Bojan pravi brendirani ajvar

VLASOTINCE

Iako je Bojan Rajković iz Vlasotinca još 2010.godine uspeo da završi fakultet i postane diplomirani ekonomista, nije imao sreće da radno mesto nađe u poslovima za koje se školovao, pa je zato morao svih ovih godina da radi mnogo toga što ni sanjao nije.
Krajem novembra potpisao je ugovor u okviru projekta „Radimo za bolju budućnost naše dece”, čiji je cilj, inače, da se usklade rad i roditeljstvo i da se poboljša kvalitet života kroz razvoj i promociju preduzetničkog duha i podsticanje preduzetništva kod nezaposlenih mladih bračnih parova, mladih majki i žena. Ugovore je potpisalo 20 mladih ljudi iz vlasotinačke opštine, starosti između 18 i 35 godina, a novčana sredstva koja su im dodeljena kreću se od 250.000 do 400.000 dinara.


Projekat „Radimo za bolju budućnost dece” je regionalnog karaktera i u njemu učestvuju još i Leskovac, Lebane i Medveđa. Ukupna vrednost projekta je 67 miliona dinara, kabinet ministra bez portfelja Slavice Đukić Dejanović zadužen za demografiju i populacionu politiku ovaj projekat servisira sa 52 miliona dinara, dok same opštine izdvajaju sredstva u iznosu od 15 miliona dinara. Vrednost projekta opštine Vlasotince je 10,1 milion dinara, kabinet ministra obezbedio je 6,9 miliona, a učešće vlasotinačke opštine je 3,1 milion dinara.

  • Konkurisao sam na projektu „Radimo za bolju budućnost dece” i kako sam ispunjavao uslove, postao sam potpisnik ovog ugovora. Pre toga nepune tri godine radio sam u kladionici, nisam se bojao ni teškog rada u građevinarstvu gde sam neko vreme radio sa svojim ocem, a eto, u poslednje vreme našao sam se u potpuno novom poslu, za koji nikad nisam mislio da mogu da radim, – veli na početku razgovora 34-godišnji Bojan Rajković iz Vlasotinca , po zanimanju diplomirani ekonomista, a sada vlasnik privatne firme „BLACK GRAS” iz Vlasotinca, koja se bavi preradom voća i povrća.
  • Po ugovoru dobio sam 360.000 dinara i od tih para imam nameru da za potrebe svoje firme nabavim pakericu za pakovanje tečnosti u male kese. Pošto se moraju poštovati određene proceduralne i zakonske radnje, još se nisam odlučio koju ponudu da prihvatim od strane nekoliko dobavljača, ali mislim da odobrena sredstva neće moći u potpunosti da pokriju ceo iznos nabavke ovog osnovnog sredstva neophodnog za rad u radnji za preradu voća i povrća. Znači, moraću da određeni deo nedostajućih sredstava sam obezbedim.-
    Kako ste se odlučili da od diplomiranog ekonomiste uđete u jedan sasvim novi posao ?
  • Pa eto, i muka me, možda, u to naterala, jer bar za sada nisam želeo nigde da idem iz Vlasotinca. Ali glavni „krivac” je moj šurak Milan Petković, osnivač brenda „ZIMNICA – PLODOVI VLASINE”, koji me uveo i uvodi u sve tajne ovog neobično zanimljivog i lepog posla. Gledajući kako je Milan sve radio u svojoj firmi, sa puno ljubavi i takta sa lepo spakovanim flašama i lepo dizajniranim etiketama, koje su me neodoljivo podsećale na lepotu planina i livada punih cveća, rodnog kraja moje porodice, prelepog crnotravskog sela, ali i pomalo usamljenog i zaboravljenog, Darkovca, u meni se javila neodoljiva želja da se i ja oprobam u ovom poslu, koji, eto, radim već tri godine.-
    Da li mislite da se može dobro zaraditi i živeti od posla kojim se sada bavite ?
  • Da ne verujem u sve to što ste pitali ne bih se ni upuštao u ovaj posao, a uz to, ja neobično volim ovaj posao. Želja je da u ovaj posao budu uključeni i ostali članovi porodice i da to bude pravi porodični posao. –
    Šta je vaš krajnji cilj ?
  • Cilj je da u ovom poslu bude postavljeno sve na svoje mesto i sve kako treba. A to je da naš brend „ZIMNICA – PLODOVI VLASINE” zauzme mesto koje mu istinski pripada, da se uvrsti u sam vrh i da bude poznat po svojim proizvodima, koji su prepoznatljivi po svom kvalitetu. Mi smo, inače, stalni učesnici sajmova i takmičenja ove vrste i dobitnici smo velikog broja priznanja i medalja za naše proizvode. Primetno je da se menja svest kod ljudi o tome koliko je važno za zdravlje samo poreklo proizvoda koje dolazi iz planinskog dela, tako da su ljudi sve manje naklonjeni komercijalnoj proizvodnji, već sve više na značaju dobijaju proizvodi pripremljeni na tradicionalan način, što upravo odlikuje naš brend. Sama ubrana roba nije uopšte veštački tretirana, već je isključivo organskog porekla, i reč je o divljim samoniklim biljnim vrstama koje uspevaju na teritoriji planina Crne Trave i Vlasinskog jezera.-
    Kako dolazite do biljnog repromaterijala ?
  • Snalazimo se kako znamo i umemo. Nešto sami beremo, kada nismo na radu u proizvodnji, dobar deo dopremaju nam sami berači, a jednim delom snabdevamo se iz hladnjača.-
    Gde plasirate vaše proizvode i imate li dovoljno kupaca ?
  • Imamo veliki broj kupaca, gotovo u celoj Srbiji. Ali, za sada najviše robe ide za Beograd, Niš, Novi Sad, Vršac, a ima kupaca i iz ostalih krajeva Srbije. Svake sezone imamo svi veću potražnju i sve veći broj kupaca, tako da imamo veću tražnju od same naše proizvodnje. Sada, kada smo dobili sredstva iz ovog projekta, investiraćemo u proizvodnju i tako povećati njen obim, – kaže nam na kraju razgovora Bojan Rajković.


Proizvodni program
ŠIROK DIJAPAZON PROIZVODA
Ne mali je broj tegli, lepo sortiranih proizvoda, u magacinskom prostoru radnje Bojana Rajkovića, iako gotovo svakodnevno se roba šalje po narudžbi kupcima.

  • Veoma je širok dijapazon proizvoda. Pravimo sezonske sokove od cvetova i listova biljnih vrsta kao što su nana, kopriva, majčina dušica i zova, zatim sirupe od hladno ceđenih sokova od divlje kupine, divlje borovnice, brusnice, aronije, maline višnje…
    Hladno ceđeni sokovi od aronije, brusnice u sebi ne sadrže ni kap vode, a ni gram šećera, i to je roba koja je izuzetno tražena na tržištu i ne može se isporučiti u traženim količinama. U velikim količinama radimo slani i slatki program u koji ulaze razni sokovi, slatka, džemovi i slatki i ljuti ajvari – upoznaje nas sa proizvodima koji se spremaju u radnji, vredni i preduzimljivi Bojan Rajković.

Vlastimir Stamenković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*