Piše: Aleksandar Stojanović
Prijatelj nije ukras, slika, neko skladan kao stih.
On je iskren, oštar, udaljen i ponekad, kao grob tih.
Prijatelj se ne pravi u vinu, kafani, ni u sreći.
Njega prepoznaš u teskobi, žalu i nesreći.
Prijatelj se gaji, poštuje i čuva,
Jer je postojan, kao vetar koji sa mora duva.
Prijatelja praviš od pažnje, najviše, od poštovanja,
Njega pamtiš zbog dana kad beše slomljen od bolovanja.
Prijatelj nije ukras, slika, lutka, ni skladan stih,
On je neko prema kome si iskren, oštar i ponekad, kao grob tih.
Leave a Reply