IZBORI

LESKOVAC

(Nikola Milićević: Iz rukopisa: „Pisma koja nisu promenila svet“)

Brate direktore na cirkus,

dragi cirkuzanti,

uvažene životinjke,

poštovana publiko.

Dan po dan, isćuškamo i ovuj, dveiljadešesnaestu godinu do kraj. Koj gu je kako proveja, koje je teja, a koje mu se ostvarilo, svaki neka si sam izračuna. Nek si podvuče matematiku s žuto, s crno il’ s crveno, može i s plavo, ima neki voliv i malo belo, koj si koje ima i uživa, al’ iz iskustvo znam da će ceh najviše plativ onija što nemav nikakvi plajvazi, koji se jedva i potpisujev, i koji su najbrojni. Znav savetnici na naši golemani da smo mlogo begali od časovi, da ni je znanje t’nko i da smo slabi s matematiku, pa obrćav nišanske sprave na tuj stranu.

A na kraj godinu, da ni zaprživ čorbu, da zabravimo na muke i nevolje u protekla dvanajes meseca, da se ne setimo koje smo sve izgubili i koje će tek izgubimo, beogracki mađioničari raspisujev izbori. Podigli čurnjavu i telentu, razmavali se s’ ruke, sobrali veđe i naoštrili glasovi, i poručili na narod da će predizborne radnje da obavljav na teren.

Pazi ovoj: na teren! Ne pominjav ni državu, ni republiku, ni okruzi, ni gradovi, ni sela. Čim golemani iskočiv iz beogradcki atar i krenev po zemljicu Srbijicu (ovoj – zemljicu Srbijicu – neje deminutiv od milos, nego mera za veličinu) to je teren! Bez ime i prezime!

Odma sam teo da vidim od čega se tu radi. Ja jes’ da sam leskovčanin, al’ umem da se snađem sa internet, pa sam se ubutao u Srpsku Akademiju Nauka da potražim odgovor. Ima tam’ sve i svašta. Ima i recepti za goveđu glavu i za sarme i čkembići u saft, al’ od izbori i od KosMet – nema ništa! I sad, što nema u SANU ima u RANU (Romska Akademija Nauka i Umetnosti, koja se u bracku Hrvacku zove RAZUM – Romska Akademija Znanosti i Umjetnosti), koja je u osnivanje pa gu nema na internet, ali koja ima prala Trajče kao kandidata za dopisnog člana, i koji je uvek u toku sa događaji. Sretomo se na most od Veternicu, i kad sam ga pitao  – šta se ovo na kraj godinu događa sa nas, – on se muški isrka na trotoar, pa reče:

–                      Problematiku sa KosMet če ostavimo za drugi put, kad mirovno veće ustanovi koj je koga utepao, – Miloš Murata, ili Murat Miloša i koj je od nji dvojicu poerbap, počim ima i druga mišljenja i reformatori. A što se izbori tiće, stvarima stoju ovako: vaši politićari se boriv za srpsko biraćko telo, tako piše u njini programi i u vaše novine. Srpska biraćka glava ili pamet se ne spominjav. Srpski birać glavu i pamet ostavlja dom da prativ neku tursku seriju ili šou na onuj televiziju sa fleku na ekran, a na biralište iskaća samo telo. Zato vi izborni rezultati i izgledav kao da ste glasali sa dupe, koje je, kao što se zna, glavni šef na svi ostali ljudski organi. Tako je bilo do sad, tako če bude i u svetlu budučnos. Mnogo ste se potikali bračo Srbi. – objasni mi Crni Jung, i nabra mi čelo.

Seti se ja za priču koja kruži po čaršiju:

Došli u (b)Leskovac anketari sa sve televizisku ekipu iz neku stranu državu, sa nameru da saznav kakvo je mentalno stanje na ljudi koji, eve skoro će dvajes godine, živiv za izbori, pošto su oni jedino što je izvesno u Srbiju.

Na Široku čaršiju sretnev jednog, televizija slika, anketar pituje :

-Izvinite, da li znate koliko je 3 puta 7?

– 258! – odgovara upitani.

– Ovaj se počaknosao. Idemo dalje. – kazuje anketar.

Kod Robnu kuću sretnev drugog, pituje ga anketar:

-Izvinite, da li znate koliko je 3 puta 7?

– Utorak ! – prodere se presretnuti.

– Au! I ovaj stvarno potikan. Ako i sledeći bude ovakav, dizam ruke od anketu! – zabrinjuje se anketar.

Pred Poštu sretnev trećeg, obećava sa izgled, neje kao onaj prva dvojica, pitujev ga:

-Izvinite, da li znate koliko je 3 puta 7?

– Dvajes i jedan! – odgovara leskovčanin ladno k’o iz pušku.

– Opa! Eve ga jedan ksvetan! Takvog tražimo! – raduje se anketar – A kako ste došli do taj izvanredan rezultat?

– Podelio sam utorak sa 258 i toj je tačno dvajes i jedan!

Pozdrav, brat Kole

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*