare što veće bonuse preko leđa radnika  koje mobinguju na razne načine. Zaposleni prijavljuju probleme koje trpe zbog mobinga u trgovinskim lancima, zbog čega smo uključivali i inspekciju rada.

 

PRAVA

Mogu slobodno da kažem da su zaposleni u Srbiji sada mnogo više upoznati sa svojim pravima u zaštiti od zlostavljanja na radu i sa svojim radnim pravima uopšte. Mada, na tom polju edukacija i informisanje treba da bude kontinuirano, što mi u UGS Nezavisnost  vrlo uspešno primenjujemo. I sa raznih strana nas obaveštavaju o tome koliko su članovi ovog sindikata prepoznatljivi poznanju, bilo gde da se nađu.

 

U Nezavinosti prate primenu svih zakona,  pa i Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu. “Naše iskustvo je šire od činjenice da se držimo slova Zakona. Monitoring omogućava da smo u svakom trenutku spremni da damo primedbe i predloge za dopunu I izmenu“, naglašava Vera Kondić.

 

MOBING I ZDRAVLJE

Uticaj mobinga na zdravlje žrtava je različit jer zavisi od faze u kojoj se mobing nalazi – početak, faza razvijenog mobinga, finale – ali i od psihičkih, pa i fizičkih kapaciteta osobe da se nosi sa teškoćama na koje nailazi. Prve posledice su psihičke prirode, zabrinutost, odsutnost, pad koncentracije, nespavanje zbog stalnog razmišljanja o tome šta se, u stvari, dešava, jer se ponašanje okoline prema žrtvi mobinga  odjednom menja, ona uviđa da za nju važe neka ‘druga pravila’ u odnosu na ona koja važe za druge zaposlene. Ali ne može sebi da objasni otkud to, šta se desilo. Obično prvo misli da je negde pogrešila i trpi sankcije zbog toga, jer naš um ne može da prihvati uvrnuto ponašanje u kome je čovek kažnjen bez krivice. Ceo naš život se gradi na tome da za dobar rad, dobijamo nagradu, to počinje već u roditeljskoj kući, pa se dalje nastavlja kroz školovanje. Mi, naravno, možemo da prihvatimo da postoje izuzeci, povremene nepravednosti, da naš kvalitet nije sasvim dobro ocenjen, ali ne možemo da prihvatimo kažnjavanje u kontinuitetu koje vodi u izolaciju zaposlenog, bilo faktičku kad je zaposleni “sklonjen” u prostoriju do koje je teško doći ili da ga, jednostavno, menadžeri (rukovodioci) i kolege ne primećuju, osim onda kada imaju potrebe da se izviču na njega i da ga koriste kao “džak za boksovanje”, upozorava Kondić.

Kaže da teško shvatiti šta se dešava, istrpeti sve udarce, verbalne, neverbalne i fizičke, imati snage i biti sposoban da se odgovori na većinu njih.

“Kažem, većinu jer se ogovaranje, na primer, teško može zaustaviti. Sve su to stresne situacije, a efekti stresa su kumulativni i oni osobu uvode u stanja psihosomatike, kada celi organizam reaguje na bolove duše. Prve psihosomatske reakcije su povišen krvni pritisak i problemi sa endokrinim sistemom, obično problem sa štitnom žlezdom ili dijabetes. Dalje se zdravstveno stanje komplikuje i na psihičkom i na psihosomatskom nivou, jer se ulazi u depresivno ili anksiozno reagovanje. Na kraju su teška psihička oboljenja, kao i u hronicitet organskih oboljenja.Ja, obično, na predavanjima o mobingu kažem: “Čoveka je lako uništiti, ali teško podići” i u bogatom profesionalnom iskustvu imam primere kada su ljudi, kao ličnosti, bili teško ruinirani ili sasvim uništeni, tako da ih je bilo teško vratiti u život.

Najvažnije je  razumevanje i podrška, kaže ona: “Čak i onda kada mislimo da neke stvari nisu moguće, treba da dozvolimo mogućnost da neko iste stvari doživljava različito od nas. Jer, prosto nismo svi isti”.

Kaže i da su njoj lično susreti sa ljudima koji u Srbiji trpe zbog mobinga, vrlo značajni. “Uupoznala sam sjajne osobe, vrlo stručne u svojim profesijama, koje su odgovorne kao zaposleni, supruznici i roditelji”, deli sa čitaocima svoje iskustvo Vera KOndić. I upozorava kako “dozvoljavajući da se mobing i dalje vrši u velikoj meri, Srbija ostaje bez kreativnih umova koji su pravo blago zemlje”.

 

MEDIJACIJA

Vera se bavi i medijacijom koja, na žalostnije zaživela u pravoj meri u Srbiji iako bi njeni efekti bili trajniji nego efekti sudskih procesa. Medijacija, u slučajevima mobinga  često pada na prvoj stepenici – izbor posrednika: “Strane u sporu treba da postignu saglasnost o posredniku, što često ne biva. Zato neki slučajevi završavaju na sudu, iako je strana koja je pokrenula postupak zaista želela da se on  reši kod poslodavca  kroz medijaciju”.

 

MOBINGOVANI

Najčešće se osobi,  koja trpi mobbing,  oduzimaju poslovi, degradira se na sve niže i niže poslove, sa jasnom porukom da je bolje da sama ode, jer ne znaju šta će sa njom pošto je ne doživljavaju kao deo kolektiva. Po pravilu je to osoba koja dobro poznaje svoj i mnoge druge poslove, koja nije konfliktna, ali želi da se razvija i kao profesionalac i kao ličnost, senzibilna za nevolje drugih, ima empatiju, zbog čega se često uključuje i u rad sindikata,  jer želi da pomogne sebi i drugima. Sve se radi da se ta osoba izoluje, da joj se prekinu kontakti, time na primer, što joj se oduzimaju sredstva za komunikaciju, neretko i sredstva za rad. Kao i da se ne pojavljuje na edukacijama, skupovima,  da bi se i na taj način učinila “nevidljivom”, objašnjava Vera Kondić.

 

KAKO PRAVILNIK REDUCIRA ZAKON?

Ma koliko pisali o mobingu, čini se da još nije sve rečeno. Jedna od naših ranijih sagovornica Olga Vučković Kićanović iz Republičke agencije za mirno rešavanje sporova ukazuje za Novu Našu reč na jednu veoma važnu dimenziju a to je: kako Pravilnik, koji prati Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, na neustavan način reducira Zakon, omogućava zloupotrebu i obesmišljava zaštitu?

U zaštiti od zlostavljanja na radu polazište je pojam zlostavljanje, koji prepoznat u konkretnoj situaciji, predstavlja osnov zaštite, bilo da je reč o posredovanju, sudskoj zaštiti ili arbitraži pred Republičkom agencijom za mirno rešavanje radnih sporova. Član 6. Zakona kaže: „Zlostavljanje je svako aktivno ili pasivno ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos…“ ,objašnjava ona.

„Pravilnik, pak ovu definiciju „precizira“, tako u članu 13.kaže šta „nije mobing“:

– pojedinačni akt poslodavca (rešenje, ponuda aneksa ugovora o radu,upozorenje i dr.), kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornostima izradnog odnosa, protiv koga zaposleni ima pravo na zaštitu u postupkupropisanom posebnim zakonom;

-uskraćivanje i onemogućavanje prava utvrđenih zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, čija se zaštita ostvaruje u postupku kod poslodavca i prednadležnim sudom (neisplaćivanje zarade i drugih primanja, određivanjeprekovremenog rada suprotno zakonu, uskraćivanje prava na dnevni, nedeljniili godišnji odmor i dr.);

– radna disciplina koja je u funkciji bolje organizacije posla;

– preduzete aktivnosti koje su opravdane za ostvarivanje bezbednosti I zdravlja na radu;

– povremene razlike u mišljenjima, problemi i konflikti u vezi sobavljanjem poslova i radnih zadataka, osim ako isti nemaju za cilj da povrede ili namerno uvrede zaposlenog.

“Mada na prvi pogled ovo „preciziranje“ šta nije mobing deluje kao olakšica u prepoznavanju i procesuiranju, činjenica je da ono mnogo češće stvara alibi za mobing, pa u nekim sudijama u svojim presudama utvrđuju da „mobinga nije bilo“. Pored toga, činjenica da podzakonski akt reducira zakon, ovu odredbu čini neustavnom u hijerarhiji pravnih propisa. Zato, imajte i vidu: ono što nije predmet mobinga, veoma često je dokaz, što ću pojasniti primerima”, kažeOlga Vučković Kićanović.

Primer 1 – mobirajući aneksi

U praksi znam mnogo žrtava mobinga kojima se svaki čas menjaju uslovi rada aneksom, „pa ti tuži ako misliš da je to mobing, a zakon lepo kaže da nije“. I tako zaposleni, čak i ako je tužio jednom zbog nezakonitog aneksa, makar i dobio spor, neće iznova i iznova podnositi tužbe, iscrpljivati se materijalno i emocionalno dugim sporovima i trpeti zlostavljanje jer je nelojalan, tužio firmu. Trpeće dok može ili  otići, što je krajnji cilj mobera. Da li je po članu 6. Zakona prebacivanje na niže ili drugo radno mesto zaposlenog koji je dobro radio svoj posao, uživao ugled, nikad nije bio kažnjavan i bio posvećen poslu „organizaciona promena, racionalizacija“ ili mobing i omalovažavanje rada i ličnosti žrtve? Često mobing, sa ciljem eliminisanja svedoka neznanja, nestručnosti ili nezakonitosti rada mobera. To se može dokazati uvidom u prethodni rad, kao i proverom osnovanosti „organizacionih, tehnoloških, ekonomskih promena“ i drugih razloga kojim se aneks obrazlaže.

 

Primer 2 – selektivna primena prava

Svi zaposleni sami određuju termin svog dnevnog ili godišnjeg odmora, dobijaju prevoz, jubilarnu nagradu, ostvaruju prava iz zakona i kolektivnih ugovora, osim žrtve mobinga. Formalno povreda prava iz rada, suštinski mobing, jer se primenjuje selektivno, sa ciljem vređanja, kvarenja međuljudskih odnosa i onemogućavanja zaštite po Zakonu o sprečavanju zlostavljanja na radu.Mober je često manipulant pravima i ljudima. Materijalni dokaz mobinga može biti  ukazivanje na odstupanje u slučaju žrtve, na njenu štetu.

 

Primer 3 – zaštita bezbednosti i disciplnie  ili mobing

Zloupotreba kamera je najčešći primer mobinga i povrede privatnosti. Žrtva mobinga je pod konstantnim nadzorom, kontroliše se svaki pokret, kontakt i sl…sa ciljem izazivanja straha, progona… do granica izdržljivosti i pucanja. Formalno, kamerom se štiti bezbednost.

 

Primer 4 – izazivanje konflikta

Konflikt nije mobing, ali često tako počinje. Odnos konflikt – mobing može se posmatrati kao odnos afekat – umišljaj. U praksi je mnogo tendecioznog izazivanja konflikta, po pripremljenom scenariju, na koji žrtva ne može ostati imuna. Imala sam primer majke čiji je sin gej, a dve koleginice su svakodnevno započinjale priču o odnosu hrišćanstva prema toj populaciji, čekajući njene reakcije. Otpuštena je jer je nasrnula na jednu od njih, mada je prethodne godine bila proglašena za najboljeg prodavca. Mober je često dobar pravnik, pa mobira ne vređajući pravo, ali i dobar psiholog, pa žrtvu gađa gde je najslabija. “To se ne bi desilo da je blagovremeno pokrenula postupak za zaštitu od zlostavljanja kod poslodavca, tim pre jer je on imao interes da je zadrži. Poslodavac treba da ima odgovor na konflikt, kako ne bi prerastao u mobing. Ako su sa jednom osobom češći konflikti, treba utvrditi da li je to njena greška, ili je žrtva provokacija. U oba slučaja disciplinska sankcija je neophodna, kako bi se nastavio nesmetan rad“, upozorava Olga Vučković Kićanović .

 

PROJEKAT

Realizaciju projekata “Kako protiv mobinga” započeli smo tekstom o Ivani Trajković, koja je tužila  direktora ALER-a  zbog mobinga. Tekst je objavljen 26.avgusta 2016. godine. U medjuvremenu su održana dva ročišta u ovom slučaju i zakazano treće, za 20.januar , na kome je planirano saslušanje svedoka.

 

Pripadnik policije D.S. koji je,  posle Ivane Trajković,  tužio zbog mobinga, još uvek čeka na odredjivanje datuma za prvo ročište.

Tekst , koji je pred vama, je poslednji u okviru ovog projekta, ali Nova Naša reč nastavlja da se bavi ovom temom i slučajevima mobinga.

 

 

 

Ekipa Nove Naše reči

2 Comments

  1. Hvala na pojašnjenjima u vezi mobinga.Mislim da sam i sam žrtva mobinga,pokušao sam posredovanjem,ali poslodavac nije pristao na posrednika sa licencom,već je nudio neke osobe unutar fitme,u čiju nepristrasnost sam sumnjao.Podneo sam tužbu,imao 4 ročišta,to traje skoro godinu dana,ali nema nekog pomaka,pogotovo ako je mober predstavnik državnog organa.Najbitnija je upornost,nema odustajanja.Međutim,mislim da bi još neke organizacije trebalo da se uključe u zaštitu lica koja trpe zlostavljanje na radu,jer je očigledno da se postupak mnogo oduži,a tokom istog se ne preduzima ništa,osim što podnosilac tužbe dobija iscrtano TARGET na leđima.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*