LESKOVAC
Dok tražimo odgovor na pitanje ko vladavinu prava narušava, izmiče nam jedno drugo pitanje: Ko je štiti? Vladavina prava je apstraktni pojam, ne može sama po sebi da se uspostavi. Ko u njeno ime to čini?
Kako bi vlast iskazala svoju deklarativnu opredeljenost za uspostavljanje vladavine prava, osnovala je više specijalizovanih institucija. Ipak, sve su to samo „pomoćna lekovita sredstva“ za suzbijanje bolesti društva označene kao politička korupcija. Lanac odbrane vladavine prava je kratak. Čine ga samo tri državne institucije, kao tri karike. Prva je MUP na koji se nastavljaju tužilaštvo i sud. Svaka od njih treba da je mnogo jaka, a sve trebada su jednako jake. Iako ima samo tri karike, i taj lanac može se prekinuti na svakoj, a ne samo na prvoj. Ipak, ovde je fokus na prvoj kariki iz više razloga. Njena uloga je od krucijalnog značaja, ona je praktično presudna, ali ne i dovoljna.
Sankcionisanje izvršilaca krivičnih dela suštinski je uslovljeno postupanjem MUP-a. On je presudan za početak jer bez njega nema ko da otkrijeizvršeno krivično delo i da stručno prikupi dokaze. Od njihovogkvaliteta sve zavisi. Dobro sprovedeni pretkrivični postupak silom zamajca gura predmet dalje ka konačnom sankcionisanju. Takvog ga je mnogo teže anulirati iako nije nemoguće.
Kada MUP dobro, tj. po zakonu obavi svoj posao, tužilaštvu je omogućena sigurna pozicija pred sudom, od koga se kao od konačne instance očekuje egzekucija. Uzmimo kao teorijsku mogućnost da nam je sudstvo savršeno. To je garant da će svaki izvršilac političke korupcije biti osuđen. Ali, takvih presuda nema. Šta je uzrok tome? Nenadano, ovo istraživanje obogatila jenajrelevantnija ličnost za navedeno pitanje. Odgovorio nam je Aleksandar Stepanović,predsednik Višeg suda u Beogradu, ujedno i predsednik vanpretresnog veća Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal. Mnogo moćna ličnost u intervju za dnevni list „Danas“ (str.14-15)od 31.12.2020. godine govoreći o slučajevima visoke korupcije rekla je: „Odgovorno mogu da potvrdim – mi tih predmetanemamo“.
Zašto ih nemamo? Da li zato što takva korupcija u našem društvu ne postoji? Ne, upravo je suprotno, ona postoji, i to u takvom obimu i intenzitetu da onemogućava već na samom startu svaku aktivnost usmerenu protiv nje. Rezultat moći koju ima je da ni jedan jedini takav slučaj nije otkriven. Ko je zakazao?Ko je zadužen za otkrivanje političke korupcije? Ko je prva karika u lancu vladavine prava? Isti je odgovor na sva tri pitanja: MUP.Navedene činjenice su toliko poražavajuće da je teško suočiti se sa njima. Tu je odgovor na pitanje: otkud MUP u ovoj priči? Jedan je od najznačajnijih subjekata ostvarivanja vladavine prava, te ćemo to prikazati na njegovom primeru. To svakako neće biti dovoljno da se politička korupcija u potpunosti rasvetli, ali će nam ukazati na bitne karakteristike i potrebu za daljim proučavanjem. Devijacije u metodologiji rada MUP-a RS pod uticajem političke korupcije pri vršenju poslova iz nadležnosti policije svakako zavređuju naučnu pažnju.
Kada se vlast transformiše u zloupotrebu, a na tom putu joj se vladavina prava ispreči, na čiju će stranu MUP stati, kako će se ponašati?Sama činjenica da se ovo pitanje postavlja, poražavajuća je za celo društvo.Dok je MUP grubo zloupotrebljen, vlast u propagandnom maniru ističe da je servis građana. Da je servis– jeste. Ali čiji?Moglo bi sereći da je MUP između servisa građana i servisa za očuvanje vlasti. Ne mora da odlučuje kojoj će se strani privoleti sve dok građani i vlast imaju isti cilj – vladavinu prava. Međutim, čim se pitanje opredeljenja postavi, odgovor je jasan: MUP je na strani vlasti. Sve i da neće, toj strani moraće da se privoli.
Šta se dešava kada u borbi za očuvanje vlasti politička moć počne da se zloupotrebljava? Tada se moć u težnji za svemoćiotme svim kontrolama.Tog trenutka raskidaju se sve veze sa vladavinom prava.Posledice toga građani Srbije osećaju na svojoj koži, što je iopisanou ovoj publikaciji.
. . .
Vladavina prava formalno je počela da dobija na značajukada je Srbija odlučila da pristupi EU. Na tom putu treba da ispuni brojne uslove, definisane kroz poglavlja. Među najvažnijima se izdavaja upravo vladavina prava određena poglavljem 23, ali i poglavljem 24. Deo javnosti stoga smatra da je vladavina prava jedino važna zbog EU, tj. zbog viznog režima i mogućnosti da se građani Srbije zapošljavaju u zemljama EU.6Takav pristup je jedan od uzročnika stanja u kome se nalazi ne samo vladavina prava, nego celo društvo.
Tako ispada da je EU više nego nama stalo da jedni druge ne krademo, ne varamo i ne lažemo; da sami sebi zlo ne činimo.7Može li nam EU pomoći da uspostavimo vladavinu pravakako bi bio olakšan život bukvalno svakom građaninu? Za to je, naravno, potrebno da se pojedinci sankcionišu. EU ni bilo kodrugi neće za nas učiniti ništa više nego što sami za sebe činimo. Sudbina vladavine prava definitivno ostaje u rukama građana Srbije. Nažalost, jedan jako mali brojgrađana Srbije vladavinu prava ne samo da drži u svojim rukama, već ju je stavio u mali džep. Ogromna većina, iako nadmoćnija, svoje moći još uvek nije svesna. Oni koji su svesni nisu voljni da bilo šta rizikuju niti da preduzimaju nešto od čega nema koristi, ili nešto što je, kako oni veruju, unapred osuđeno na propast.
Da li narušena vladavina prava u Srbiji utiče i na zemlje EU? Ukoliko preduzeće iz neke EU zemlje prilikom poslovanja u Srbiji bude žrtva političke korupcije, to je dokaz da štetne posledice prevazilaze granice Srbije. To je posebno važno jer je Srbija zemlja, iako van EU, unutar njenih granica. Zemlju u kojoj umesto prava vlada politička korupcija niko ne želi ni za komšiju, a nikako za poslovnog partnera. O ekonomskoj saradnji i brojnim aspektima bezbednosti koja se preliva preko granica, da ni ne govorim, kako ne bih izašao iz teme.
(Nastaviće se)
Leave a Reply