Jubilej Vladana Stojiljkovića- Čevrt veka u košarci

LESKOVAC

Poznati košarkaški radnik iz Leskovca Vladan Stojiljković obeležava 25 godina aktivnog rada u košarci i, svodeći račune, priseća se početka.
-U prethodnih 25 godina uradio sam sa mnogobrojnim saradnicima mnogo na razvoju košarke u Leskovcu i regionu južne Srbije i veoma sam zadovoljan zbog toga. Brojne utakmice, akcije, manifestacije, putovanja, druženja, turniri, pehari, medalje, diplome, zahvalnice, oprema koju sam dobio iz IPA Projekta prekogranične saradnje Srbija-Bugarska, sve su to pokazatelji da sam kao trener i ogranizator dobro radio što pokazuju rezultati.-
A početak je bio u ženskom košarkaškom klubu „Dubočica“ davne 1994. godine, kada je došao poziv ondašnjeg prvog trenera tog tima, Zorana Blekija Jovića.
-Da nisam imao pauzu u radu, već bih premašio 25 godina rada u košarci. Prva generacija koju sam trenirao je bila pionirska selekcija devojčica rođenih 1978/79. Ubrzo potom sam 1997. godine pokrenuo sam prvu školu košarke „Tigar basket“ u Leskovcu. U košarkaški klub „Zdravlje“ sam došao 2000. godine i posle godinu dana rada osvojili smo pionirsko prvenstvo Srbije. To je prva medalja koju sam osvojio od ukupno sedam na prvenstvima Srbije.-
Nakon problema koji su doveli do raspada KK „Zdravlja“, zbog čega je ovaj klub, nakon nekoliko uspešnih sezona proevednih u najvišem rangu ondašnje države, morao da krene od najnižeg ranga, Stojiljković je krenuo u avanturu zvanu „Aktavis akademija“.
-Košarkaški klub „Aktavis akademiju“ sam pokrenuo 2008. godine. Sa ovim klubom uradio sam mnogo na razvoju košarke u Leskovcu i regionu jugoistočne Srbije. Jedini smo klub u Srbiji koji je radio sa selekcijama od vrtića do seniorskog tima i kod košarkaša i košarkašica. Preko 1000 dece je prošlo našu školu košarke. Osvojili smo mnogo medalja, pehara u zemlji i inostranstvu, bili pravi ambasadori grada Leskovca. Najuspešniji među njima su bili i reprezentativci i reprezentativke u raznim selekcijama.-
Nakon prvih 25 godina nema umora, poručuje Stojiljković.
-Krećemo u novih 25 godina. Ispunjava me rad sa mladima, a i sam smatram da je ulaganje u mlade nešto što će vremenom doneti veliki benefit i gradu i košarci uopšte. Najsrećniji sam kada na ulici sretnem nekadašnju decu koju sam trenirao i koja sada imaju završene fakultete, porodični su ljudi, imaju svoju decu i sa radošću i osmehom se sećaju perioda kada su trenirali i takmičili se. Zastanemo, popričamo, pa šta ćete lepše u životu od toga!-

I.S.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*