LESKOVAC
Reizbor direktora policije koji je detaljno opisan, ukršten sa borbom koalicionih partnera za prevlast, oblikovao je vladavinu prava kao glinu po volji političke moći. Sve to imalo je presudan uticaj na dalji tok i konačan ishod proklamovane borbe protiv „korupcije i kriminala“ i postupanja u skladu sa načelom nulte tolerancije na korupciju. Uporedimo nultu sa prihvatljivom korupcijom. Koja je to količina korupcije koju jedno društvo može da trpi, da sa njom normalno funkcioniše? Društvo je kao sunđer za korupciju, upija je. Kada je korupcija u obliku kapljica, sunđer ih upija neosetno.Jednim potezom sunđer čisti društvo. Kada korupcija dostigne veću litražu, sunđer kao čistač društva počne da biva sve vlažniji dok sesav ne zasiti vodom. Tada, umesto da korupciju briše, on je samo razmazuje širom društva. Imamo li u tom slučaju rešenje? Imamo, ako želimo. Rešenje za to je veći broj sunđera, a ne samo jedan.
Građani vole obmane?
Efekte koje je Radna grupa ostvarila, vlast je maksimalno medijski iskoristila.1 Sve to začinila je veštom retorikom koja je otvorene zloupotrebe moći činila manje vidljivim. Političari su se utrkivali ko će se rečima jače i više suprotstaviti „kriminalu i korupciji.“ Zapaljivi govori obilovali su obećanjima da će uspostaviti savršeni sistem vladavine prava u kome niko neće biti nedodirljiv. Poslastica im je bilaisticanje nulte tolerancije na korupciju. Uverljivost političkih izjava bazirala se na efektnim i medijski izuzetno iskorišćenim hapšenjima koja je vršila Radna grupa. Iako se brzo prešlo na hapšenje anonimnih, ona su forsirana po principu „svaki uhapšeni je medijski bitan.“I građani su poverovali da će vlast raditi onako kako govori.
Sliku tog vremena upotpuniće rezultati istraživanje javnog mnjenja na temu „Stav građana Srbije prema radu policije“koje su sproveli misija OEBS-a i CESID krajem 2015. godine.2 Na najbolji način pokazano je kako je vlast obmanula građane u pogledu borbe protiv organizovanog kriminaliteta. U sažetku istraživanja kaže se:
Percepcija najvećih problema koji bitno utiču na nivo bezbednosti građana bitan je indikator osećaja sigurnosti građana i stabilnosti i jačine države. Kao osnovni nalazi koji obuhvataju bezbednosne probleme građana Srbije izvajaju se: Građani kao najveće probleme na nacionalnom nivou navode korupciju.Kada je reč o borbi protiv organizovanog kriminala, građani Srbije iz jednog u drugi istraživački ciklus iskazuju trend koji izražava pre svega podeljenost mišljenja.3 Sa porastom starosti ispitanika raste i vera u ozbiljnost borbe protiv organizovanog kriminala, i obrnuto.
Ističem i sledeće:
Najviše zasluga za poboljšanje u nekoj od problematičnih oblasti ispitanici daju Ministarstvu unutrašnjih poslova (44%), Vladi Republike Srbije (18%), ali i samim građanima (15%). Poverenje u institucije beleži blagi rast. Najveći porast poverenja zabeležen je u slučaju Vlade, MUP-a/policije i Narodne skupštine. U slučaju MUP-a i policije smanjio se procenat anketiranih koji iskazuju nepoverenje, uz povećanje obima poverenja za 8%.
. . .
Videli smo kako je vodeća politička stranka neposredno nakon izbora preuzela upravljanje MUP-om. To je oduvek bio jedan od prvih ciljeva svake vlast. Ovaj put obavljeno je toindirektno i pod okriljem proklamovane borbe protiv „kriminala i korupcije“. U cilju istraživanja spornih privatizacija u MUP-u oformljena je u UKP-u Radna grupaza 24 sporne privatizacije. Njome je upravljao Biro za koordinaciju rada službi bezbednosti, a njime predsednik vladajuće stranke Vučić. Radna grupa bila je prva poluga moći. Biro je bio izdašni rezervoar iz koga se crpi politička moć. Na to nije mogao da utiče ni resorni ministar iz redova druge političke stranke, kao ni do tada i naizgled stranački neopredeljeni direktor policije.
Bez obzira na to što nije imala nikakav otpor u MUP-u, krajem godine vodećoj stranci porasli su apetiti ka moći. Rešila je da direktor policije bude faktički njen, što je i ostvarila. Međutim,tu nije kraj apetitima za političkommoći, niti im kraja ima. Trebalo se pripremiti za još veći zalogaj.
Potpuno svesna svoje moći, vladajuća stranka je poželela da je dodatno ojača. Idealan je načinto učiniti putem izbora. Te su oni održani marta 2014. što je dve godine pre roka. Rezultat je bio očekivan – vladajuća stranka osvojila je više od 50% glasova. Takvi rezultati uslovili su uspostavljanje novog formata vlasti. Koalicioni partner više nije bio potreban.U skladu sa tim, vladajuća stranka je uvećala moć preuzimajući mesto predsednika vlade i ministra unutrašnjih poslova koja su do tada pripadala koalicionom partneru. Ako je sa aspekta vršenja vlasti jasno zašto je preuzeto mesto predsednika vlade, smenjivanje koalicionog partnera sa mesta ministra unutrašnjih poslova nije logično. Utoliko pre što je SPS i dalje ostao u vlasti. Posebno i zbog toga što je često isticano da su rezultati borbe protiv „kriminala i korupcije“ odlični. Ako je tako, onda je po nekoj logici to zasluga ministra unutrašnjih poslova. Na kraju je formalno ispalo da se gospodin Dačić smenjuje sa mesta ministra unutrašnjih poslova jer je ostvario najbolje rezultate u novijoj srpskoj istoriji.
Postavljanjem svog ministra unutrašnjih poslova, MUP je vezan još jednim lancem kontrole. Ali, politička moć što se više hrani, sve je gladnija, tako da je usledilo i fino podešavanje MUP-a. U tom smislu trebalo je odstraniti sve moćne policijske generale koji su i samim svojim prisustvom bacali senku na čoveka koji realno ni po jednom kriterijumu nije dorastao toj funkciji. Zloupotrebljena politička moć je upravo to i htela, da na ključnom mestu za vlast ima čoveka koji ne može da joj smeta sve i kad bi hteo. Treći lanac kontrole kojim je MUP vezan jesteubacivanje svojih ljudi u pojedine službe, a pre svih u srce operativne borbe protiv kriminaliteta, u UKP.
Dr
27.4.2014. ministar unutrašnjih poslova postao je gospodin Nebojša Stefanović, doktor ekonomskih nauka. Bila je vest koju su objavili mediji uz druge uobičajne detalje. Vest koju mediji nisu objavili bila je: Doktor ekonomskih nauka nije postao ministar ekonomskog razvoja ni ministar finansija, čak ni ministar državne uprave i lokalne samouprave. Postao je ministar policije! Vreme nakon toga obeležiće reakcija dela akademske javnosti koja oštro osuđuje gospodina Stefanovića za plagijat.
(Nastaviće se)
Leave a Reply