Piše: Aleksandar Stojanović
Sa vrha sveta, pogled je čist i tih.
Svitanje, oblaci i daleka Turska, zaslužiše jedan skromni stih.
Balon velik, korpa skladna, let kao od boga dar,
U srcu putnika se, na ovoj visini, javlja pustolovni žar.
Ljudi, drumovi i maslinjaci mile kao mravi,
Iz ovog ugla ni čovekovi problemi se ne čine veliki ni pravi.
Vetar lagano pirka, zvezda se među oblacima krije,
Ovde, u balonu, uzbuđeno srce letača bije, bije.
Sa vrha sveta, pogled je čist i tih,
Let balonom, Kapadokija i osećaj, zaslužiše jedan mali stih.
Leave a Reply