Nagrada „Lazar Trifunović” je jedinstveno priznanje koje se dodeljuje svake godine za likovnu kritiku i kritičko promišljanje moderne i savremene vizuelne umetnosti u štampanim i elektronskim medijima. Nagrada se dodeljuje za objavljenu ili emitovanu likovnu kritiku, esej ili studiju. Osnivači nagrade, ustanovljene 1992. godine na inicijativu Kulturnog centra Beograda, jesu i Odeljenje za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, Narodni muzej, Muzej savremene umetnosti u Beogradu, Društvo istoričara umetnosti Srbije, Udruženje likovnih umetnika Srbije, Radio-televizija Srbije – Beogradski program i Udruženje likovnih kritičara Srbije.
Ovu nagradu za 2025. godinu dobila je Leskovčanka Danica Đorđević Janković za tekst „Residual Aesthetics: Rethinking Zoran Todorović’s Warmth against the Benchmark of the Anthropocene” (“Rezidualna estetika: preispitavanje umetničkog projekta Toplina Zorana Todorovića u odnosu na referentni okvir antropocena”), koji je objavljen u 37. broju časopisa AM Journal of Art and Media Studies Fakulteta za medije i komunikacije.
Ovo je odluka tročlanog žirija u sastavu Sofija Milenković, istoričarka umetnosti, Nebojša Milenković, istoričar umetnosti, i Miroslav Karić, kustos Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. U obrazloženju žiri kaže da se u ovogodišnjoj produkciji tekst Danice Đorđević Janković izdvojio analitičnim i sistematičnim pristupom, temeljito postavljenim teorijskim okvirom i njegovom doslednom primenom u razmatranju dela Zorana Todorovića, ubedljivom argumentacijom, visokim nivoom jezičke artikulacije, kao i aktuelnošću koncepata i pitanja koje analizira.
Uzimajući Todorovićev rad „Toplina“ kao uzoran za studiju slučaja, autorka repozicionira njegovu interpretaciju sa, do sada preovlađujuće, biopolitičke perspektive tumačenja, na perspektivu koja uzima u obzir fenomene posthumane krize subjekta, ekološke katastrofe i kognitivnog rada. Polazeći od kose kao osnovnog materijala od kog je nastao rad „Toplina“, autorka je sagledava kao nosioca širokog spektra značenja koja često destabilizuju granice između pojmova poput humanog i ne-humanog, nosioca života i beživotne forme, biološkog i simboličnog i onoga što je otpad, ostatak i višak, dok je razmatra i kao materijal koji se primenjuje u primerima savremene umetnosti koji zbog njegovih svojstava mogu da se označe pojmom rezidualne estetike.
Oslanjajući se na teoretičarke i teoretičare poput Rozi Brajdoti, Džudit Batler, Franka Bifa Berardija, Ašila Mbemba, Julije Kristeve i drugih, Danica Đorđević Janković, na primeru rada Zorana Todorovića, ispituje potencijal umetnosti rezidualne estetike da materijalizacijom zazornog, artikulacijom pozicije graničnosti i međuprostora, kao i aktiviranjem slojevitih značenja materijala od kog je sastavljena, razmatra problem antropocentrizma sa tačke gledišta decentriranja humanog, zatim pitanja asimetrije i hijerarhizacije između formi materije, rada i života koje se smatraju vrednim i dostojnim vidljivosti i žaljenja i onih koji se u tom smislu obezvređuju, kao i nepravednosti i nedoslednosti sistema koji ih određuju kao takve.
Tekst Danice Đorđević Janković, u tom pogledu, primer je kritičkog razmatranja novih koncepata koji doprinose razumevanju fenomena savremene umetnosti, proširivanja ili otvaranja dodatnih polja njihovog čitanja, kao i ukazivanja na potencijale savremene umetnosti da kritički preispituje neke od ključnih aspekata i pojava koje određuju doba u kom živimo.
Danica Đorđević Janković (1991) diplomirala je na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, gde je i završila master studije, odbranivši 2023. godine tezu „Samoorganizacija umetnika u Srbiji u doba tranzicije – modeli, značaj i dometi“. Trenutno je na doktorskim studijama na istom fakultetu. Od 2018. do 2024. godine radila je kao saradnica u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, a od 2025. zaposlena je kao kustoskinja u Muzeju naivne i marginalne umetnosti.
Lazar Trifunović (1929–1983), po kome nagrada nosi ime, bio je srpski istoričar umetnosti, likovni kritičar i profesor Univerziteta u Beogradu.
Bio je član i predsednik Jugoslovenske sekcije AICA (Međunarodno udruženje umetničkih kritičara). Stručno je delovao u dve osnovne oblasti: kao istoričar (moderne) umetnosti i likovni kritičar, kao profesor Moderne umetnosti na Univerzitetu u Beogradu, i muzeolog, kao direktor Narodnog muzeja i osnivač i direktor Galerije savremene umetnosti u Nišu. Trifunović je bio osnivač Katedre za Modernu umetnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je predavao Istoriju modernizma do kraja života.
IS/LJS
Leave a Reply